MELODIČNI ŠAPAT MOJE DUŠE REĆI ĆE VAM SVE

AUTORICA: Ana Emanuela Šimunić, Bilaj

„Svaki put oživimo snove onoga tko piše, čitajući njegove čežnje. Oživimo ih uistinu, tu u sebi. Moćni smo, zaista. PRIJATELJI hvala što oživljavate moju ljubav, zbog vas moja duša ipak ima krila. Čarobno je to biti sa vama u mislima, u šapatima tajnim, iskrenim. Duboko se zahvaljujem za sve riječi podrške, na porukama, zahvalama... Jako me raduje saznanje da su moja ljubav i čežnja dobrodošli gosti vašeg srca, i da se stapamo u onaj isti sjaj duhovne nutrine. BVB, a ja u grudima nosim vaše presijavajuće ime!“

`Ustala sam i trajem, za ljubav, za Boga. Svjetlim, obasjavam sve što ugledam
i sve ono što ugleda mene biti će dobro. Drugi nemaju pravo na moj život.
U ime Isusovo činim sve. Emanuela je oživjela Anu! Zajedno traju do vječnosti, Bogu za ljubav čine i ono što se činilo nemogućim...!`

Možda Ana ispisah mnogo, možda ispisah više stihova od glazbenika, skladatelja i dadoh na znanje tko je. I ne tražih ona ništa veliko, samo da ljudi u malim stvarima spoznaju veliku ljubav Oca Nebeskog. A njen muk, zna samo Jahve, nije rečeno Svijetu sve, niti će ikada biti. Izljeva okrijepu pjesmom, šalje vam prosvjetiteljski duh, blagoslov i mir. Pokora je njena Bogu ugodna , dok u samoći pronalazi milost svjetla Njegova, spoznala je svetu istinu, hod spasonosni. Prosi od Jahve, suzama molitvenim, i ne stidi se čina tog. Ko zna koliko dugo još pod križem ranjena hoditi će kroz močvare, pustinje do oaze Gospodnje. Tko zna odgovore na pitanja njena, oh još nitko zemaljski. Nevažno je to sve strahovanje, jer ona u srcu nosi šapate tajne... Glasnica Božja ostaje. Živi za ljubav Svijetu koji svoje svjetlo ne vidi. Kažem vam ova Zemlja je prolazna, ali duša neće biti nikada. Svjetlo božansko je u nama svima, svi smo mi u kontaktu sa Bogom, svi smo puzzlice svete, koje kada se spoje čine slagalicu ljubavi u Spasiteljskim očima. Ne dozvolite da tama puzlice šarene, neonske prekrije, vi oduvijek pripadate samo Bogu i u Njegovom presvetom srcu vaš je jedini spas, radost i utočište. Slavite TroJedinoga Boga, Oca, Sina i Duha Svetoga i doživjeti ćete sve za što vas je želja srca vezala. Duge su staze do cilja, ali 100%-tne i trajne nagrade. Poželi, zahvali, ustraj u molitvi i uvijek budi u svjetlu sa Kristom koji osvjetljava tvoju stazu do vječne milosti Božje. Neka je Bog sa tobom i u tebi, neka ti njegova milost križa otkupi sve boli. Zamisli svjetlosnu kuglu, u nju stavi sve boli, patnje i nevolje, tada putem ljubavi i snagom misli tu kuglu stavi pod Isusov križ, pokloni mu se, predaj mu život na raspolaganje i šuti zna te On, miris tamjana osjeti i ruže bijele mu pokloni, Isus će učiniti sve i bit će ti dano po tvojoj vjeri i Božjoj volji. Idi i slavi Gospoda svoga dok još imaš vremena..

