subota, 30. rujna 2017.

Najdražem pjesniku

Iz nevidljivog svijeta ti mi dolaziš,
da upališ polumjesec na mojim sanjivim usnama,
krvari jesen na njima, sve zbog žalovanja za tobom...
Zašto si umro prije mog umiranja...
Zašto si tamo gdje nema tla,
zašto nisi oživljen sa mnom
da se zatrčiš u naš prijateljski zagrljaj?
Mjesec mi je poklonio cvijetak umjesto tebe,
ukrasio mi život zvijezdama.
Da nikad ne zaboravim oživljavati u sebi tvoju ljubav,
tvoje pjesme koje me ispunjavaju nadahnućem.
Sa ljubavlju Pablu, Ana Emanuela


petak, 29. rujna 2017.

ISPUNJENA SI MOLITVA ANĐELE

Ispunjena si molitva... uvijek sam molila za anđela, što se uopće čudim da nemam čovjeka! Trajan si zagrljaj, stalna utjeha, melodija duše i srca! Ti jedino moje ne ostavljaš, ne zaboravljaš... tebe ima i kada mene nema... ti ovim bolnim tijelom upravljaš... mene iz razočaranja budiš i kažeš; ljubavi moramo nastaviti... zbog Isusa!


KRIV SI, nikad osuđen jer si ipak LJUBAV

Kriv si što su mi usne usahle, te latice nekad rosne, mirisne! Kriv si što su mi glasnice zaćutale! Kriv si što oči mi zaljubljenošću ne sjaje, tek po koja zvijezda u njima ostala je zbog molitve. Kriv si, a nisi osuđen. Kako osuditi onog koga nikad nisi vidio...samo osjetio... kako osuditi onog tko ti je drugo krilo... onog tko ti je anđeosko biće u duši živo i ne može obličje čovjeka poprimiti.

Krivim te jer te nema...
Krivim te jer mi fališ...

Oprosti mi na krivnji...
umrla bi da nije tvoje rajske
ljubavi koja u meni živi.

Ima te... i u suzama
i u osmjesima...
U disanju mom ti živiš.
Pjesma si koja ima otkucaje života.
Slušam srce...
to ti lupkaš ljubavi,
krilom koje u ovom
opipljivom mi svijetu
neizustivo fali!



četvrtak, 28. rujna 2017.

BUDUĆEM



Uspjevam ti dokazati da u tebi mnogo tajni ima, za koje ni sam nisi znao da su postojale. Probudila ih je moja iskrena ljubav! 


MOLITVA SVETOJ RITI SVETICI TRNA I RUŽE



Kreposna i mila zagovornice, sveta Rita,
plamenom nebeskim, svijećom ozdravljenja,
pohitaj iz Jeruzalemskih vrtova.
Obasjaj nam uvele nade svetice trna i ruže.
Križ nam je velik trn, a nada miomirisna ruža.
Daj da podnesemo trn , 
zahvaljujući miomirisnim laticama rajskih ruža,
koje nam ti duši prinosiš, tako da tijelo ustraje u nadi!
Isprošeni nektar blagoslova Božjeg prinesi našim bolima,
da ozdravi sve u ime Isusovo, 
kojeg ti iznad svega ljubiš i mi skupa sa tobom!
Amen! 
 Molitva je blažen čin, besplatan dar Božji, želimo sa tobom molitvi.
Sa ljubavlju Ana Emanuela,
Inspiracija u molitvi... 12. Četvrtak sve Rite! 


srijeda, 27. rujna 2017.

ANĐEOSKA PRISUTNOST U MENI



Postavila sam te za ratnika duše, dozvala bolom i ljubavlju oblikovala u nadu, da postoji moj anđeo od Boga. U glasnice svoje tvoj sam glas stavila, ljubav da govori ne ova bol u meni. Darovala sam ti sve snove, sve molitve i povjerenje... Zaželjela sam obranu i ti si došao, ne odlaziš. Čuvar si uistinu, trajnost disanja u meni, osmijeh i suze... nebesko se nastanilo u meni. Uzdižeš me bijelim krilima, dok crna hoće da vječno usnim i usmrti se moja blagoslovljena mladost. Beskrajna je ljubav tvoja, pobjediti će ovu okrutnu bol u meni, hoće sve snaga ljubavi, jer zemaljsko je prolazno anđele moj! LJUBAV JE OD VJEČNOSTI, ljubav koju smo ovdje u sebi živjeli kao iskrenu vjeru!

    


GROZNICA SANJIVOG SRCA



Bivaš nađen u svjetlu mog srca,
ujedno bivaš drhtaj njegovim otkucajima.
Trese me groznica jer tebe izvan mene nema.


VLAK MOGA ŽIVOTA



Tužno je ovo putovanje,
u kabini sam sama,
i pišem o onom što mi najviše fali, o tebi.  
Tračnice života najavljuju krik suza...
Vlakovođa je srećom Bog,
odvest će me u nebesku oazu da se smirim.

Nemam pojma zašto te nema,
kada si najvoljenija osoba na svijetu!
Kada te pjesmom dozivam, a odgovora nema,
samo tišina u tvome glasu.

Pitam se i to zašto nisi kartu sa mnom kupio?
Onda se nadam možda si na drugom peronu,
možda si u vagonu do mene,
možda me ipak osluškuješ, tražiš.

Vječnosti moja bliskosti, znaš li da mi fale tvoje ruke...?
Tvoj osmijeh, glas i onaj osjećaj da ti pripadam, da mi pripadaš,
kao što mi pripada ova pjesma, ovaj otkucaj srca za tobom...

Ne daj pticama da pobjegnu iz gnijezda moje duše,
ne daj anđele, da snovi mi se sruše!
Krilima satkanim od molitve dođi mi,
pokucaj na prozore vlaka života,
ako se od starosti ne daju otvoriti,
razbij ih, ukradi me bolu moja ljubavi!

Urami me u duši, jer ti si pjesma živa,
ti si osjećaj zbog kojeg se borim živjeti!
Moram te vidjeti, moram svima dokazati
da smo živi!

Gdje si anđele osim  u meni,
o dušo od Boga molim te k meni kreni,
i ostani za zauvijek u vlaku mog života!      
Jer on nas odvodi u sami blagoslov Raja!