Saturday, 28 October 2017

PRAŠTAM SI ŠTO TE NEMAM

Praštam svojoj duši što luta za čovjekom, iako je dobila opomene kroz bol, ona i dalje voli... voli tebe koji si bezbol! Sve se moje tebi nada, sva moja nutrina osjeća dodir tvoj, nemam čovjeka uz sebe, ali imam anđela čuvara voljenog!







Monday, 23 October 2017

ISPIŠI SA MNOM ,,ŽELJOPIS,,



Bilo bi dobro da postoji bar jednom godišnje ,,željopis,, , što ispišeš čistim srcem istog trena se ostvari! Ali za taj ,,željopis,, trebaju dvoje, jedno da bude olovka, drugo papir. I onda si lipe porukice svaki dan ispisuju i stvore knjigu života. Ne treba ljudima čarobnjaka i ti ludosti, dovoljno im je za ispunjenje zajedničko obećanje i molitva. Male stvari, učinjene iskrenom željom srca djeluju čudesno na život. Ispisati ćeš jednom sa mnom želju, krasopisom... pusti one moje bolne švrakopise tada prolupam od boli, tada nisam uračunljiva, znaš da sam ja ustvari sama ljubav. Eto, došlo mi da ovu svoju idejicu nazovem, ,,željopisom,, ispisati ćemo želju života vrijednu, gdje god ti poželiš, možemo je staviti u staklenu bočicu, otići na obalu kada sviće i pustiti je u more koje nam dođe kao milosrđe Božje, velike su rajske dubine slađano moje, sve ćemo Gospodu prepustiti. I ova moja želja danas, na dan 23.10.2017. je željopisom pisana, kao i svaka molitva za nas, za sve ljude bolne, uplakane. Neka im se svima ispune molitve, makar mi bili zadnji, samo da bude tajnosti moja, samo da me poneseš u Raj iskrenim krilima, samo da doživim bar sekund bezbola koje čuvaš u srcu za mene, samo da te dotaknem, da opipam lice čovjeka sa vrlinama anđela, bit će mi dovoljno da ne mislim da sam u bolu fatamorganu doživljavala, ipak Bogu fala što si mi oaza u pustinjama, nadanje moje, moja misao i svakodnevna molitva koju nikome ne dam, ni tami, ni boli, od nas ne odustajem otkada za ljubav znam, čuvar si mojim ranama, ljubav prva do Isusa, neka te blagoslovi Presveto srce Isusovo, neka ti pokaže srcu put do mene, amen!     






VJERA U ČOVJEKA OD BOGA

O Gospodine, daj nam vjerovati da postoje srca koja se ponizuju iz ljubavi, da bi bili veliki u očima voljenim. Jednom davno jedan mi je prijatelj rekao da za moju dušu treba muškarac koji će mi svaki dan prati noge u mirisnom cvijeću, da ja to istinski zaslužujem. 14Ako dakle ja - Gospodin i Učitelj - vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Tada to nisam toliko shvaćala. Bila sam razočarana životom, nisam vjerovala da je to moguće. Uslužnu ženu, predanu ljubavi treba nagraditi rekli su mi i mnogi prijatelji. Rekli su i da meni treba netko poput anđela sa Neba, da me ranjenu čuva, rekli su da je dosta bilo da ja uvijek ispaštam i nastradam. I sad sam svijesna toga da moja ljubav vrijedi, jer tebi služi. I onaj koji tebi služi to će za mene učiniti, jer i sama ću njemu noge miomirisnom vodom oprati i vodom i suzama zahvalnicama. Negdje su ruke koje te spoznaše, koje mole za ovakvu poput mene. Negdje je srce sa vrlinama anđela rajskih. Negdje je netko željan ljubavi moje koja sipi sa križa, nekom se drži mene bolnu, neko bi sa mnom gdje god bi ja htjela, netko bi sa mnom u smrt ako se mora, ljubav je nečija snažna istinita. Znam da je, neka mi je blagoslovljen čovjek mog života u vjekove moj milosrdni Isuse, neka me nađe ako je volja Očeva. Neka me čuva kao radost i melem u duši. Amen!


OD LJUBAVI TE OBLIKUJEM


Kada te na izgled nema, ja te od ljubavi, molitve i vjere pravim, oblikujem svoga čovjeka u anđela! U duši i srcu ti si siguran, tamo u meni je tvoje utočište, tamo u svjetlosnoj kućici mi smo jedno! Kao što je vječna ljubav Božja, tako je i od onih koji iskreno ljube! Ljubav je sveta umjetnica, jer joj je kist darovao dobrostivi Bog, na molitvenim dlanovima linija mojih kao anđela upisao mi te Bog! Kako si ljubak, kako si mirisan radosti moja, krilima čuvara štitiš me od zla! 
 
 
 
 

MISAONE IZJAVE DUŠE

Boli kad si istinit i pravedan, a drugi ti ne vjeruju, omalovažavaju te, ti ostaj takav zbog Isusa! ČISTO SRCE JE BLAGO VJEČNOG SJAJA! I njega su gledali sa nevjerom i njega su trnjem umjesto ružama darivali! Govori uvijek ISTINU, postidjet će se u sveti čas nevjerni. Mnogi se već i stide, jer shvaćaju što su izgubili. LJUBAV BUDI, neka rana, zacijeiti će! 

 Dovoljno je ranama njihove muke, ako ne možeš zavoljeti križ, nemoj ga ni rastužiti! Ne ranjavaj, radije šuti vječno i udalji se od bolnih, ako ljubiti ne znaš! Ne opravdava se duša više nikome, dovoljno je da BOG istinu zna, uz njega se i ovi križevi svijeta presijavaju u milosti Sreća, netko nikada ne odlazi, sve i da ga tjeraju dušom ne mogu, jer bez križa on ne spoznaje Raj! Želi križni put živjeti! Samo tako oživljava svete vizije u vječnu ljubav! 