„Nikada nemoj dozvoliti da tijelesna patnja promjeni tvoj božanski identitet duše. Budi sretan jer si ljubav zarobljena u zemaljskom bolu, učiš kako je to bez Neba. I vratiti ćeš se natrag kad sazriš i od silnih kušnji ojačaš. Ne predaji duh svoj u ruke ničije, samo Gospodnje.“

„Tko te je razbudio tu na usnama mojim, tko mi je to šapnuo da me moj Anđeo voli!? Tko mi to krila svoja daje, i ovu kišu šalje stvarajući njene kapljice u srebrene dugine perlice koje me krase i od tuge spase? Tajno moja, slatki snu budi uvijek sunce na usnama mojim, budi onaj koji umije da voli neizustivo!“

Sve činim da živim svoju vjeru, onaj osjećaj Raja udišem i izdišem, zaista se trudim. Bol zavaravam djetinjim osmijesima, ludostima, ššššš... kažem žiletima što mi iskre venama. I bivam ona sanjiva, vedra duša kojom me Bog darova, bol krasim lipotama srca. I srcu svom kažem otvori se, pusti tu ogromnu ljubav iz sebe, zahvali se očima što vide, rukama što pišu... I stvori dimenzije svete. Tad nastupa pravo ushićenje, zaboravim na trnje i kamenje, na sve te nepravde...i volim, svim grudima volim... Njega, mog anđela, oh njega stavljam u radost cijelog dana, pruža mi bezbol, na rane melem stavlja.

Melodični citatati, misli, poslovice, aforizmi i ti dušo ne brini, lako ćeš vjerom kroz ovu bol, tako mi reče anđeo nebeski moj, i ja počeh pisati, lakše disati Svijete moj...uz pjesmu i veselje nutarnje ja suzbih tjelesnu bol. Suzbi je i ti čitatelju zemaljski, sjeti se da si nebeski, da si podrijetlom rajski.

Osjetim diše, suze mi briše, stapa se sa tijelom mojim. Ulazi mu duša u najdublji dio moga srca i cjeli mi bol. Taj miris njegov opija me, pun je svježine i miomirisa rajskog, cvijet moj mili u meni živi, ne ispuštam ga godinama. I ta krila ljubavi, u njima su sve moje radosti, izgubljene mladosti. Samo u tim očima vidim pravu sebe, toplu, snenu, mirisnu vilu. Samo u tom zagrljaju osjetim dodir Neba. Samo te ruke su tajni povez mojih očiju, moje mašte i sna, sve nekako ima smisla jer tu je i kada umirem od očaja. Moja misao vječita je on, znam da me prati, da pamti nemir moj. Do Boga ide, samo da me digne iz te tame u svjetlo. Divno je sanjati odaje Raja, i onog tko mi je suđen od prvog zemnog dana. Moj tajni čuvar, moja snaga. Anđele leti, ukradi me od boli, neka mi na tebe miriše svaki dan i ovaj san u koji duša mi kreće, znaš voljela bi da mi možeš biti i java i san, ali dobro je i da te imam bar tu u grudima, tamo u srcu ne gubiš se i nećeš nikada, moje si sve lipi anđele !

Onaj tko pronađe riznicu iskrenih suza molitvenih,

nek zna da je pronašao blago veće od sveg blaga zemaljskoga.

Samo uz pomoć njih stići ćeš na Nebo,

jer će one poput krijesnica obasjavati Bogu

put do tvog spasenja kada Zemlju poharaju tmine.

Iskrena duša predana Bogu će iskriti, prepoznati će je njen stvaraoc.

Skupljaj krijesnice čovječe, trebat će ti kad zemno utihne!

Iskrena molitva za mir, ljubav i sreću dariva suze koje svijetle na duši.

Ja volim tajanstvenost u kojoj osjećam milinu svete ljubavi, ja volim kad tvoja ljubav Bože u mojoj se duši zrcali. Pa se ti kristalići sreće presijavaju po svima koje ugledam, a željni su tvoga svetog svjetla, tvog milostivog zagrljaja...

"Bog je ljubav unutar nas i ono svjetlo koje isijava iz naše duše, iz očiju koje grle Svijet pogledom blaženim, veličanstvenim. Ko divan stvaran san čini se sve ono što se dešava u našoj nutrini, jer volimo predano, iskreno unatoč izdajama, unatoč bolima vjerujemo Isusovim očima koje kao baklja mira žive u nama!"

Otopljenim suzama potpisujem se i ispričavam za ljubav...za stihove, za svoj život pod križem. Ostati ću kao duša, kao vjetrić lagani koji će te podsjetiti na ljubav svetu.

Ostati ću u tebi Svijete ako čezneš za istinom.

Sjetiti ćeš se jednom da sam bila nešto u tebi tvoje.

