Wednesday, 30 April 2014

BOL ME NEHOTICE BACILA U NARUČJE LJUBAVI


Bacile su me divlje ptice grabljivice,
u olujno mrklo more ljubavi moja.
Ti bijah tamo poput svjetionika koji treperi i nadu mi vraća.

Krilata se duša izgubi u valima tim,
ali ti me beskonačnom nježnošću
izdignuh iz dubine u koju tonuh ko u vječni san.

I ja postah samo tvoj otok!

Te mi kazah treperenjem duše;
„Čekao sam da se smiri žeđ i glad, tuga i bol.
Ti si ta koja voće sočno darovah mojoj čežnji.
U tvom zagrljaju niču plodna stabla,
ptice grabljivice zaboravile su na sjeme svete želje.
Kljucale su zalud od bolne ti rane...
ljubav srca tvog uvijek je znala da postojim,
I da ću doći da spasim tebe i sa pronalaskom ljubavi sebe.“

„Sad zaspi u naručju mome,
sad kada nema plave zore da nas iz topline Raja budi.
Sretna budi, jer si ondje gdje te je čekao netko SAMO TVOJ.“

I sve mi se čini da netko se je prepisao na dlanove moje
I postao mi linija života.
Tko bi to mogao biti,
Tko bi se mogao na molitvene dlanove skriti,
Nježno me zagrliti, bolnu uspavati!? 

Tuesday, 29 April 2014

I SAN I JAVA I ŽIVOT I SMRT, SU MI MAĆEHA


Znatiželja me probudila i otkrila da krvarim u snovima...
Odlazim u neke dubine, tonem, gubim se u drhtajima tijela,
ne ispunjava se ni tamo želja!

Sve je moje ovdje, i sreća i ljubav i glas koji mi sreću stvara,
ovdje u stvarnosti moj anđeo spava...
Samo da je bilo sreće,
mogla sam i ja vječno ploviti u tim beskrajnim očima.

Mogla bi biti i vila i žena da sam rođena kao svaka druga sretna žena.
Mogla bi grliti, mogla bi imati onog koji moje ime krasi dugama.
Mogla bi ljubiti usne pamučne, ići među oblake.
Mogla bi osjećati nježne dlanove, pripisati svojoj sudbini te tople linije.
Mogla bi se radovati osmjehu koji je zbog mene.
Mogla bi biti bez i jedne bolne uspomene,
samo da vrijeme nije oboljelo moje sve,
i da me je stavilo u drugo tijelo i bijele haljine.  

A ja ko neka ropkinja tuzi i bolu svom u crnini plačem.
Jedino mi krv boji haljinu.
Pitam se zašto tako sudbina piše onoj koja za ljubav Božju diše!?
Mačevi nebrojeni u srcu zahrđali.
Da ih bar moj anđeo izvadi, da u njegovom mekom krilu iskrvarim.
Ali, i smrt mi nije zaštitnica, niti sestrica.
I smrt mi je kao život; maćeha.

© Ana Emanuela Šimunić, 29.04.2014.

DUBOKA ČEŽNJA

Zovem more i plave zore,
zovem san, a on ne dođe!

Cijela noć koda gasne u meni.
Zora se probudila uistinu, ali mora nema.
I san je došao, i netko je usput u čežnju moju došao.
Ali stvarnost ova sve pod plašt svoj sakri, zataji mi sreću svu.

Da mi je bar ruku svoju pružio,
da se je bar sa dodirom mojoj čežnji odužio.
Nije se ni sjetio da postojim, da suze u ognjištu bola brojim.

Koga je briga za onu što noćima luta labirintima neshvatljive ljubavi.
Koga je briga što o haljini ona sanja,
i što ustvari za nju to ruho predstavlja.
Koga je briga što ona galeba traži, i što joj je dosta laži.

Oh Svijete moj od bola sam ti umorna.
Boli me uspomena,
Boli me sadašnjost i budućnost mi u oči pijesak baca.