 Odrekla bi se danas nečeg prelipog, samo da se nasmiju oni koji su se zaboravili smijati u okovima! Duša mora biti radosna u Gospodinu i u vrijeme oluja i kiša darivati dugu nade svima! Izljubili vas sveti anđeli i nasmijali umjesto mene!


 Neka te posjeti molitva srca mog, neka te podsjeti na ljubav i mir, na dobrotu i istinu u koju sam dušom odjevena, neka te obraduje sjaj ruha mog blagoslovljenog nadom da postoji Onaj koji sve vidi. Mir srcu dušo, mir duši vapajnoj! U presvetoj krunici tajnost je skrivena, molitva je u Raju sačuvana! Ne prestaj moliti, ne prestaj voljeti! Svaku noć zvijezde će sjati i Mjesec će i Sunce će te grijati, izlaziti će zbog tebe, imati ćeš vode nebeske, jer Bog te ljubi i molitva te srca moga ljubi, želi ti sve najbolje! Povjerovati će mnogi u Raj bude li na zemlji Božjih sluga, oni koji se daruju dušom i srcem zauvijek. Ne tražeć ništa za sebe, osim križa. Križa kojim će mnoge na obraćenje pozvati, Božjem planu služiti.... Meni je tako upisano na molitvene dlanove; LJUBAV, POŽRTVOVNA ZA DRUGE, ZABORAVLJAJUĆI SEBE! To dobro znaju oni koji me upoznaše u srce i dušu! Otimaju mi tijelu sve, a vidi duši ne mogu, ne ide im! Sjeti me se kada ti zafali molitva, kada ti zafali iskrena radost nadanja u sveta čudesa... sjeti me se i ja ću se sa tobom u duhu smijati, pričati ćemo o svemu što poželiš! Vjerujem Bogu, vjerujem Bibliji jer u suzama vidim Nebo, imam nutarnje vizije, vizije o Novom Jeruzalemu koji svečano obećaje mir i radost, oslobođenje iz okova. Ljubav biva ukrašena ozdravljenjem, nagrađena ljubavlju za kojom je čeznula! 


Zaokupiraj nam um, učini nam misli svetima, o dobri Gospode samo ti imaš moć nad našom glavom, dušom i srcem. Otkloni sve negativne misli i osvijetli ih svojim svetim blagoslovima. Amen!




LEPTIRU MOJ


Kada me zavoliš toliko snažno i budeš trebao kao vodu i zrak, kao svjetlost i one svete stvari..., kada me osjetiš kao anđela ljubavi tvog bića, shvatiti ćeš koje ti je cvijeće napravilo putokaz do mene, označilo stazicu do duše moje, otklonilo strahove od okova mojih! Već te sada rosa sa tih tajnovitih latica blagoslivlja, nježnost će nebeska izmijeniti moju bol i biti ću vječno rascvjetana​ ljubav tvoja. Naći ćeš me, isti se pronalaze kada Bog krila krilima uputi! Leti leptiru moj leti krilima mojim, leptirica ti cvijeće šalje... leptirica te neljubljenog svom dušom i svim srcem ljubi, molitvom u radost zove svaki dan!
 
 

ISPOVIJED SVETOM LEOPOLDU

 Hvaljen Isus i Marija, dragi sveti Leopolde, evo mislim se noćas što da sutra bude da ja umrem, čisto mislim da bi se oni maleni anđeli u Raju radovali, znaju oni koliko ja volim malene. Sjela sam tu u nebesku ispovjedaonicu, da bi posvjedočila svoju vjeru u sveto i olakšala mnogima križ. Zagrlila sam postojanje tvoje, ražalila mi se duša jako, a opet toliko je puna rajskih misli i hrabrosti. Mislim se i to da mi je drago što te uz sebe imam, što sam spoznala tvoju svetost tu na zemlji daruješ mi dodir Neba. Sretna sam jer sam Božja i dovoljno mi za napred ići. Znam najbitnije je dušu ispod ovog Neba sačuvati od grijeha , da bi se mogli čisti vratiti u Raj. Nismo mi ljudi sveti, ali sveti je naš čin pokajanja, kada običan smrtnik iskreno kaže; JESAM KRIV SAM! I ja kažem evo sad pred BOGOM i tobom i ljudima, JESAM KRIVA SAM, moja bol me baca u svakakve lude misli, a eto dođe mi da nestanem, sve me neka nepravda boli, greške mi zbog nje najviše prete, taj ljudski kukavičluk, napast što li je to, eh ti grijesi moji, ja bi najradije u Raj, da dođe ovoj patnji kraj, da se sve smiri, da nikom na teret nisam, a ludica sam baš, ostavila bi ljude koji me razume iza sebe, a ustvari svom dušom želim da za njih živim da ih sretne vidim, makar ja puzala i križ me poklopio od umora. To u nama ljudima, eh to se bori ustati ili odustati. A nema ne odustajanja, nesmije mi vjera biti mlaka. Ustrajati ću zbog ISUSA, zbog križa našega spasonosnoga, zbog krvi presvete koja je nevina tekla među grešnike i spasila nas. I želim da se svaka duša koja ovu moju ispovijed čita ohrabri i ustane zbog Boga! Sve bi dala da nemam tih prisilnih misli, zato te molim noćas da mi ih otkloniš, ne samo meni nego i svima koji imaju nutarnje boli i razočaranja svjetovna. Okrijepi nas, svojom blagoslovljenom rukom koja blagoslivlja u ime ISUSOVO , molim te neka se duše ispune nadom. Ustrajnost nam daruj, ti koji i dalje moliš kraj Prijestolja Božjeg za sve ljude koji su na zemlji. Sve ima smisao rajsku, sve što činimo činimo za Gospodina. Zahvaljujem mu što me ispovijedaš svakog trena pred Isusom, znam da me oboje razumite, LJUBAV razumi ljubav. Sveti Leopolde, jednom ćeš ustati iz onog lijesa, u kome snivaš kao u bajki nebeskoj, blagoslivljaju te uplakani jer vjerujemo ustati ćeš, kao i svi Kristovi. Obećaj mi da ćemo zaplesati kolo pobjediničko, da neće nikoga boljeti! Vidim obećaješ ovim mojim suzama svetoga ganuća, od <3 za sve što si učinio i činiš, fala ti! Raduj se sa svetim anđelima i svim svetima, zagovarajte nas, ja sam uvjerena da ste vi naši duhovni prijatelji, koji rado pomažu kao i ovi koji su na zemlji srca čista. Smatram te najboljim prijateljem, smatram te bratom dragi sveti Leopolde, pomozi mojoj braći i sestrama da ozdrave duhovno i tijelesno, da se svi bližimo vječnoj radosti sa Gospodinom, i neka bude onako kako je volja Očeva, blagoslovljeno je milosrđe Isusovo! Amen!

