Wednesday, 2 July 2014

PJESMA ZA TEBE MOJ ANĐELE


Nisi me tražio, nisi morao.
Bila sam oduvijek tu;
Svitanje u tvojim anđeoskim očima.

Nisi morao krila natapati u vosku gaseće svijeće,
ni vjetre zaustavljati da plam ne ugasne.
Vidio si me, osjetio kako sjam tu u tvojim toplim grudima.
Bila sam ti svjetlašce, mila krijesnica od Boga.

Planine mračne, ne spominji mi.
Ni bol i daljine koje gore i smrzavaju se od nepravde.
Ne spominji mi moj dobri  anđele,
veze mora i kopna, jer strah me je da u jezeru bola
moje tjelesno ne utopi se.
Želim te osjećati, jer ti si jedini bezbol uz Boga za mene.
Oduvijek treperim u tijelu bolnom zbog tajne
koja me vuče do tebe.
Bolna opstajem samo tebi dobro da bude.
Da mirišeš na svježinu i nebeske udahe.
Molim oduvijek za tebe tajno moja.

Plovimo ljubavnom lađom srca,
Tko da ta mora i rijeke  zaustavi.
Voli me i kad sama od sebe odustanem.

Ne drhti mi, sunce su tvoje oči,
I ne plači nikada samo prostri
zračice ljubavi koje bukte u samoći.
U toj svjetlosti zagrljaj ću ti dati,
tvojom se zvati.

Pale smo anđele susreli,
Bičevali nam srce i dušu krali.
Nema veze ljubav je naša neozljeđena,
u Božjim rukama opstala.
Ne mogu oni protiv ljubavi
koja nas spojila.
Lako za čarolije,
Naše su jače , one su od ljubavi nebeske,
Nepobjedive.

Neka te ne zaboli ako me sjenka
nekog divnog anđeoskog kipa tek prikazuje,
Imaš me i prije nego na zemlju Bog spustio me.

Zvono sveto slušaj anđele,
Svaka je molitva sa mojih usana za tebe.
Pukotine na srcu srasti će,
kada se na nebeskom svodu nađemo
moja zvijezdo danice, moja mila ranice.

Moja suzo radosnice.
ukleši u kamenu imena naša,
Neka srce Zemlje podrhti od ovolike ljubavi,
Ona će bol da pobjedi,
Vjeruj mi anđele ljubljeni.

Ne kuni nikada naš dolazak na zemlju,
Ne kuni bol.
Jer mi smo ljubav u tom padu spoznali.
Bog nas je usavršio patnjom smo spoznali
kako do bezbola duše doć.

Pogledaj se u ogledalo kada me želiš naći,
tu u očima tvojim bukti ljubav moja zauvijek.
I kada ti oči zacakle, tad znaj da negdje i moje
na put u Nebo odlaze,
Naći ćemo se anđele.

OBEĆAJEM.  

Tuesday, 1 July 2014

DOK SE ANĐEO OGLEDAO U VILINSKOJ DUŠI


U tvom lepetu krila, moja bol stade.
U zakrčenom srcu rijeke potekoše,
balvane i grane koje su me bole ti sklonu.

Istražio si mi oči svojim nježnim krilima,
Ogledao si se u jezeru ljubavi.
Vidio si koliko je tebe u meni.

Ploviš u mome srcu i izranjaš u očima.
Sjedinjeni smo sa sjenkama zauvijek.

Kamenje koje je otežalo srce,
postalo je drago kamenje,
Oplemenila ga ljubav naša.

Sadi ruže u vrtu nade,
niknuti će, ne pitaj me gdje.
Sjemenke su tu kraj mene.

Učvrstimo sveprisutnost nebesku
tu u molitvenim rukama.
Biti će kraj svim mukama.

Iz vilinskog oka latice umjesto suza padaju,
Ruže je posijao tu u njenom uplakanom oku.

LATICE CVIJETA ZVANOG ŽIVOT


Bog nam je dao cvijet zvan život. Uistinu svatko ima tu mogućnost da se služi laticama blagoslovljenim. Ne znam samo zašto ga boje u tamne boje, kada su dugine boje po svuda. I u najvećoj boli isijava iz tajne Oca nebeskoga harmonija življenja, tu je sveta vjera, nada u ljepotu. Trebamo biti zahvalnog srca, ljubiti jedno druge. Stvoriti povjerenje i darivati se bez da išta tražimo za uzvrat. Ljubav uvijek dobiva bez da mora tražiti. Mirisna polja u srcu su, nije tu paljevina i trulež, nisu tu izdaje i prevare, nije tu očaj, ni tuga, ni jad tu je nebeski sklad. Moramo se oduprjeti boli, moramo savladati zemaljske obmane i strahove. Sad dok je vrijeme shvatimo da je jedina vrjednost dar Božji, LJUBAV koja donosi toliko radosti i dar za darom u nutrini. Što će nam sve zemaljsko ako se izgubimo DUŠU u ovom traganju za vlastitim identitetom? Znamo dobro tko smo, i nema tu znaka pitanja. Mi smo svjetlosna bića, poslana na Zemlju od Boga, mi težimo da se vratimo svetom izvoru i jedino ćemo u zajednici sa Bogom biti sretni. Nama treba sunce koje isijava od Jaganjca Božjeg, ono smiruje naše biće i puni nas ljubavlju koja nam je potrebna. Smijmo se lipi moji, i u patnji pregorkoj slavimo ono što će biti, obećanja Jahvina. Prepun je milosti za pokajnike i dobre duše Gospodar naš, o Njemu mi šapuću anđeli putem misli. Čudesno je sve ovo, uistinu svaka duša je simbol Božje želje da život miriše. Bog nas neizrecivo ljubi, šalje nam nebeske i zemaljske anđele u pohode. Koliko puta smo klonuli, a oni su nam patnju sklonuli. Blago nama jer mi smo djeca Božja. Mi smo srca mirisna, i ne smijemo dopustiti da nas zemaljski vladar stavlja na kušnju. Molimo se Trojedinom Bogu, Ocu, Sinu i Dugu Svetom, oni su naša spasonosna krila, koja će nas bolne utješiti, želje vječnog spasenja u srce utkati. O dobroti mislimo, dobrotu činimo i Raj će niknuti na novo u ovoj ojađenoj zemlji. Molimo se za one koji ne spoznaše svetu istinu, za one kojima se govori a oni se svemu tome smiju i misle da su sve bajke i basne. Molimo se dok nije kasno, jer Bog ljubi, ali i sudi poganima. Molitva iskrenog srca nadjačava zlo, u srcu nek vam bude uvijek misao na Raj, dušom hodite po plavetnim livadama, a tijelom po ovim često suhim sa molitvenim rukama. I ne brinite Otac će se naš pobrinuti da sigurno stignemo u Njegovo Kraljevstvo nebesko. Ljubav ostaje, duša je vječna na svog Stvoritelja je. 

MILOST RADOSNOG KRIŽA

Daškom milosnim dotakni srce moje, Tješitelju Presveti, pa da ovo tijelo bolno na sebe zaboravi i dušom punom ljubavi oživim! Amen! To ...