ponedjeljak, 24. ožujka 2014.

Gledam u te ruke svoje, lakiram bolne prste u ono najljepše za što znam...prekrivam modrice, križu svom divim se, jer nije pao, još hrabro u zemlji stoji, Nebo ga miluje i voli. U bijelom je ipak sve moje, i križ moj koji je u tami, on Svijete mili u vjeri svetoj sjaji. Ipak imam dovoljno ljubavi i snage, da ne izgubim ljepotu nutrine, da ne zapustim ono što na životu drži me...
u

Nema komentara:

Objavi komentar

Pretplati se na: Objavi komentare (Atom)