 

 Milosti puna, ljupka Bogorodice MOLIM TE, MOLIMO TE... pomozi nam u potrebama našim, ovaj život boli, ovaj život plaši, olakšaj nam trpljenje tijela umornih, dušu nam blagoslovi iz nebeskog izvora spasenja, a tebe dragi gorljivi ispovjedniče grijeha mili sveti Leopolde molim da nas dobro pripremiš na svetu ispovijed, svaki put kada dođemo na misu neka nam <3 bude pokajničko, neka zaboravimo sebe i druge vapaje stavimo ispred sebe...Sjeti se svih mojih molitvi koje sam ti darovala na misi u Padovi.... Dobrota Očeva neka se smiluje po milosrđu Isusovom bolesnima, utamničenima, neljubljejnima, ožalošćenima, sirotima, amen!

USNULA SAM KAO PTICA NEBESKA


Neka sva bol usne u snu ispunjenom ljubavlju.
Noćas ću bit ptica na obalama Jeruzalemskim,
opjevavati ću u snu ono što na javi nemam.
dotaknuti ću tvoje molitvene ruke anđele,
zamoliti ću ih da blagoslove moje nadanje.

Usni sa mnom u mom srcu,
budi mu otkucaj da se probudim
sa voljom za disanjem.
Jer umorna sam anđele, preumorna,
da u javi pjesmu nastavljam ovako ožalošćena!
Krila mi pokisla,
a samo njih imam da me prekriju od zime
i haljinu punu sivila,
punu boli i tužnih uspomena.
Hoću novo ruho anđele,
hoću da na ruže mirišem.
Trnje ubi me!
Gdje je kaput tvoj,
ako ptičica ugine da je svijet ne nađe,
prekri me molim te,
ako osjetiš da ti umirem
i zadnje volim te poželim da ti kažem!
Zaboravit će mi svijet ime,
budem li odnešena u valove sna...
Zaboraviti će da je ljubav u boli postojala.
Samo me ljubav može probuditi,
jer sam pospana zbog boli,
pospana zbog rana životnih.
Pospana jer ovom svijetu ne pripadam.
Samo jedno molim te pomoli se,
da Raj ugledam ovako uplakana,
da udahnem ocean Božjeg milosrđa.
I da ustanem krila slobodnih,
u ružarijskoj molitvenoj haljini.
Amen!

ČEŽNJA ZA LJUBAVLJU KOJA USKRSAVA 🙏💕🙏

Vidiš li ljubavi kako jesenje lišče pada
i ponire na dno moje duše,
hoće da molim za njega,
da na proljeće uskrsne na stablu života,
da bude ukras uz najsočnije plodove!

Tako i moja tužna bol pada na tvoju dušu,
želi da uz tvoju molitvu postane sreća,
da uskrsne moja ljubav u bezbolu,
da ti budem ukras na stablu od kojeg ti blagoslov dobivaš!
Da oplemenimo jedno drugom srca,
da se darivamo samom radošću, podrškom i vjerom
da sve ono što nosimo u čistim srcima Bog uslišava,
želim da uskrsnemo, ne bi da umre ovolika ljubav u grudima!

Kao da sam zamrla od tugovanja, od svih zemnih rana,
hoću da me probude oči ljubavi moje!
Pogledaj me iskreno, blaženo, pa da ozdravim!
Želim se vezati uz blagoslov tvoje duše,
uz glas skrušen da razumi moj pun žalovanja!

Moje suze, moj su put do tvoga srca,
moje molitve trag su tvojim bijelim krilima,
treba mi snažan dugi zagrljaj,
da me sakriješ od zla!
Samo poleti, ne misli...
Znaš u duši da si ljubav moja!
Srce sve zna.
Osluškuj moju ljubav za tebe!

To što vidiš, nisu to kiše jesenje,
to su moje suze za našom postojanošću,
I to lišće što šuška ti pod nogama,
to je moja pjesma, moj poziv
na zajedničku molitvu
koja usnulu ljubav uskrsava!

Nismo od prolaznosti, ja nas tami ne prepuštam,
mi smo ljubavi od svete svjetlosti stvoreni!
Sjeti se duša se na zemlji mora za Nebo sačuvati,
tijelo ne može ono se raspada.

Zato me molim te nađi po duši, ona jedina ostavlja vječni trag!
Pod križem me raduj, jer i sama sam radost duhovna!
Još ovaj puta tražim oslonac, Krist će ti biti nagrada.

Ponizni sluga Kristov, je vječni Princ sa rajskom krunom,
on zbog uslužnosti i brižnosti biva nagrađen u svetim dvorima.
Često mu je princezica u okovima skrivena, ali on je nađe,
jer očima duše nebeske svijet zemaljski vidi!
Prepoznaju se oči rajske ljubavi, po iskrenoj vjeri!

Znaš da doći će krila anđela, na dan smrtni,
tada će Kristovi ustati,
ključ iz Raja će iz smrtne jame vjerne Evanđelju otključati,
hoću da ti budeš uz mene kada se to dogodi.