Moram tamo gdje mi prijete,
Moram bolna u još veću bol poći.
Moram trpiti zgražanja, osuđivanja...
Moraju me bosti u već bolne mi kosti.
Moraju me povrijediti mačevi i noževi.

Oh da mogu znam,
i srce bi mi isčupali i dušu od stijene bacili.
Možda bi mi i dobro došlo to,
taj momenat okrutne boli, da se pretvori na Nebu u vječnu bezbol.

Čežnja mi se sa srećom miješa, sa čežnjom za krajom i vječnim Rajom.
Jer moja čežnja može slutiti samo to,
kad čitavi život Nebo je zvijezde moje ugaslo.

UTJEŠI ME ANĐELE

Ako se izgubim u kiši osjećaja prije no što ka tebi vječno krenem,
ti me zaustavi na putu tom.
Reci mi anđele da ljubav naša ne zahtjeva vrijeme plakanja!
Reci mi da si ti moj vjetar i Sunce moje.
Dahom toplim osuši moju tugu, moje suze i drhtaje zagrli.
Reci da ćemo se na kiši  zbog pobjede ljubavi smijati!

IMAM LI UOPĆE PRAVO NA SREĆU!?

Pod krinkom srce plače, doziva Nebo.
Želim promjene svete da blagoslov svoj mi prinesu.
Imam li pravo na svježe zore,
imam li pravo udisati sanjivo more!?
Imam li pravo bezbolno disati,
Imam li pravo suze ne brisati,
svaki dan da ne bude oplakan!?
Imam li pravo kada pustim svijeću na vjetar...
nadati se da će doći anđeo da ju zaštiti svojim krilima!?
Imam li uopće pravo sanjati, maštati, željeti ljubav!?
Čini mi se da nemam, i da moram prekinuti
lanac osjećaja.
Moram se sakriti ispod krinke,
i reći da tu tuge nema.
A samo Bog znati će tajne moje duše.



Monday, 28 April 2014

Najljepše što se ženi može dogodit u životu, je saznanje da je nekome do nje iskreno stalo, i da ne postoje drugi kontinenti već je ona voljenoj osobi čitav Svijet.

ISUSE USPAVANKO MOJA

Isuse, sjedni tu kraj mene molim te, ispričaj mi noćas sve o onome što iza suda dolazi, neka mi ova bol prolazi od Tvoje svete uspavanke. Pričaj mi o Novom Jeruzalemu, pričaj mi o pobjedi Stvoriteljevoj. Molim te dugo mi pričaj o sreći da iz bolnih mi kostiju ispari sva tuga i bol, želim osjetiti kako upravo sada u Tvome gradu živim. Isuse moj, uzmi me pod vodstvo svoje, brani me od svakog gnijeva i zlobe. Pokaži mi svoj obnovljeni Jeruzalem. Odvedi me u rajsku ljepotu, pokaži mi ono što i ne slutim, iznenadi me moj dobri Gospodine. Od sveg srca molim te. Treba mi uspavanka Tvoja sveta, treba mi snažno Kriste bijeg od ovog Svijeta. Smiluj se utješitelju mili, smiluj se meni i svakoj duši koja za Tebe živi. Lipoto moja blažena, palicom svetom zapovjedaj, Svijet svoj uspavaj u ljubav čistu. Hvala ti Isuse Kriste što u srcu mom plamti vjera u Tebe, jednom ćeš mi se nasmijati, snažno zagrliti i reći; sve tvoje Nebo pamti. Prostrit ćeš pred moje oči ruho protkano ružama, znam Bože moj nikada me više neće vidjeti u suzama.

Sunday, 27 April 2014

SANJAJMO ISPOČETKA


Ne dam nikome tvoje smirujuće tragove na srcu uplašenome.
Ma ne dam nikome ono što najmilije mi je.
Sakri naše sve među pamučne oblake.
Čežnjom me ukradi bolu. 
Tvoja su krila moja svila, moj povoj, melem i utočište moje.
Bolnu me uspavaj, zaprijeti vremenu koje te od mene otima.

