Thursday, 6 March 2014

ŠAPTAČICA U PUSTOLOVINI DUŠE


Da nisi sjaj zvijezda koji mi dušu pretvara u Mjesec
kuda bi ja sad ljubavi moja!?
Ko brašno nebom sipi moj sjaj, zrcalim se od sve čežnje
da me vratiš u prostranstvo svoje svevišnje ljubavi i miline,
da upiješ mi ime, da me ne zaboraviš i kad zaboli me vlastita pjesma.

Tražeć tebe grlim ono što volim,
I koda sam magnetična putnica neka,
čarobnjaka snova i mašte tražim da se snađem,
da mi te iskristalizira od vlastitih čestica krvi
koja od čežnje vapi da te oformi u savršenu ljubav.

I kako to da te toliko želim, kad Zemlja nije tvoj dom,
Ovdje se dobro moje valjda iskvare i najbolji, sveti ljudi.
Zemlja ih nagriza, stvara im rane, onda im suza bola kane i gotovo;
Psovke galame, zli duhovi se jave, napadaju sveto.
I pomislim evo dok te dozivam, dok te u svoj život pozivam,
ma ne slušaj me anđele moj, ja nemam pravo tražiti te,
ja grešnica sam, okovana zemljom, suzama,
a ti si svetinja, molitva ikona koja na nebu za ono moje lipo sja.
za dušu koju mi nisu sahranila crna svitanja.
ljudi sa sjekirama u očima...

O plameniku moj, milo moje plačem i pišem,
I jedva evo izdišem, jer težak je ovo križ.
Tebe dozivam u bol, oprosti mi ljubavi...
Ma sjedi samo gore obasjaj me u ovom mraku
I ne dolazi da trpiš. Dosta ti je dok gledaš ovo sve.
Ti si poseban, zaslužuješ uz Boga udisati spasenje.

Da sam ostala gore, da su me zadržale ruke Gospodnje
Zaista dala bi sve,,, ovo je pokora bez tebe,
Meni se neda boriti za sne, kad moj san nije ovdje.
Znam da uzalud dobrotu prosipam, udarce oduvijek dobivam.
I da mi je bar onaj smrtonosan tebi da me odvede,
Da skameni moje zemno zauvijek.

Što mi je rekli bi mnogi,
Ah nije mi ništa smijem se svom bolu.
Smijem se zlobnicima i trnju i križu ovom kažem probi mi srce
nek šiba i voda i krv iz moga tijela, duša mi je cijela blagoslovljena.
Ti samo dodirni me, u dušu svoju upij me...
Tajno dođi ne moraju znati da gore živim dok tjelo mi zemljom luta,
Bezciljno putuje...
Ja želim biti kraj tebe, tijelo moje su osudili, ko otrovali...
Ne umijem raspoznati spasenje,
uzmi moju dušu nek vječno u ljubavi putuje.

Pripij me uz sveto srce uz tajno biće moje,
pripij me Gospode u ime Isusa Krista
nek duša mi ove noći na Nebu zablista...

Jer odavno već u mojim očima stanuje svetinja, On anđeo tvoj!


No comments:

Post a comment

OSJETI SE SE ONO ŠTO SI U DUŠI

Ima nešto u duši što patnja ne može skriti. To nešto zove se vjera u ljubav. U sebi si ipak što voliš biti, ono čemu ti bol ne može nauditi....