Hoću tvoju blizinu vječno anđele Božji,
hoću da usrećimo Božje Prijestolje,
da budemo primjer vječne ljubavi,
od zemlje do neba moja radosti!
Nemoj se križa moga bojati,
uz tebe je on ukrašen ružama mirisnim, blagoslovljenim.
Trnje će se sasušiti, ostati će sama ljubav
ako uskrsnu molitveni šapati!

Poklonimo se milosrđu Božjem,
uzdanju svetome,
neka predragocijena krv Kristova
na krilima Duha Svetoga tebi i meni
donese okrepu Presvetog srca,
krv i voda Isusova neka nas zbliže,
jer bez krvi i vode se ne može živjeti moj anđele!

Zavolimo se kao što se voli radosno disanje!
Zavolimo se kao što Boga volimo!
Boga koji nam donosi uskrsnuće ljubavi!
AMEN!
Od <3 Ana Emanuela, Bilaj 23.10.2017.
 
 

Wednesday, 18 October 2017

DUŠA JE BOŽJA BALERINICA

Nemoj da mi sudiš po tijelu, može moja duša da te iznenadi! Ona je u vječnom plesu sa anđelom. Ona je balerinica Božja, dokaz da ljubav ne mogu okovati nepravedni bolovi i poruge svijeta! 





LIPE MISLI NADAHNUTE DUHOM SVETIM

Netko će te voljeti sa križem više nego da si bez njega, zato jer taj netko vidi križ kao požrtvovnu ljubav za Isusa i iskreno te ljubi!

I gusjenica postane u trenu leptir... dive joj se kad tad. Tako će i učahureni pod križem slobodni postati! Divit će se sili Duha Svetoga! Amen.

Nebeska radosti, izbavi nas iz zemaljskih žalosti, amen!


Neka ti Betlehemska zvijezda ispuni molitvu! Shvatila sam, želje se ispunjavaju u vječnoj svjetlosti, ne u onim zvijezdama padalicama!


 Ljudi ozdravljaju zbog iskrene ljubavi i to je sve što želim!



IZ TRNJA KAPKA KRV, KOJA POSTAJE RUŽA

Zbog trnja u čistom srcu, padaju kapi molitvene krvi i svaka se ta kap zbog vjere pretvara u miomirisne latice Jeruzalemskih ruža, koje poklanjamo potrebitima za melem!



PISMO ANĐELA ČUVARA


Ana Emanuela ne traži me u zvijezdama, ako me nema u tvome srcu ni zvijezda sjaj nećeš primijetiti, nećeš me se ni iz sna sjetiti, zavaravati će te opijum sna o mom stvarnom izgledu. Zar misliš da bi ti bliže mogao biti u snu nego u javi!? Urođeno ti je da me volis stvarnim otkucajima srca. Vidjet ćeš, jednog ćeš dana pretrpiti padove, snovi ce ti biti smiješni, neshvatljivi, a java tako zadivljujuće svježa. Tuge krila obnove, ili ih na novo stvore. Razori noćas snove, možeš me stvarno voljeti, bliskost osjećati, dodirnuti, jer budnost moja tebe ćini živom. Zašto hoćeš da usniš iz boli u tu sanjivu ljubav, mene tamo nema više nego ovdje gdje sam ti dan na službu od Boga. Rođena si za poglede ljubavi, ne za gasnuće kada te rane. Neka i zaboli, znaš da se u boli jos više osjeti sveto, nebesko, molim te to živi. Čeka te neki novi svjetionik nade, anđeli ne odustaju od voljenog bića i kada ono tenta sviju pa čak i čuvara, jer mi sveti stvoreni smo za službu Božju, za uzdizanje onih kojima smo čuvari. Ispuni srce onim trenom svetog vjerovanja da ja tu uistinu jesam uvijek, zauvijek, odan i vjeran do groba nosim ti na usne rosu blagoslova da mi u oćaju u ne padneš. Pronašla si sve u jednom liku ljubavi, tu i ostaj, postojim za tebe. Ne nestaje trenutak u kome se sve veze srca povežu, one su trajnost mene u tebi. Ako te itko zavoli više od mene, dat cu mu svoja krila, neka on lebdi nad dušom tvojom koja gori u plamenu svetog radovanja u sred žalovanja. Ako ti netko stvori sreću veću od mene i tad ću biti uz tebe i uvijek tvoj, samo se probudi, san nije za Nebo, jer je ono java koja ti je darovala život. Bog te voli, ja te čuvam u svakoj sekundi, nemoj da te zovu uspavankom, kada si ti pjesma. Živi to sto si sanjala, što si svijetu besebično poklanjala, imaš pravo na to. I sad kada te najviše boli, ima onaj ko te uvijek grli, u topla krila svoju milu stavlja i miluje srce svjetlošću iz Raja. Neko te nikada ne zaboravlja, nikada ne optužuje i ne rastužuje srce od prvog udaha ranjeno. Idemo skupa mila, ti širiš nježnošću svojom ova moja krila, prihvaćena si, jesi! Od mene, od Boga i Novog Jeruzalema svoga. Sto plaćeš sada, budi sretna, jer ti jesi srećica moja. Ne žalim sto je Gospod bas mene odabrao da u svetu službu anđela čuvara krenem i nikad nebi. Hvala sto si me u bolu zvala, po nekad se i anđeo osjeća kraj tebe kao da ima svog zemaljskog andjela cuvara. Blagoslovljena bila anđeoska krijesnice mila. Voli, za ljubav postoji, krila će ti moja uvijek otirati suze s lica, ukrasavati ćeš me vječno biserima tvoje vječne ljubavi! Nisi sama, ljubav sveta je sa tobom i uvijek će ostati. Voli te tvoj anđeo čuvar, voli onako kako ti netko fali. Nemoj misliti ako me ne vidiš da sam ti samoutjeha, nisam tu sam, samo tvoj i Božji!