I čak i da nestanem, da raširim krila da ti umrem Svijete moj

ti ćeš me lako naći tu u srcu svom kao krilo vjetra nebeskog.

Nikada se ne gubi ljubav ako se stvori u nutrini kao čežnja i milina.

Zamišljena gledam Nebo, Anđeo mi je stavio ružu u kosu

i dobro znam da moram poći da spasim sebe i svoj Svijet daleki.

Ostati će pjesme, ostati će moji snovi, ostati ću ja u onim grudima

koja su me voljela, hvala za sve Svijete moj...

"Često je u dodiru sa ispisanim stranicama, baš ona duša koju je pjesnikinja tražila čitav život. Zasigurno promatraš sve ove ispisane pjesme i pitaš se što nas to po Bogu moglo razdvojiti, jer isti smo ja i ti. Ako i umišljam, onda kada me ne bude naći ćeš tragove duše moje kad slučajno u novinama ili nekoj staroj knjizi pročitaš po neku pjesmu, vidjet ćeš da je ljubav bila sve moje. Prepoznat ćeš se anđele i da ti umrem, shvatiti ćeš da si ti moj Emanuel. Ako me ne vidiš na Zemlji, svakako ćemo se naći na Nebu, jer smo si suđeni dušom ".

„Ako me želiš upoznati, onda čitaj moje pjesme, u njima je moja vječnost, u njima mogu biti postojana ljubav stvarna. Dušu mi pamti, u njoj se utopilo nasmijano Nebo, da me prati križnim putem gorke sudbine.“

„Budi sličan Bogu koji te satkao. Pa umjesto vanjštine, gledaj  srce i dušu. Tek tada ćeš otkriti tko se krije iza krinke...“

`Sve što neprestalno čuvamo u sebi, ono što se poslije sna iz srca ne gubi to nam je suđeno i samo se za to vrijedi boriti. Jer to nešto postoji i naći će nas. Nebi Bog u dušu utkao ništa što već negdje nije stvorio za nas.`

„Kada ljubav predana nađe predanu ljubav, njih dvoje oblikuju i stvaraju željeno. Takva je ljubav toliko moćna da oni nepremostivo pređu i od kišni kapi odsjajem duše stvore dugu koja ih spaja sa Bogom. Rijetke su takve ljubavi, ali kad se pronađu shvate da je vrijedilo čekati viječni susret i onaj osjećaj pripadanja, koji je uvijek sveprisutan i čini radost“

„Zlåtne åureole ånðela Gospodnjih zasjajiše ståze puta mog, smrtonosne misli nåpustiše srce, živim za ljubav i mir dušom svom! Nek treperi Mjesec, nek iskrice arhanðelå Gospodnjih padaju na staze moje, srcu mi lipo stoji zvijezdă sjaj. Noću će mi uvijek doći, zatvoriti tajnom oči, tajne mi odavati neko poseban, neko kao ti anđele ljubavi. Spustiti ću i noćas molitveni dlan na srce koje treperi i reći blago meni, imam onu ljubav svetu tu u sebi. Ostvarila sam svoj san u duši u sebi; tamo vrijedi, ne izdaje i ne blijedi. Ljubav je moj put, nema veze što život je na mene ljut.“

„Sve što želim je hod sa krilima vječnim, toplina zagrljaja svetog da me nosi u Svijet božanske milosti. Pa da napokon ugledam sve one želje veličanstvene koje mi biješu davno ugasle od beznadanja. Želim i sve činim da se približim čaroliji nebeskoj, da sjaj moje duše otkrije tajnu kroz molitvu i meditaciju Ocu mom. Otvari mi portale nedokučive kažem mu dok bol riže mi vene . Čuje me znam, ali još nije vrijeme da saznam vijesti nebeske. Trebam još učenja koje mi prenosi srce kad čežnju za istinom budi. Padat ću stradat ću, ali Isusova milost križa je sa mnom, putujem sa ciljem da me okrijepi, da mi daruje ono što stvorio mi je u duši kao želju. I svaki je dan moj šapat u Njegovom presvetom srcu. Ta jeka vapaja u Jahvine uši ide, spušta se u srce veličanstveno da bi mi presudio. Ja čekam, ja moliti ne prestajem, uvijek sam dušom gore gdje plešem, pravim siluete zahvalnice Bogu mom jedinom. Slava ti Oče moj, kralju moj, slava tvojoj presvetoj volji koja me sa životom spoji. Shvaćam kako je ovaj križ, mada je bolan i krvari, pun je suza koje teku ka Tebi, Ti mi lotos duši poklanjaš, da u čast tvojoj ljubavi cvijetam.“