Uvod u roman "NEBESKI DNEVNIK ANĐELA LJUBAVI"


Krenite sa mnom u pustolovinu moje duše...
u ispisanu čežnju za Nebom.

Kao osoba koja živi u velikom trpljenju i u vjeri da snaga ljubavi sve pobjeđuje povezah se sa vječnim sjajem nebeske svjetlosti, koja mi bješe izlaz iz ništavila. Poslušah božanski glas srca, usmjerih se u dubine svoje duše, u spas. Pronašla sam duhovni mir kojim hodočastim dušom. Kao da mi je netko prošaputao; hajde učini ono što moraš učiniti da bi olakšala svoju dušu i mnoge duše slične sebi. Prioni i piši. Poštivala sam taj nutarnji glas, rekla bih da je to glas anđela kroz um ; ispisah maštu srca, krojenu dimenzijama sna. Zaista bješe kao što ispisah; «umrla da bi se nanovo kao anđeo rodila» . Umrla je bol, rodila se ljubav, to je tumač mog srca. Taj bolni dio ostavih zemaljskom, dušu položih u najdivnije misli, položih je u krilo rajsko.
Znam da će proći vremena da se usudim položiti svoje zapise duše ljudima, proći će mnogo, ali nadam se da će moja ljubav doći u doticaj sa onima sličnima meni i da će im ono što sam istinskom čežnjom pisala stvoriti i u njihovim dušama dimenziju rajske ljubavi. Djelu je potrebno udahnuti život, opipati mu dušu i bilo, ali vjerujte mi da je ono živo i proživljeno u potpunosti. Bješe duša ta koja je plovila u rajske dimenzije i stvarala sebi samopomoć, iscjeljivala se i hrabrila vjerom i molitvom.
Bijahu ovi zapisi sjeme nebeskih anđela koji propupaše u bilu mog srca, odtrnuli su mi bol i darovali višu razinu duhovne svijesti svojim duhovnim vodstvom.
U boli saznah tko sam, darivateljica ljubavi, voditeljica ka nebeskom svitanju.
Ispisah rečenicu do rečenice, pjesnička duša ka zapisima o nebeskom me je vodila. Shvaćam rodih se da bi darovala svjetlo svog svjetla, da bi uputila one u tami ka svitanju.

Stavila sam si dušu u poziciju anđela ljubavi, jer je to ono čemu moja duša istinski teži. Rekla sam samoj sebi da ne smijem biti žrtva tame, kada je moj izvor nebeski vječni sjaj, ono izlazeće sunce podudara se sa svjetlom moje duše. Znam da nije lako kroz zemaljsko trpljenje, jer presnažno je u kosti mi bol prodire. Lomi me, ali duša, o kako je samo snažna ta moja duša, čini sve da pobjegnem od negativnih sila u anđeosku nebesku silu. Rođena u vjeri u nadi i molitvi živjeh oduvijek. U ovom romanu razotkrivam najdublje tajne svoje duše u koje tonem iz dana u dan i činim sve da pomognem sebi i svima onima kojima je pomoć potrebna.
Putujem tamom, ali moja duša ona nosi ono vječno neugasivo darivateljsko svjetlo, ona je ta koja vjeruje i produbljuje svoju vjeru iz dana u dan; molitvom i zahvalom nebu. Pokušavam ići onim putem kojim me vuče srce, pokušavam pronaći onu razinu duše koja me čini sretnom i uspijem, često uspijem nadilazim zlo i patnje samim tim što želim biti čista i blagoslovljena.
Probudih se u boli, u tami zemaljsko me rani, ali ta tama bješe buđenje mog nutarnjeg svjetla. Shvatih da sam jača od noći, jer sam u nutrini ja onaj dan, ono svitanje koje mi je potrebno za sreću. Shvatih da sam razotkrila tajnu božanstva. Shvatih da je moja misija sveta, i da joj se moram u potpunosti posvetiti, izvesti ljude iz tame, reći im da su oni svjetlo i da sa njime mogu snažno prodirati kroz mračni tunel, jer se ne moraju bojati. Unutrašnja snaga je njihova rajska dimenzija kojoj pripadaju. Obilježeni smo svojim prvobitnim stanjem, a to stanje duše je Bog i njegov izvor svjetlosti iz koje nas je protkao i učinio dušama ljubavi. Samo u sebi otkriti ćemo stvarnost duše i istinu koju tražimo i toliko joj težimo. Novo istkano ruho biti će nam darovani duši samo ako se uputimo svom svjetlosnom izvoru znanja i razumijevanja.
Snivajmo anđeoske snove, probudimo nutarnju svijest i budimo ono čemu se moramo vratiti. Ne zaglibljujmo u zemaljsko suviše, ovdje smo tek da bi shvatili čemu težimo i razvili dušu na višoj razini svijesti. Tko smo ovdje to ćemo biti i gore u Nebu, tamo je naš vječni zasluženi dom. Mnogi misle da su bez razloga stigli na Svijet, ali nisu. Svatko od nas ima svoj zadatak. I nije ga teško otkriti. Svima je zadatak isti; ljubav, vjera, nada i molitva.