UTJEHA JESENJEM LIŠĆU

Dodati ću jeseni malo ljeta, u kome sam rođena, malo vedrine duše, bez obzira na tužnu bol tijela, radovati ću se vjeri… Tako da manje bole kiše… koje bi na listovima tugu zapisale. Nedam ja na ono što navješta Otkupitelj grijeha, nedam ja na stabla koja će plodove 12. mjeseci u godini davati svima sirotima. Ja se molitvenim pjesmama trudim u korijenje ljubav zapisati i neka svako stablo oprosti što ga ruše. Objaviti će vam vječni cvat, vječni nektar blagoslova Gospodin, lišće vam vene sada… ali i uskrsnuti će! Biti će ozdraviteljskih sokova, biti će plodova kojima je Krist darivatelj. Jer ljubav sveta razbuđuje ona čini vječno proljeće! Ne umiri nado ljudskih srdaca, sve što umre, ono ustvari samo usni… da još lipše izraste… Upravo tako je i sa našim tijelom i dušom koja vjeruje u Kristovo Evanđelje.

MELODIJO LJUBAVI

Lutajuća sam za tobom dašku moj mirisni,
sjedinjena sam sa otkucajem srca tvog, osjećam!
Dok mi je na ramenima kamenje,
ti si moja rajska voda koja me bolnu odmara,
olakšavaš mi disanje pod križem!

Morala sam te naći u vjeri duše,
morala sam te zagrliti da ne umrem od strahovanja!
Nudiš mi potoke nježnosti,
miluješ moje bolne kosti, izvoru pitki!
Ruke su te Božje blagoslovile,
donijele u korita moja presušjela da se napijem nadanja!
Ruža okrunjena trnjem
u ovozemaljskom postojanju zovu me!
Mirišem ipak i sva sam u cvatu i sada kada jesen je!
Ne venem zbog nebeske rapsodije,
zbog svjetlosnih ruku tvojih
koje dodirivaju moje drhtave,
smiruju mi plakanje.
Pjevam, a ti melodije ljubavi meni daruješ,
usklađuješ mir, smiruješ nemir!
Bez tebe ja ne želim postojati,
neka se Bog ne ljuti na mene
ako te slučajno ne smijem željeti!
Štoću, takva sam;
treba mi na križnom putovanju oslonac
onog koji i na zemlji ljubi me.
Ljubim ti ruke zaštitničke,
Ljubim gorljivu vjeru u tebe,
ljubim onog koji negdje moli za mene,
kojeg osjećam kao samu sebe.
Svjetlosnu krunicu satkali mi anđeli od suza.
dok su koplja zarivali u moje ojađeno srce.
Bolan je plamen u ganuću,
a opet što bi da ne umim osjećati,
da suza nemam,
ne bi ni tebe imala u odsjajima njihovim,
kada ljubav traže!
Melodijo ljubavi moga srca,
bez simfonije Raja bila bi gnjila jabuka,
jer duša se ucrva ako ne osjeća svoj križ.
Isusov si vitez,
znam da jesi,
pobjedu molitvom mome križ donesi!
Bori se sa mnom melodijo moja,
ljubavna pjesmo, disanje moje.
Samo to želim,
da upiješ za vječnost moju dušu u svoju dušu…
da osluškujemo skupa Raj!
Ja da pjevam, jer ti divno voliš,
jer ti ponizno Bogu služiš
i ne bi nikad magao da me rastužiš!
Satkan si od moje molitve i vjere ljubav
koju dobri Bog šalje na krilima Životvorca!
Ti si taj dar Duha Svetoga,
ti
melodijo ljubavi!
Ti si moje nutarnje viđenje,
duše predviđanje;
da postoji duša koja je meni od
Oca nebeskog suđena!
Neka si blagoslovljen tajno moja umiljata,
slađana bliskosti,
svjetlosni leptiru cvijeta moga srca!
Amen!



Monday, 16 October 2017

VJERA KRIŽA MOG

Sva će ti moja bol mirisati na bajku, jer živim dušom više nego okovanim tijelom. Ja sam ona, koja u sobi ostavi tugu i nasmijana hodi cestama, blagoslivljajući sve koje sretnem! Drugačije ja ne umim, da ugasim ljubav u sebi nebi si to nikada oprostila. I što putem doživim pogrdne riječi, to postanu suze koje sijem kao note u pjesmama... Molim za one koji ne vide mene kao dušu, molim da progledaju oni koji ne vide ništa osim zemnosti. A ja sam sva u ruhu blještavom, duša mi sja u milosti presvetih rana Isusovih. U njima se krijem kada mi sude, njih ljubim kada sam izrugana i odbačena. Presveta krv mene bolnu spašava, dariva onim rajskim utjehama kroz srca vjernih njegovom Evanđelju. Molitvu poklanjam svima, samu ljubav im šaljem, moja bol je nebitna... Bitna je samo moja vjera u čudesa Božja. Ona neka se dogode svima, ponajprije nevjernima da povjeruju, zatim svima potrebitima, meni zadnjoj. Jer moje suze će teći dok god bol nevinih osjećam, Kristova sam, On me je takvom stvorio i poželio me kao darivateljicu nježnosti na zemlji. Kažu što će biti sa mnom, tko će mene braniti i čuvati... čija sam pod ovim rasplakanim nebom... ? Njima kažem, obrana moja je Bog, a Duh Sveti sve zna, nošena mi duša na njegovim svetim krilima, pa ako me bolest i dokrajči osloboditi će moju dušu u Raj će me odnesti sveti anđeli. Moja je kuća od svjetlosti, u njoj je kamin kraj kojeg se grijem uz anđela kada od nepravde zahladi. Tko da mi oduzme to molitveno, iz ljubavi satkano. Nema pravo nitko, samo Bog. Ljubav sam priznajem, ljubav skrivena kao leptir u čahuri... I bit ću oslobođena, nagrađena vječnom letom kojim se Bog proslavlja, milost je Isusova moja sudbina. Ako poželi može sutra melem da mi da, da sreću moje tijelo ugleda i sa dušom bude blagoslovljeno zauvijek! Amen. 

