Znaš li što je u suzama mojim? To su osjećaji, kontakti sveti koji sapiru moju bol. Takvo je vjerovanje u onoj ženi koja je osuđena i često izrugana. Nisu me slomile ljudske kletve anđele moj, jer sve mi je moj Bog. I ne žali uplakanooku, pusti me da stvorim rijeku spasenja Svijetu svom. Pusti me da u tom bolu budem utjeha onima koji je nemaju. I ne pitaj me zašto u boli pjevam o sreći, otkud mi hrabrost za to. Ne, neću ja o svojim najdubljim ranama, čemu da obolim krila koja me nose. Ja ću suzama milovati rane svima, ko rosa jutarnja cvijetu tako će im ranama goditi taj sjaj iskrenih suza. Šulja mi se duša u snovima, pazeć da bolne ne probudi, tiho ću u pohode i noćas melem nebeski na usne bolesne da prinesem, da ozdrave usne koje su zanjemile... Nebo me moje vodi, lanci bičuju zalud tijelo moje, jer duša i duh moj ne pripadaju ovdje gdje tijelo mi truli od zemaljskog neznanja o podrijetlu nebeskom mom. Ne spoznaše me, nije ni važno, oprostila sam i izdajicama i rugalicama i kukavicama. Molim za njih, i ne tražim od njih ni cvijet ni ružu, ni osmijeh, ni suzu, samo tražim Bože od Tebe da Isusova presveta krv poteče niz njihove vene, da shvate kako je to kada iskreno daješ sve, a dobiješ judine poljupce, nevjere, izdaje..
Nema komentara:
Objavi komentar