Roman je temeljen na istinito – maštovitoj priči.

Djevojka Emanuela ima mnogo tužnih događaja u svome životu; od rastanka sa dečkom, fizičkog izgleda, zdravstvenih problema i duboke depresije, saznaje da je baš ona Anđeo ljubavi na Zemlji. Na dan kada postane Anđeo, njezine želje počinju dobivati na važnosti i ostvaruju se. Upoznaje anđela Emanuela, jako sličnog sebi, te im Bog daje vlast da šire njegovu volju na Zemlji. Postaju zaštitnici ljubavi, anđeli koji pomažu svima koji ih prime čistog i otvorenog srca. Svoju misiju obavljaju s velikom predanošću i ljubavi. Roman je idealiziran po stvarnom osjećaju autorice. Želja, mašta i stvarnost uklopljene su u cjeloviti nastanak ove ljubavno duhovne priče.
Roman je podijeljen u dva dijela,
Prvi dio podijeljen je u pet podnaslova;

Mjesto radnje; «Zemlja» i
Mjesto radnje; «Nebo», zatim
«Pismo sa neba»,
«Emanuel i Emanuela u nebesko- zemaljskoj misiji» i
«Emanuelina priča o zemaljskom i duhovnom životu»

Nakon toga počinje nova priča koju priča «Emanuelin Duh» ona je nastavak duhovne dimenzije u kojoj autorica piše o Betuel Hananiji Hošeji i Rapsak Gamalielu ŠAPTAČIMA CVIJEĆA koji ozdravljuju ljude. Svoje više «Ja» stavlja u ulogu mističnih likova koji su joj zaokupirali srce melemom Gospodnje ljubavi u najvećim životnim patnjama. Tajna je u tome što je nastavak u sasvim novoj životnoj priči. U stvarnosti se događa to da je autorica doživjela teški slom jer nakon proživljenog sna kojeg je ispisala u patničkim okolnostima, ponovno pala u tešku depresiju u kojoj jedini izlaz vidi u pisanju onog što živi u nutrini, želi nastaviti priču u novom ruhu. Bog joj je dao novo ime. Sve što proživljava je identično , samo je u drugom gradu i malo drugačijem okruženju sa drugim identitetom iz kojeg se ipak nadzire da je to Emanuela. Autorica u potpunosti iznosi ono što ona proživljava u vlastitoj koži, bolnoj nutrini iz koje isplovljava dušom grleći sveto. Imena koja joj dolaze su dar od Boga. Izlaz iz ništavila i zemaljske boli pronalazi u najdubljem kutku sebe koji je povezan sa anđelima i Bogom i svim onim višim gospodstvima duše.