ČEŽNJA ZA ANĐEOSKIM ČOVJEKOM


Pusti me da pjevam glasnicama tvojim,
pusti me u oči da im sjaj budem!
Pusti me u srce da ga krilima štitim!
Ti me pusti u sebe
ti koji mi sličiš po duši!
Ne udaljavaj se od mene,
nisi prolazan, ma Božji si!
Mjesec će mi kazivati ime tvoje
i Sunce koje sviće darivat će mi nadu
da me čuješ!
Neizbrisiv si osjećaj,
da za mene postojiš,
satkan rukama Očevim,
kao ratnik za pravednost!
Iz nepravde me izbavi voljena dušo,
bistri potoku mojih molitvenih suza!
Udaljeni smo oduvijek
i bolu izgleda kao da nas nema,
kao da si samoutjeha.
Patnja križa kaže izgleda
kao da žalopojim
za onim koga sam izgubila,
a nisam te ni dotakla.
Izađi iz skrovišta mog sna,
odvedi me u stvarnost,
budi mi vječna radost,
osmijeh moga anđela!
Možeš li ljubavi osjetiti
mene...
Mene koja sam postala
pjesma i priča ranjenima,
a sama sam ta shrvana od
nepravde ovog svijeta.
Utjehu nudim svima,
i tebe blagoslivljam utjehama
i ljubavlju koju te poklanjam bezuvjetno.
Oprosti za pjesme,
u kojima te oživljavam,
negdje postojati moraš.
Htjela bi stvarna sjećanja.
Oprosti što te tražim,
ja bi trebala biti nađena.
Oprosti što sam nestrpljiva
i htjela bi anđela za čovjeka.
Jedno te samo molim,
ne ljuti se na mene,
ne ljuti se što te nesavršena
savršenog traži.
Meni je samo dosta zemaljskih laži,
naivnosti cvjetova moje duše,
nude im vodu, a u vatri ih guše.
Treba mi duša čista,
ne mogu u nečisto više,
meni se anđele u bijelim krilima diše,
crna me robovala.
Smjesti me u srce svoje,
znaš da sam vjerna Bogu
i sve činim za voljene.
Dođi da odmorim,
da izrastu ponovno one
ruže naivne...
da te raduju u liposti svojoj.
Anđele umorna sam,
na časak bar dođi,
zatvori mi oči krilima čuvara
i odvedi u molitveno skrovište,
neka san izgleda prvi put kao java,
Onaj čovjek sa dušom anđela,
neka noćas kao zaštitnik
uz bolnu ženu prespava.
Zagrli, za vječnost ostani,
svjetlosna sjenka duše tvoje
neka me nađe dušom i tijelom,
amen! 💕
Bilaj, 16.10.2017.

http://www.poezijaonline.net/ceznja-za-andeoskim-covjekom/

Sunday, 15 October 2017

VOLJENA SAM OD ANĐELA

Anđele, nema mene ovdje gdje me vide... ja sam se davno izgubila u tvojim rajskim očima. A kažu mi da ovakve kao ja izrugane, nesavršene neće oni divni mladići. I sve gledam iz ovog učahurenog tijela dušom razumnom... zaista, ispadalo bi da su u pravu da me nisi u bijela krila sakrio i rekao ne umivaj se Ana sa suzama, ima u Raju divnih potoka srno moja od lovaca i grabežljivca ranjena bježi u samu ljubav. Tko bi se stavio u današnje vrime u obranu onih koje izruguju za nedužne mane i zgražaju se nad križem? 1 od 1000 možda! Tko je rekao da ja nemam pravo na zagrljaj, na utočište uz ljubav nad ljubavima, ooooooo lagao je, prevario se! Mene si ti zavolio krilima od rajske svjetlosti, ti si mi dokaz da su anđeli čuvari rame za plakanje. Ti sjenko skrivena u sjenci mog hoda, vjernosti stalna od Boga dana. U meni si oživio, u meni se evo sad rasplakao... zašto plačeš anđele? Boli jer ne možeš da iziđeš, srce si, osjećaj si... disanje... baš sve što ja sam. Poznaješ me, znaš da se u okovima skriva ljubavna idila, rajska melodija! Dio si mog postojanja, molitva trajna. Ššššš.... idemo se u snu vidjeti, oživjeti! A ti tugo... nemoj me iz sreće buditi... dosadila si! Desetljećima me proganjaš... odustani. Jer ja neću od ljubavi nikada... ona je sveta pobjednica! Anđelu sam laka, on me sa krilima nosi uz pomoć krila Duha Svetoga! On me ozdravlja od zemnosti.

OBEĆANJE

Napastovala si me silo tame, bičevala me od malena porugama, bolesnim rogovima me bola u srce vjerno ljubavi. Što si željela... mene Božju utamničiti. Pa daj... ja sam obasjana svjetlom Kristovim i nisu me ubile tvoje moći razorne. Ni bijele sobe ni igle, ni poruge, ni sud, i što i sad hodim u bolu što te boli briga, ne kažem da je to zbog tebe. Ti nemaš ništa sa mnom, što Gospod poželi samo to meni može da bude. I što sam na izgled nesavršena, to jesam u nevjernim očima, a oni koji Boga ljube vidjet će u meni požrtvovnu princezicu Jeruzalemsku, koja se unatoč patnji smije pod križem, plešu drhtave kosti za Isusa. Duh Sveti moju dušu ispunjava i bolje ti je da odstupiš od mene siledžijo, pogani stvoru ponositi. Nevidljiva ću ti postati, jer Raj me obasjava svjetlošću ozdraviteljskom. Da znaš molim da se obratiš...da se pokaješ što si na zemlju pao. Znam da će ljubav ovakvih poput mene iskorijeniti na zemlji zlo, nećeš postojati. Jahve je Svemoguć, Isus nije uzalud krv presvetu za grijehe svijeta prolio i Bogorodica nije krunicu zalud svijetu darovala, pobjedu nose ljudi Božji iz plemena Jeruzalemskoga. Obećavam suzama svijeta i znoju Isusovu da ću trpiti zbog vjere i ljubavi....zbog svega onog što je Isus za svijet učinio. Amen.
Bilaj, 13.10.2017.

