Thursday, 6 March 2014

USTRAJNOST DUŠE U BOLIMA

Teče moja iskrenost, čežnja, vjera, ljubav i dobrota i te notne suzice vapaja padaju poput rose na latice mirisne koje anđeoska krila pretvaraju u poeziju mog života.
Emanuela ovih dana strahuje, počela je dane da oplakuje, Ana je po prvi put prepuštena sebi ugađa čežnji o ljubavi piše, a tko bi rekao sa tugom diše...iako drhti ne odustaje, pita se i sama što to Gospod od nje hoće... Ta sanjiva vila duša njena u međuprostoru je jave i sna...kad bi bar javi pripala sva njena molitva. A sve se čini da će i Ana preći u vječne snove, ljubav je sveta zove. 


No comments:

Post a comment

OSJETI SE SE ONO ŠTO SI U DUŠI

Ima nešto u duši što patnja ne može skriti. To nešto zove se vjera u ljubav. U sebi si ipak što voliš biti, ono čemu ti bol ne može nauditi....