Drugi dio nosi naziv NEBESKA SUDBINA BETUEL HANANIJE HOŠEJE koji je podijeljen u pet podnaslova;
*ZEMALJSKI ŽIVOT BETUEL HANANIJE HOŠEJE I OTKRIĆE NEBA
*BETUEL HANANIJA HOŠEA I RAPSAK GAMALIEL U RAJSKOM VRTU
*MAGIČNI CVJETOVI NA DAR
*NEBESKI DOM VILE BETUEL I ANĐELA GAMALIELA
*SIMBOLI BLAGOSLOVLJENIH CVJETOVA GOSPODNJIH gdje su ponajviše naglašene ruže koje su simbol Emanuelinog srca.

Mjesto radnje: Grad Boazan ( kojem ime znači u snazi ) & Gospodnje Rajske odaje...
Tema: Nakon patnje i bola djevojke, započinje vječito svitanje duše Betuel Hananije Hošeje
( dijete koju je Bog svojim milosrđem spasio) u njoj je utjelovljen tajni lik Emanuele i njenog sanjanog anđela Emanuela kojeg njen «Duh» naziva Rapsak Gamaliel (onaj koji nosi prinčev peharnik i Božju nadoknadu voljenoj) kojeg napokon upoznaje u rajskom cvjetnom vrtu gdje teče božanska spasonosna voda i anđeli stvaraju kuću vječnog života. Kao nagradu za dobra djela Bog ih stavi u službu , postaju šaptači cvijeća kojim ozdravljuju. Svjetlosnim nebeskim laticama miluju napukla srca ljudi na Zemlji. Uče ih živjeti u potpunom predanju Bogu, u čistoj nadi, vjeri i molitvi. Donositelji su vječnog proljeća Zemlji. Nakon nekog vremena od odlaska Betuel Hananije Hošeje na Nebo njezine nećakinje Levia ( ona koja sjedinjuje ) i Timeja ( ona koja je savršena, časna, krasna) pronalaze njezinu pjesmaricu u starom potkrovlju dvorca dvorac Zaharija ( mjesto koje Gospod posjećuje, često ga se prisjeća). U njoj je opjevan svaki cvijet, te mnogi putem nje otkrivaju ljekovitost i tumačenje pojedinih cvjetova. Saznajući po dosta toga ljudi se opredijeliše za prirodne lijekove, odbaciše one znanstvene. Prašnjava pjesmarica postala je od velikog značaja jer u njoj su se krile istinske ozdraviteljske čarolije Betueline i Gamalielove duše. Djevojčice su knjigu otpremile u tisak, te orginal dale sačuvati u posebno lijepom Muzeju umjetnosti Asa ( «Izlječenje je u Bogu» ) kojem je vlasnik gospodin Datan. Shvatiše mnogi da se u njima skriva tajna, da su oni ustvari tajni zlatni tunel koji ih odvodi do blagoslovljenog svjetla Gospodnjeg. Bog im na Nebu dariva dvije prekrasne djevojčice Ašeru ( ona koja donosi sreću ) i Keren ( ona koja dariva ljepotu) koje upotpunjuju njihov život i čine ih blagoslovljenima iz dana u dan. Knjiga o kojoj govore nosi naslov « Simboli blagoslovljenih cvjetova Gospodnjih» u kojoj je sva ljubav i ozdraviteljska moć te Nebeske obitelji koja je pod vodstvom Svemogućega Boga Oca.
Vrijeme Radnje: 2077. Godina od koje počinje vječno proljeće na Zemlji.

Roman posvećujem cijelom Svijetu, posebno onima koji padaju u očaj zbog teških životnih situacija u kojima su se zatekli. U ovoj rajskoj priči stvorih dimenziju ljubavi koja veže ljude sa Bogom i njegovim anđelima. Stavih sebe i svoju nebesku ljubav kao glavne junake romana. Vrijednost unutrašnje ljubavi je ta koja krije blagoslov neba, pronaći nju u sebi je vjera. Užarena rajska nit, smisao mog postojanja je Anđeo ljubavi u meni. Produhovljeno biće je vladar mog srca, šaptač moje duše, i znam dok pišem da on piše sa mnom, želeći mi reći da je samo ono lijepo što nosim u grudima stvarno, sve drugo mi je nametnuto i ne pripada meni kao božanskom biću. Stvoreni na sliku božju ne smijemo biti ništa drugo doli čiste ljubavi i svjetla. Dobro znam da će me ovaj zemaljski život boljeti i da ću proći kroz još mnoge tunele, ali još više sam uvjerena da će moja nutarnja božanska energija pobijediti svaku prepreku i ugledati ću vječni sjaj, ono nutarnje svitanje pobijediti će moje boli.