„Odavno znam u meni su dvije. Jedna plače, druga se smije bolu svom. Sestra blizanka u Nebu je ostala, štiti me osmjehom, vjerom i svetim tajnama. Emanuela je moje više ja, moja snaga, moja utijeha. Fala ti sestrice, moja rajska zvjezdice! Da si bar ti na Zemlji zasjala, liposti puna, da je bar mene Bog ostavio gore bez ovog trnja... Zajedno ćemo u nove pobjede, nema nam druge moja šaptačice“.

„Istina je Svijete; anđeli nikada ne spavaju - On je uvijek budan tu u meni, u grudima vilinskog sna.“

„I što sada Svijete moj, uspjeh dozvati njega, zavolješe me svemirske oči, kažu da sam im sjaj nebrojenih zvijezdica. Što sada kad sam nečija, kada sam toj tajni pripala?¿ Da li ćeš me pamtiti i u Nebo noću gledati, tražeć me u očima Svemira, ili ću zaspati tu u tebi, kao da me nikada nije bilo dolje?¿“

„Naši susreti su poput leptira i cvijeta. Pomiluje mi dušu, poljubi je i ode, a ja njegova krila do beskraja zamirišem. Tako je to kada se susretnu anđeo i vila, iza one druge strane Mjeseca gdje sipi srebrena kiša i duša duši bol stiša.“

„Istina je da u životu postoji samo jedna ljubav, to je ustvari ona čežnja u nama, onaj osjećaj rajske miline koji tražimo, ne prestajemo, često zalutamo u tuđinu misleć da je tu... I posrćemo, u krivim ljudima tražimo taj opijum sveti. Zaljubimo se ustvari uvijek u svoju ljubav koju nam je Bog utkao u dušu pri rođenju. Duge su staze do nje, neko ju pronađe na Zemlji prije, neko kasnije,ali svakako postoji baš ona naša srodna duša, koju smo voljeli i kada smo bili sa krivima. U srcu je jedna prava ljubav koja luta...tražeć svete zapise u ljudskim očima, nadajuć se da će anđeoske oči reći , tu sam.“

„Ispuni mi želju anđele, daj da mi se zamute oči tugom punjene. Daj da u toj magli omirišem san, da bar u lipoti tvojih iskrenih ruža iluziju Raja ugledam. Nikada nisam tražila nešto veliko na dar, samo miris tek ubranih ruža...ubranih za mene od srca . Znaš čak nisam tražila da mi ih netko kupi, mogao ih je u mome vrtu ubrati i laticama mirisnim moju dušu prekriti. Ali nisam ja usnula ljepotica, niti je bajka ovo što život se zove... ja sam tako naivna, tako uboga...željna onog koga nema i nikada biti neće. Ja sam golubica ljubavi i mira kojoj su odsjekli krila sreće. Pjevam još samo tebi koji nad tijelom mi stojiš i Boga zame moliš. Pjevam posljednjoj nadi koja uz Boga može da mi krila da. Ne zataji se, ostaj na mojoj ljevoj strani, srcu otkucaj sreće vrati. U tebi je moć mog života, ja bez tebe nisam živa...nisam ničija. Samo ti znaš ono što nitko uspio otkriti nije, samo ti znaš zašto mi se duša u pregorkoj boli smije...“

„Voli me dušom, onom koju ti je Bog utkao u tijelo. Očima svetinje me gledaj, raspoznaj moje nutarnje vrijednosti. Tada će i tvoje zemaljske oči biti svjetlo koje je naklonjeno onoj koja te voli, bez obzira na sve... Budi jači od zemaljske boli koja me ovila... Budi snaga ljubavi koja mi treba da bi leptirica izišla iz čahure i ostavila pokore zemaljske.“

