Friday, 21 March 2014

KAD VEĆ UMIREM, POĐI SA MNOM

Osjeti moj drhtaj ljubičico mirisna,
i rosu sa mojih usana ti ispi u tajni.

Ne bijaše stražara da nam ljubav brane.
Kad već idem u smrt, pođi sa mnom.

Neka mi suze krvare,
ruže će postati te kapi crvene.
Bršljanom mi veži srce,
Iz njeg nek krv ne poteče!
Glas oslobodi, zašto šutiš...
uplakanu me gledaš znam te!?

Bjesne vjetrovi, zašto im se ne suprostaviš,
mirisima sa svog dlana!?

Okus mentola i plamena u dahu je mom.
Ljubičico mirisna snena, cvijetu moj.
Anđele iznikao iz odsutnosti mog bola.
pođi sa mnom, kad već u smrt idem da tamo ne samujem.
Nek nas skupa oči Gospodnje vide.
I obasja svjetlo Njegovo veličanstveno.

Nek ti moje kose klasje budu, hlad duši od sunca umornoj.
Samo pođi i voli neizustivo mene.
Zatvori mi usta poljupcem usta svetih,
Sjeti me da te ipak imam,
jer smrt me je stigla.
Ispunjen dušom mojom ostani u meni.
Boji u ljubičasto snove vječne.
miriši na vječno proljeće anđele.

Iz daljine se približi u ognjište moje,
u savane i pustinje pođi.
Ne dosađuj se bez mene u hodnicima hladnim.
daj me zavoli, sad kada smrt ima oči sjajne.
 
Zvijezdo topla, ne gasni mi,
rasjaji mi pute do Boga.
bar sad kad odlazim, ti se javi.

Usnuti će vlakovi nebeski,
mene će ugostiti, budi tih onima što te zapostavljaju
i samo me voli
kao što je tebe volio svaki moj stih.

Pronađi me ko ključ ispod otirača svoga srca,
pronađi me kad me je već smrt stigla,
stigni me i ti moja ljubavi.

Jaganjac sveti svjetilka je naših dana,
ma dođi kad već duša spremna je da spava.


No comments:

Post a comment

VJERA U AUTENTIČNU LJUBAV OD BOGA

Zavoli radost kojom te ljubim, iako sam bolna! Ta radost je moje pravo lice, bol kao utvara samo hoće da slaže da sam ja tužna i da me nećeš...