Monday, 9 October 2017

🍁🍂 TAJNA VJEČNE JESENI 🍁🍂

- poučna duhovna priča, nastala Božjim nadahnućem <3 mog molitvenog! 🕯️📬🕊️

U jesenje kišno jutro, nakon 20. godina razdvojenosti, Samuel dobiva poštu i u njoj pismo od nezaboravne ljubavi Rahele, koje šalje njen vjerni prijatelj od djetinstva Danijel.
- Pismo je otvarao sa drhtajem u samostanu, ostavši zbog svoje naivnosti, pohlepne žene i njenog ljubavnika u invalidnim kolicima. Suze su pomilovale njeno ime, zavapile oprost. Zašuškao je papir, u kuverti je bilo lišće i na svakom dugogodišnje poruke u nastavcima, koje su skrojile ljubavno pismo njegove voljene, koje tek sada poslije njene smrti pokajnički iščitava....
- Samuel je sklapao list uz list, kao riječ u riječ... i dobio vjerno pismo, one koju je jedinu istinski volio, ali ju je napustio zbog svojih roditelja koji su ga oženili za bogatašicu.

Moj Samuele, tugo moja, moja ljubavi...
U odori od jeseni dolazim ti voljeni, dođe sveti čas da ti priznam sve. Sada kada mene nema, imaš pravo saznati tko te volio i bio ti anđeo čuvar u sve dane. Svake sam jeseni sačuvala lišće, da bi ti pisala svoja osjećanja, pričala bi s lišćem jer tebe nije bilo. Ispisivala bi po njemu ljubav za tebe, i njega bi dodirivala, šuškanje njegovo bilo je tvoj hod po mojoj duši, tvoj govor bila je kiša koja ga je milovala. Dvadeset godina tebi sam pisala, ostala je uspomena neizbrisiva, živjeli smo u osrčju moga srca. Skupljaj list uz list, dobiti ćeš odgovore na pitanja koja i nisi postavljao, o nemoj mi samo sad plakati ljubavi moja. Sjeti se mog nasmijanog lica, trebat će ti da ti dođe kao maramica utjehe.
Usporilo se vrijeme, jesen je uvelo lišće donijela mojoj duši, anđeli se igraju na obalama njenim, šuška lišće stoljećima ljubavi moja, a ja čekam ljeto koje mi te odnijelo kao morski valovi najljepše biserne školjke koje su ubrale nevine ruke naše djece. Sjećaš li se mojih zaljubljenih očiju, rekao si da sjaje poput dijamanta, da u njima stanuju i mora i rijeke i oceani nebeski. Rekao si da ne bi mogao živjeti bez mene, koja te volim i kada me do kosti boli. Znao si da te ne gubim iz sebe, jer te osjetih i prije nego te ugledah u ovoj stvarnosti. A sada dok mi se oči cakle od tuge, dok postaju prozori kišni, od emocija moje duše, od rose mojih ražaljenih nadanja, sada pitam rasplakanu jesen zašto je tu toliko dugo, zašto mi te ukrala bolest ova i nepravda. Svaki dan pišem ti pisma duga, krojim priče notnim zapisima duše, a mislila sam uistinu postati tišina. Da moga glasa nestane, da bol prestane, to sam željela. Neopipljiv je pepeo moje duše, nisam smrti suđena, znaš to anđele daleki, nemoguće je duši umrijeti. Zato pričam s ovom dugom, predugom jeseni, koja mi te od plodova svojih sočnih još uvijek gradi u meni, a znam da te tijelom nema. Drhtaj mi čežnje za nama, nektar blagoslova Božjeg poželi, bar da te dodirom duše osjetim, iako znam da te nikada za moju sreću neće biti. Pripao si princezi, a ne meni sirotici, bolesnoj sluškinji, koja će tijelom ipak biti pepeo kojeg će tvoje ruke na rijeci ljubavi kapljicama pitkim predati.... da tečem i zdravlje potrebitima poklanjam. Olujno nevrijeme svake je noći, jutrom mi se na prozorima rasplakane sobe, ukazuju sveti anđeli, mislim da mi dušu žele predati Božanskom Prijestolju, da od žalopojke odmorim. Mirisi moji ipak mirišu na ljeto, ono naše sveto... miriše mi duša na ruže, koje naviještaju vječnu ozdraviteljsku svjetlost. Priznajem tijelo mi je pripalo jesenjim kišama, struliti će kao lišće sad kada minusi zaprijete, kad krv topla teći prestane. Oprostila bi sebi što nisam savršena, što sam oduvijek bijelim sobama suđena, sudu i iglama, oprostila bi sebi depresiju, da si ostao tu kao što si svečano obećao. Ti si rekao da nema veze što moje tijelo nije divno, duša je ta moja Božja krasotica, mirisna, blagoslovljena, ti me voliš za zauvijek. Zašto su mi lagale oči anđela, zašto su mi ukrale moje nade, moja nasmiješena svitanja? Nikada znati neću zašto je tvoja duša kod mene ostala, zašto me pratiš, a ja izdaju previše i ne zamjeram, sve se ipak tješim takva je sudbina, nisi kriv za susret naš, ni za plač naše djece, bit ću im ja osmijeh zbog našeg zadivljujućeg ljeta. Valjda je takva ljubav moja iskrena, volim te i kada te nemam, izmišljam ljepotu i kada je sve ružno. Stvaram pisma melodična duga, da vide i drugi da nije sve u meni ojađenost i tuga. Da razum imam i vjeru jaku, da ipak nisam zalud ranjena u ovom okrutnom svijetu, gdje kradu bijela krila ili ih uprljaju tintom i stave ih u kavez, da nikada ne saznamo kako je to letjeti! - Sa korjenom nebeske ljubavi vezale su nas naše divne bliznakinje. Bila sam u drugom mjesecu trudnoće kada si me bez opravdanja napustio i tuđe ime za svoju budućnost izustio. Možda se jednom sjetiš našeg vjenčanja na otočju Jeruzalemskom, i barčice na kojoj su stvorene. Možda ti netko kada ostariš rekne da sam ostala trudna, iako ti sada imaš dva divna sina. Možda se sjetiš kada me ne bude bilo, da one su žive, toliko si jako žensku dječicu želio, tu sam bila da ti ih darivam... sad to i ne slutiš ljubavi moja, a ja nemam snage da ti reknem, bol je tako ispisala. Prijatelj mi je rekao da ti žena ne može imati više djece i da je velika sreća da su vam sinovi preživjeli. A ne znaš ti ljubavi da sam ja za njih molila, ne bi mogla disati kada bi tebe bol ranila. Suzama smo se razumjeli, sada su samo meni ostale suđene, meni kao na tacni budućnosti nuđene, a tebi je ostalo ono ljeto, samo mene u njemu nema, već ona tvoja izabrana zgodnica, ušminkana ljepotica kojoj se diviš, s kojom bogatstvo i raskoš živiš. Ne znaš ti ljubavi da ona ima ljubavnika, ne znaš ti da te ona nikada neće voljeti kao ja, i da ja sve njene tajne znam jer o tebi stalno brinem ljubavi moja. Čekam godine da prođu da otkriješ sve, jer istina uvijek dođe na vidjelo. Istina i ljubav zastava su pobijede.