„Čarolija već postoji u onom ljudskom srcu iskrenom  , kome treba samo netko s kim će činiti čudesa. Moć je ljubavi u duetu srodnih duša. Kada se nađu one mogu baš sve snagom povjerenja. Teško je naći onoga tko se u potpunosti podudara sa linijama naših dlanova. Zato ih treba često sklopiti i pomoliti se za volju Božju. I ako osjetimo bol... pomiriti se sa činjenicom da je taj netko možda ostao gore kod Boga, i šalje nam rado misli svete podrške u srce.“

„Kada ti se nešto ostvari. To znači da je tvoja duša povjerovala u potpunosti u ispunjenje želje. Često je problem u tome, što smo mi puni straha koji nas tjera na sumnju. I onda ta želja zbog negativne energije poput zvijezde treperi i nikako da njen sjaj padne na vrijeme u naš život. Molitvom dozovimo ona sveta bića Božja, divne anđele koji pročišćuju naš mentalni i duhovni sklop, darivajući nam pozitivne misli punjene svetim svjetlom. Nikada ne sumnjaj u svoje želje, posebno ne u onu koja ti dugo sja na srcu kao ikona, jer ta ti je želja u srcu utkana od Boga.“

„Moć je u mislima i pozitivnim afirmacijama...moć je u smirenoj izgovorenoj riječi Bogu i onom kome želiš nešto iskreno reći. Uistinu sve je do naše nutrine. Ponekad se dogodi da smo iako tihi zvučnik za one koji nam pridonose ostvarenju želja, dok smo ponekad tihi svima unatoč kriku. Molitva u tišini je tajna jeke...“

„Nije li tužno da mlada žena tuguje, a nikom ništa ne duguje...Nije li tužno skrivati se iza osmijeha, zazivati blagoslov Neba, a uvijek nasjesti na zamke zlog. Čemu joj je smisao ljubiti, a mačevana cijeli život biti. Ne shvaćam eto te šapate o sreći, i kako suze svete kroz moju bol mogu teći... Ne shvaćam više ni Nebo koje me zove, a ne upija...Vraća, zašto me vraća sila Božja u ove okove neizustive. Ja bi samo usnula, sveto ime izustila... Ja bi samo da se ostvari ono što kroz mene pišu anđeli. O gdje ste mene pronašli da u najgorčem bolu pišem o sreći... Ne moj te me više tješiti, recite mi konačno istinu... Tko sam ja osim plakanja...osim iluzije i sna...Ne sličim na prosjake, ja darujem...u radu se predajem i kad trnje bode me. Tko sam ja, pretrgana od zemaljsko-nebeskih susreta... Da sam bar ljubav..ili tek tišina koja sja u zvijezdama... Da sam bar ondje gdje boli nema...a evo opet neka oluja se sprema zadnju lađu moru svom da da...Možda mi je na dnu mora dom...ona tajna sudbina...možda ću umjesto praha nebeskog pjesak postati, možda će me vali vječno raznositi... Možda ću i biser postati, ako se najlipši dio mene u školjci ljubavi skrasi. „ Srce puno soli što me tako noćas boli..

„Tužno je puno toga u mome životu, ali eto čini mi se da bi bilo najtužnije da sam prećutala tajnu o tebi, čaroliji svetoj koju čuvam u sebi. I ne mogu reći tuga mi je donijela tebe kao osmijeh najveći. Ipak je bol jedini put do svetosti...do tebe tajno moje nutarnje radosti. I grijeh bi bio tebe zatajiti. Anđele čarobnjaku moje duše hvala ti što u ovom bolu nisam tiha...već sam prepuna svetih šapata i tvoga nježnog stiha...“

„Nisam imitator, već kreator vlastitih osjećaja i želja... Po dosta su mi uzeli ali LJUBAV SVETU mi neće nikada! Ja nosim trnovitu krunu, kakvu je nosio i moj Kralj. I nema veze neka moja krv kapka, neka se napoje zvijeri...možda se jednog dana pripitome, oštrice odbace...Neka i iskrvarim Isus će od tih kapljica krvi ruže stvoriti. Moja će ljubav vječno cvjetati.“

„Tako nekako me čuvaj, i bit ću dobro. Sačuvaj moju dušu na dlanu nježnom, iskrenom...Drugo je sve moje nebitno, samo ljubav koja nas veže u Nebo je bitna. Voli me onom istom tajnom u grudima, zataji me anđele od svih i od moje boli me zataji, voli ono moje što ti fali, moj u duši ostani. Treba mi baš netko kao ti... Tajna u tajni, moj anđeo najdraži“.