Dragi čitatelju, ispisah bol i pretvorih je u sreću, Nebesku sreću koju želim tvome biću.

Neka ti ovaj roman temeljen na istini duše donese radost, blagostanje i mir u tvoje dane.
Vjera, molitva i nada neka ti oplemeni srce.
Bog ima svoje razloge za sve, da nije moje tjelesne patnje ovog romana ne bih bilo. Drago mi je što sam trideset godina bila u patnji, samo zbog toga što duboko vjerujem da moja ljubav i plemenitost srca može nadjačati sve i onome tko ovo bude čitao stvoriti veliku nadu, utkati u srce niti blagoslova i božanske utjehe. Hoditi kroz tamu sa vjerom znači biti svjetlo koje ne gasne ni kada sunce zađe i oči se sklope, nebeska svjetlost je vječna, ozdraviteljska. Ovdje je cijeli moj život, svo tkanje moje duše prostrla sam u ovim stranicama, za spas sebe i onih sličnih sebi, a mnogo nas je zaista nas mnogo ima koji pate i ne vide izlaz. Dobri moji ljudi upustite se u istinu moje duše, u avanturu koja je u nutrini mene i odahnite. Čitajući ćete doći do znanja da vas ništa ne može obeshrabriti dok u nutrini živite blagoslovljeno.

NEBESKI DNEVNIK ANĐELA LJUBAVI , I dio.


«Mjesto Radnje ZEMLJA»

" Oduvijek Sam bila čudna samoj sebi. Osjećala sam snažnu unutarnju snagu, bez obzira koliko mi život bio težak; Lako sam prelazila preko uvreda, lako opraštala, obožavala sam darivati, pomagati u svim prilikama, poznatim i nepoznatim ljudima. Napokon sam dobila odgovor; To je bio znak da se u meni krije Anđeo Ljubavi."

Dragi Dnevniče,

"Toliko ispisanih listova nosim u duši, treba mi netko poput tebe da emocije iz mene sruši, da mi bol smiri. Nikoga nemam Dnevniče, najbolji prijatelj mi postaješ. Strah me je bilo pričati tajne, ali sada me strah šutjeti. Strah me je srce će mi puknuti ako ti se ne povjerim. Očajna sam prijatelju, nemam kuda poći. Plače mi se, a na oči ne dolaze suze moje, one isplakane u rijeci bola stoje. Pričati ću ti priču o sebi, možda jednog dana kada ne budem na ovome svijetu, možda ljudi potraže zapise duše moje. Možda me shvate i počnu živjeti ono što sam ja oduvijek željela; čistu ljubav ."