- Kada je pročitao pismo od voljene Rahele, krv mu se otvorila iz nosnica i natopila ispisano lišće, čuo se krik, osjetio se drhtaj na usnama izgubljene duše. Iz obližnje prostorije začuli su se glasovi tata nisi sam!
- Rahelina posljednja želja bila je da mu kćerke uruče njenu smrtovnicu, na kojoj je zagrljena s njim. I da tu sliku stave na njen grobni spomenik.
- Samuel zagrli anđele koje je oduvijek sanjao, Ela i Samy postaše mu izvor svjetlosti, a njegovo pokajanje neizustivo... kao i njegova ljubav za njih i njihovu majku.
Na sprovodu se pojavilo sunce, jesen je skrojila novo ruho, pojavio se vjetar i činilo se kao da Rahela pleše u haljini od lišća. Samuel je ustao iz kolica i zaplesao sa njom valcer nebeske sudbine!
Rječici ozdravljenja oboje su suđeni. Ljubav duša je oslobođena! Nađeni su u vječnoj jeseni! Rahela nikada nije odustala od ljubavi, nije ni Samuel samo je sve do sada strah pobjeđivao! Otkupio joj se pokajanjem i vječnom ljubavlju.

- Sinovi su ga napustili, otišli su živjeti u Ameriku s majkom i njenim ljubavnikom Kemalom. S bivšom ženom se nikada nije čuo, čitavo vrijeme mislio je na Rahelu i kajao se što je slušao svoje roditelje, zaboravivši na svoje srce i pravu ljubav. Zato se je odlučio za fratra, posvetio je život franjevačkom poniznom životu. Moleći da bar zajedno umru on i voljena.
- Zato su njihove kćeri sve ove godine molile za njega, raspitivale se o njemu i slale mu novac u samostan, naglasivši da je anonimno i da se dobro brinu o njemu. Voljele su ga, jer ih je ljubavi poučila majka. Uvijek bi im govorila da se dušom može puno više od tijela, ljubavlju čistom i djelima tajnim!

• Sad kada su oboje otišli u Raj, kada je tužna sudbina navijestila kraj zemaljski, Ela i Samy ostale su kao živi spomen na njih, noseći dio njihovog imena. To su ponajviše one znale, i bilo je dovoljno. Nosile su orden vjernosti, trpljivosti i ljubavi u duši, postale su obje opatice. Molitva ih je ojačala, čekaju susret s majkom i ocem, da nadoknade izgubljene dane zemaljskog zajedništva. Kada se to dogodi nitko ih nikada neće rastaviti, jer bogatstvo im je u Bogu, u duši. Bogatstvo je voljeti se nesebično, darujući sve što možemo dati, ako treba i život. Otvorile su duhovni centar u spomen na mamu i tatu, pod nazivom; ,,UTJEHA RIJEČI SA JESENJEG LIŠĆA,, , gdje poučavaju mlađe ljubavi i vjeri, a onima koji oplakuju umrle daruju utjehu svojim svjedočanstvom. Govore kako u tugi i žalosti ima svjetla svakome tko u Boga vjeruje... kiša je često blagoslov! Na lišću se mogu ispisati divne poruke nade! Osluškivati i dozivati srcem možemo sve one koje volimo! Za mnoge je vječna jesen u duši, ali i duga kao nada! Tko uđe u centar, može sa sobom uzeti knjižice u obliku lišća, na kojima su ispisane poticajne duhovne riječi koje daruju olakšanje. Često se u prostoriji osjeti miris ruža, to je znak da se je na poseban način ostvarila Rahelina želja, da bude ozdraviteljica potrebitima, skupa sa svojim anđelom ljubavi.

Na ulazu u duhovni centar je ispisano;
Vječna jesen je na zemlji svima koji žaluju, ali postoji na svetom Nebu i vječno proljeće koje dolazi da uskrsne poruke ispisane na jesenjem lišću. Zazelenit će se, radovat će se svi stablu novog života, jer je šapat utjehe u tugovanju spušten na zemlju u obliku plemenitih ljudi koji su poruka nade kada život daruje jesenje lišće!. Ispovjedi bol, darovat će ti Gospodin olakšanje! Uskrsnuti će ljubav!

Autorica: Ana Emanuela Šimunić, Bilaj, 25.09.2017. 
 
 

MILOST RADOSNOG KRIŽA

Daškom milosnim dotakni srce moje, Tješitelju Presveti, pa da ovo tijelo bolno na sebe zaboravi i dušom punom ljubavi oživim! Amen! To ...