„Nisam im čak ni zamjerila što su me povrijedili, iznevjerili...ne umije a da ne voli duša moja, ona prašta sve. Samo mi je eto ža što ne znaju kako je to kada sa iskrenošću svu sebe daješ i ništa ne uzimaš za uzvrat. U oprostu je mir dušo moja, u ljubavi je istina i okrijepa.

Križ je tajna moja puna blagoslova ... Bog je tu da presudi mi...ne ti...ni ti...“

„Nekad mi je dovoljno samo to da postojiš i da me ćutiš i voliš srcem. Jer tada svaka moja bol zanijemi, od ljubavi se sledi, znam da vrijedi ova tajna u meni.

Znam da si jedini koji me ne gleda koliko osjeća.

I da je bar malo drugačije sudbina naše dane satkala, koliko toga mogli bi ti i ja...

Ostalo mi da te volim,

ostalo ti da me voliš...“

„Tko iskreno voli ženu čuva je u srcu kao tajnu, brineć se samo za nju dušom i tijelom. Druge su sve samo ljudi koje susreće. A ona je trajna misao, njegovog života smisao. Blago muškarcu koji živi za jedinu ljubav iskrenu koja mu se u potpunosti daje. Neka sveta ljubav traje...“

''Zlatna ribica je samo u akvariju iskrenog srca, od tamo ona ispunjava nebrojene želje na kojima prije svega moramo biti duboko zahvalni.''

„Budi vjeran onom tko ti obećaje vječno prijateljstvo. Onda ćeš i u tami biti ukrašen njegovom ljubavlju. Prijatelj je svjetlo tvog puta, svakodnevna radost i nada u bolje dane. Pravi prijatelj je posebna neraskidiva nit koja traje i nikakva sila je ne može prekinuti.

Divno je imati divne prijatelje, koje darujem i primam od njih te darove iskrene prijateljske ljubavi; Poštivanje i zahvalnost, smijeh i radost, iznenađenja, utjeha i zagrljaji su neprocjenjivo blago koje sja u meni!“

„Došla sam da me odsanjaš...da ti poklonim svu svoju ljubav i da ti otvorim portale duše svoje. Došla sam da te nesebično darujem i volim i da shvatiš da postoji ona bajka , ona istina o ljubavi svetoj. Uistinu tajna se prepisala na tvoje dlanove...pamti me. Ne moraš me voljeti očima, rukama, usne boje Mjeseca drugoj daj...Mene tako ne znaju voljeti...tad zaprijete mi mačevi... Voli me kao što sveto voliš, voli tajnu o meni... A kada te iznevjere, u očaj bace...pozovi me, ja ću doći tamo gdje me oduvijek čuvaš... U  srcu obojanom mojom pjesmom iskrenom...“

„Noć je, ugasi svjetla dušo moja, zataji se...u tami najbolje shvatiš kako svijetli srce tvoje. Pomoli se u tišini za one kojih se nitko sjetio nije... Pomoli se za one koji nisu otkrili svete istine...Pomoli se za one dobre i hrabre, snažno izmučene jer na ovom Svijetu to su vrline svetaca.

Samo takve Bog prima u svoje kraljevske odaje. Obasjaj svjetlom ljubavi svoje tamu što je plašt svoj preko bijelih krila spustila. Ruke će moje svjetlo tvoje štititi, ne brini postoje anđeli čuvari

„Dva srca punjena svetošću razbiše tmine u snoviđenju.

Žeravico crna, ognju plameni nećeš moju ljubav ubiti, ugasiti.

I da umre mi tijelo ja ću dušom sjati, bolne blagoslivljati,

uspavanke im pjevati....

