Darovaše mi pjesme,
odabraše me
tragači za vilinskim srcem,
maštovitim, snenim.
Možda sam izmislila ljubav,
otvoren prozor, vazu i bijele ruže.
Možda sam izmislila
tvoj osmijeh,
da bi liječila svoje suze.
Cvijeće je mnogo puta
cvjetalo u vodi,
latice mog života si bio.
Iz bolne mi krvi otrov pio,
ljubavlju me oživio.
I kada te nema,
i kada šutiš,
ne umire vilinsko srce,
ono te živi,
ono te voli.
Ono vjeruje da ipak postojiš u Božjoj tajni.
Nema komentara:
Objavi komentar