Kada me sretneš ne spominji mi bolest, dosta je što je nosim. Samo mi spominji ljubav u koju me uvodi ovo trpljenje... Ja nemam kuda nakon mučeništva osim u uslišanje! Nema veze koliko još, mogu biti u pitanju dani, mogu godine... nema veze jer već u nutrini postoji sve moje! U sebi sam hitra srna, a ti si pitomo moje slađano jelenče, mi imamo kao dar malena lanešca... i nema boli, samo ima radosti i radišnosti skupne, pjesme i plesa, igre... Sve je prestalo postojati osim darova Duha Svetoga, a oni su nepropadno imanje duše! Zbog tih darova još sam živa... a sve i da odem u smrt, bila bi nađena u uslišanju. Nije to za žalovanje, to je istina i radovanje... jer ne troši se vrijeme života mileno, tek idemo u vječnost... gdje i pripadaju oni koji Boga ljube i uzdaju se u njegove pripravljene stanove. Ne brini mene nikada neće izmijeniti mučeništvo, pa da odustanem od obitelji, moje sve rađa se za Nebo! Za mene je živo sve što volim na Presvetim dlanovima. Ne odustaje mi se od voljeti i voljenom se zvati! To je moja vječnost! I da me nema vidjeli bi moj sjaj uslišanja na nebeskom svodu... vidjeli bi pleme iz Novog Jeruzalema. Tu postojimo obnovljeni u Kristu dječica, ti i ja... on sve novo stvara po vjeri, a imam je! Vjerujem imaš je i ti, koji me čuješ kao nitko svjetovni... koji me osjećaš kao dio svoga disanja... 🕊
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 15.05.2024.