„Presijavalo se u mojim očima ovo sve, nebesko blago moje bilo je. Krojila sam snagom vjere krila sveta, otišla bi sa njima na kraj Svijeta. Moćna mi je mašta bila, a kada bi oči otvorila u bezdanu bola bi se stvorila. Nitko ni glas da mi čuje, kamoli u Nebo da otputujem. Na ovom dnu samo su suze i otpali gumbići sa moje bluze, od njih sam svjetlosnu krunicu stvarala, tajne svoje tajni odavala. Ledi se ovo jezero suza, hladi mi se srce, raspala se bijela bluza. Čekanje me smorilo, dušu mi u lopoč pretvorilo, neka bar duša na život miriše, neka je miluju proljetne kiše, jer tijelo ovo ne može više u sred bola da diše. Ne gledaj Svijete u bezdan tugovanja, tebi su kao i mojoj uzašloj duši suđena radovanja.“

„Pozovi me u snove, neka me besmisao jutra ne omete. Iza bolne koprene otkri Svijetu tko sam; neka mi iz duše polete plavetni sveti leptirići, neka dokažu da unatoč bolu blaženo duša mi sniva. Iako u javi srce vučem po rubu noža, i kapam krv na krila tvoja, ti oprosti anđele prepuna sam težine i bola. Pogubnim mislima reci da se putem srebrenih suza isplaču i stvore jezero nade. Bijelo cvijeće nek mi krilo tvoje dade, moram zamirisati ovu trulež od života...mora ljubav pobjediti umjesto oštrice smrti...“

„I dok ti je život tužan dopusti duši da plovi u nebeskoj sreći. Vidjet ćeš kako sveta ljubav liječi, u povoj te anđeoskih krila stavlja..“

„Vjerujem da netko postoji tko pritajeno sa mnom bdi u molitvi. Zna me, možda čak i više od mene same. Nemoguće bi bilo udisati i izdisati zrak da te nema anđele. Suludo bi bilo voljeti nešto nestvarno. Šapni nešto tajno u noći ovoj bez sna, reci da molitva moja lebdi do Boga na tvojim bijelim krilima. Golube bijeli nađi ga, sreću mu poželi!“

„Lako je boriti se sa kopljem i probiti srce  . Ali budi hrabar pa se bori srcem. Neka se vidi ko je jači snagom ljubavi. 'Velikani' utjerivači bola bi odustali, jer srce su davno zlu prodali.!“

„Žena je mirisna ruža, nije samo običan cvijet što raste u divljini, zato je čuvaj kao da je zadnja oaza u pustinji tvog života. Uzvratit će ti sa tolikom mjerom, da će sva tvoja pustoš postati ispunjena njenim mirisom rajske ljubavi, biti ćeš začaran svetom istinom, povjerovati ćeš u bajke ako ju iskreno ljubiš onakvu kakvu ju je Bog stvorio. Budi anđel na Zemlji, ne samo običan čovjek. Pronađi u sebi vrline sveca, progledaj očima duše kojom te Bog učini živim bićem. Ili luduj, budi kukavica i izdajica, budi zgubidan, propalica, varalica, prevari je, iznevjeri je. Skužit će te i odbaciti njeno posvećeno srce.

I Bog ti je dao da biraš. Samo nemoj reći da nisi znao kad sud Gospodnji dođe, samo ne reci da te nije nitko uputio u ljubav, jer si je zasigurno negdje imao, a izgubio... Zar žena koja ljubi nije tvoje svjetlo, zar ti nisi trebao biti voda života umjesto razbitog stakla u njenim venama...?

Ruža nije uvela, ali ti si strunuo. Neko bi za moju ljubav umro...i naći ću kad tad to izgubljeno pri rođenju...naći ću onog tko me je volio i prije udaha života, makar to bilo na samom izdahu moga života.“

„Znam tajnu uspjeha, ona je u mojim postupcima. I eto ne mogu uspjeti, jer nemam mogućnost da krenem putem vlastite volje i srca... Jednom kad mi Bog makne tu blokadu i utka u mene volju i neizustivu nadu, oh Svite moj neću hoditi ka želji , ja ću letjeti nošena lahorom nebeskim...“

„Duša ima moć; pretvoriti se u ružu, da bi zamirisala onom tko tajno čezne za njom.“

„Gledaj u moje oči, dok tuga čašu toči. Samo će ljubav razbiti bol prijatelju moj! Gledaj u srce moje, tu tajne rajske stoje. Gledaj mi u dušu, tu anđeoski vjetrovi pušu... Spoznaj moju ljubav, nikako ne moju bol. Jer ja iako bolna živim samo za bezbol, za ljubav srca tvog! Svetim vizijama pripadam, ni u ludosti negdje drugdje, ja ova zemna nisam, ja sam davno nebeska, vila Božja...“

