Oko srca mi sja kolo,
Anđeosko kolo dobrote.
Snaga mu je vjera duše,
molitva i slava Bogu.
Dobročiniteljica, darivateljica svitanja sam.
Sva sam dio svete cjeline koja se čarolijom
nade stvara u meni.
Isijava sveta ljubav iz mog uplakanog oka,
Ne nisu mi ugasli ono što jesam.
Ljubav je vječna, trajna, neuništiva,
Božanskim duhom blagoslovljena.
Oči su moje anđeoske, njegove
Dok kroz bol prodirem opijaju me.
Uzimam mač ljubavni,
pobjeđujem demone nesretnog udisaja života.
Pijem ozdraviteljsku duhovnu vodu,
Sa Isusovog izvora,
Zemaljsko nije moja utvrda, tvrđava.
Dok hrlim kroz močvare,
Lotosov cvijet postajem,
Nebeskom ljepotom vođena
moja je sretna zvijezda rođena.
Plamti mi u napuklim grudima,
Srce vjeruje u čudesa Gospodnja.
Idem po Mjesečevoj stazi,
Ona me vodi do Sunca.
Moje će uplakane oči blagoslov nebeski gledati,
neće se duša nikada predati.
Prošlost neka ostane prošlosti,
neka mi ne prilazi.
Ja idem tamo gdje je ljubav čista.
Duša mi sniva, probuditi će je čežnja
o božanstvu, postojanosti i pripadanju
anđeoskoj energiji.
Učiniti će je bezbolnom.
Nad mojim napuklim krilima
prekritim crnim mrljama, ranama.
danas je cijela povorka anđela.
Kroje mi nova, blagoslovljena.
Njih će uputiti u vječnu ljubav
i svitanja bez bolnih pitanja.
Vidjet ću oči koje će mi razdaniti noći.
Vidjeti ću dugu u tim očima,
Te oči će reći ono što dugo sam čekala.
I ne znam kad,
ali znam da ću proći ispod duge u Raj.
U moru plavetnih kristala okupati ću dušu,
poljubiti njihov sjaj.
Te oči anđeoske Božji su dar.
Osjećam ih, ja ih znam.
Moje su svitanje,
Moja su ljubav,
Moje su more i Nebo beskrajno,
Moje su sve voljeno.
Dušu mi udomile, bolnu blagoslovile.
Obradovale svetim svjetlom božanske istine.
U mojim očima sveta ljubav počiva,
Anđeoska boja po mojim duhovnim očima se razlila,
Nebo mi beskrajne ljubavi stvorila.
Plavetno oko milo crninu je otklonio,
u bijela krila dušu moju svio, nježno me zagrlio, vječno utješio.
Nema komentara:
Objavi komentar