NEBESKA ŠAPTAČICA, Ana Emanuela

Bdi i obećaje ispunjenje riječi svojih Jahve moj. Oči Jeruzalemske me vide i uši Nazaretske čuju. Svijeću jutarnju palim, iako je dan ne želim da gasne nada moja. U molitvi tog svetog plama mnogo je ljudi, Božjeg stada. I suze spuštam, u vosak se tvore, dobri se anđeli za sve nas mole. Jutro svanuh u cvijetu od sunca, u mirisu Raja. Blagujem dane u liposti onog što mi je Nebo u grudi slilo, komadiće posvećene darujem pjesmom. Udahni Svijete ljepotu o kojoj zbori mi duša, izdahni bol. Idi u ovaj dan kao da u naručje Kristu ćeš poći, smij se Gospodu svom, On je taj koji ti daje moći. Svilu nebesku sanjaj, dobru se nadaj. Ljubi i praštaj, željeno maštaj, sve upija Jahve tvoj. I ako te bol napala, ne dopusti nikada da ti rajske vizije uništi ovo zemaljsko. Živi dušom za Boga svog. On će tvoj prah opet podići, ljepotom ga neizrecivom nagraditi, dušu uzdići. Biće će ti u Novom Jeruzalemu od steće plakati, upamti postojati će samo dani radosti.