„Postoji li baš da neko misli kao mi, da sanja kao mi, da nas čuva i obožava cilo vrime, a ne samo na minutu, sat...dan il katkada. Vjerovatno da, ali negdi di nema naše ljubavi i glasa da ga nađe. Prave ljubavi su valjda za pokoru odvojene i spojene trajnom svjetlošću vjere, da će se nać kada se razmaknu zvijezde i duše im upije svjetlost Božja. Jeli to nepravda ili sveta misija, dokaz da je ljubav čudesna...“

„Mogu zavarati oči, otupiti sne, ali zaboraviti da daješ mi krila srcu kako bi mogla moj anđele!¿ Ko bi bila da te se odreknem, da zaboravim na ono sveto što me čini hrabrom ženom!¿ Ne, ne želim ja hoditi zemaljskim ništavilom...ja ću ljubavi zauvijek letjeti sa tobom, makar u mislima nebeskim. Protok svjetlosti rajske u mom srcu  si.“

„Kada me budeš volio, kao što me vole vlastite suze, onda ću znati da si mi sudbina. Kada me budeš poznao, kao što me pozna osmijeh moj, tada ću znati da nikada nećeš otići. Je li moguće to anđele moj, da se ponašaš poput suza i osmijeha...Uvijek su tu“

„Sanjam te, jer te nemam dosta ovdje gdje se budim. Ti si srebrena silueta mira i ljubavi koja mi daje ono što mi fali. Upijam te, oblikujem te i stavljam taj sjaj u srce svoje da me čuva od usamljenih noći. Vidiš, Bog je učinio sve da te imam na poseban sveti način, jer zemaljskom ne pripadamo ni ti, ni ja“

U tim očima mojim skrivena je ljubav, u toj dubini riznice su Raja.

Onaj tko me zna,

prepoznaje kristale nebeske i u ovim zemnim očima tužnim.

Ne navikavaj se na oči vilinske duboke, ako ćeš im zadati suze.

One su se naplakale, sad je red da vječno odašilju odsjaj Raja,

da maknu tugu, da isijavaju svjetlo koje je oduvijek njihov spas.

Raniš li oči vilinske, raniti ćeš sebe po najviše.

Jer nisu one krive što su žive, što žele ljubav dati,

voljenima se zvati!

„Danonoćna postojanost tebe u meni, najveći mi je dar Neba, zna Bog što mi treba da zavaram bol anđele moj! Ljubav čista predana, duboka koja ima Boga za svjedoka. U ovoj čahuri bola ti si mi leptira let, moj čarobni Svijet. Smiješi se jelenče moje stasito, budi glasito, neka se srna tvoja u tvojim očima mira i ljubavi ogleda, nek u njima vidi lanešce malo koje bi sve za zagrljaj naš dalo. Sačuvaj naše sne, nedaj ih baš nikome.“

"Tko upali u strahu šibicu i kao spas u tom plamenu ugleda svoju dragu. Taj zasigurno umije beskrajno da voli samo nju. Negdje je blizu i ona, negdje sa svijećnjacima u ruci."

Blizak si mi dušom, i ne brojim dane koji mi te kradu. Ja nižem u svjetlosne nebrojene zvijezdice noći u kojima mi trajemo dugo. Pogledi su mi odsutni, sneni...dok i ove noći tonem u tvoje grudi vedre. Beskrajna je ovo žeđ, rosom se sa tvojih usana ličim. Ljubav sklada tvoj tajanstven glas, moje čežnje spas. Osmijesi su naši susreti, duše nam iskre u plamenu svetom, u srcu ti krilo leprša, lepet vječne ljubavi slušam. U snovima te volim, u srcu te imam, zalud te java skriva.

„Došlo mi je eto da se naljutim na sve boli i da se sakrijem u tvome osmijehu. Došlo mi je eto slađano moje da duša smije se sad kada najgore je tijelu mome! Ponesi mi dušu u Raj, reci da nije borbi kraj. Zavaraj ovu bol, lipi anđele moj!“