Saturday, 29 March 2014

POSLJEDNJA IZ PLEMENA

Nestalo je 
u beskraju zvijezda pleme moje.
Poglavica ljubavi,
mene ljubljenu zaboravi.

U sobi od stakla,
ostaviti ću bolne kosti.
Imaj Bože noćas
za moj duh milosti.

Odvedi me k njemu,
da ga vidim samo,
i ne otkrij da sam
perje s kose na
njegovo ruho utkala,
neka mu ostanem tajna.

Neka sve se moje
u legendu piše,
neka se pitaju;
da li je potojala
Posljednja iz plemena
što suze uvijek briše,
a za osmijeh diše.

Sruši Bože nebrojene
kule od pijeska,
pa od njih dvorac nebeski sagradi,
od bola me u njemu sahrani.

Hej sokole, ptico iz plemena moga,
širi krila,
opjevavaj dušu moju,
bez ljubavi one divne
ja više ne mogu!


Kriste, Vjenčiću radosti

Kriste, Vjenčiću radosti, kruno spasenja moga prekrivaš sve moje žalosti trnja zemaljskog! Djetinjom dušom me činiš, ptičicom raspjevanom ...