Te olujne noći nemir se stvorio u mojoj duši. Pitala sam se; Bože, zašto sam neshvaćena, zašto me ovako snažno boli u grudima, zašto me bole i moje i tuđe suze, zašto patim i zbog sebe i zbog drugih, zašto je na meni ovaj križ...
Depresivan dan do bola, nikoga od nikuda da me utješi, da mi smiri ovaj nemir u grudima. Uz sve probleme razočarao me je i on, ne želim mu ni ime spominjati. Držao me u životu, vidio je moju unutarnju ljepotu, a sinoć mi šamar na srce dade. Skoro mi je prestalo kucati, toliko se uzlupalo, od bolnih riječi, zaista mi se o njima ne govori. Nisam mislila da ću ikada čuti riječi poniženja iz njegovih nekada milih usana. Druga mu je postala utjeha, grlio ju je čitavu noć, a meni je poklanjao samo prkosne osmijehe. Ona je nešto prelijepo, govorio je svima zanosnim, pijanim usnama. Pao mi je u očima, sve se u prošlost briše, nikada mu više neću vjerovati . Preko toliko toga sam mu prelazila, opraštala, ljubav poklanjala, kao anđelu mu se klanjala. a on meni mač zahrđali u grudi postavi. Nisam kriva Bože, samo sam mu svu svoju ljubav dala, liječila sam rane ispod njegove kože. Sada me napušta, za probleme...krivi. O Dnevniče moj više mi se ne živi. On zna koliko ga volim, što se sve krije u meni, ali što mu se dogodilo, da me je s toliko bijesa u srce pogodio!? Ljubio je moju unutrašnjost duše, nije mogao prestati tješiti me zbog mojih mana. Toliko toplih riječi utjehe ničija mi usta ne izgovoriše. Vjerovala sam mu uistinu, da vidi moju patnju, moju bol. Svi su me krivili, krila mi rušili, a on me podizao, a on me uzdizao. Ne mogu ovako, nemir mi je toliko velik, želim vrištati, možda patnja izađe u tom mom kriku.

Uzela sam papir i počela pisati, sve ono što mi duša bolna govori;
" Što mi je činiti Bože moj, toliko želim, a želja nema, nema ih nema Bože moj! Gdje su mi želje odlutale!? Tko mi ih krade Bože moj!? Zar nemam pravo da i ja slavim, da se i ja o sreći hvalim!? Bože, toliko toga nosim u sebi; u svome srcu, u svojoj duši. Bože, zašto nevolja ova , zašto opet kuca na vrata srca moga!? Zašto me bol ubija, zašto mi tijelo hoće da smrvi do dna!? Bojim se Bože pasti ću, više izdržati neću, da netko paliti će svijeću, svijeću za moju sreću. Kako sam se samo borila, sve sam od sebe dala, sve što je mogla ova duša mala. A sada ničega nemam, ništa me ne drži u životu, nitko ne vidi više ni moju dobrotu. Poželim smrt tijelu ovom, poželim smrt sebi, moja duša Bože željno bi pošla k tebi! Oprosti Bože, ja znam da grijeh su riječi što iz moga srca teku, ali ne mogu više šutjeti. Bol mi iz duše ove misli vuče. Otvori se zemljo, otvori se u svoje naručje primi me; tijelo ionako umire, a duša nikada ne! Duša će moja kod tebe Bože ostvariti svoje sne, spasi me Bože moj, molim te spasi me! "Stihovi moje depresije tražili su spas, teku mi suze, suze bola i patnje.
Uz svu patnju, moj nemir bio je toliko snažan da me je uhvatila jeza, neki neopisivi strah. Umislila sam si lupkanje po kući, kao da je netko hodao po tavanu, lupkali su prozori i vrata na katu kuće, vidjela sam od drveća sjene, koje su izgledale poput najmističnijih krvoločnih bića. Najgore je to, što su svi moji otputovali u Tirenton. O da sam ja bar tamo, sada bih bila sigurna i zaštićena od crnih misli, bila bih sa svojim najdražima. Ali ne, ja uvijek moram po svome! Umjesto da sam svoju tugu liječila sa dragim ljudima, ja sam se izolirala od cijeloga Svijeta i ostala sama u Bringistinu. Sada je već prekasno, dva su sata poslije ponoći, a tako bih rado pozvala prijateljicu da me utješi. Da je bar tu! Ušuškala sam se u svoju mekanu posteljinu, pokušala se smiriti kao i uvijek; Uzela sam krunicu i počela moliti, to je oduvijek moja pomoć u najgorim životnim situacijama. Nisam nego počela sa molitvom, krunica mi ispadne iz ruku na krevet. Nešto me je vuklo da skrenem pogled na prozor. Ugledala sam maleni odraz anđeoskog lica iza kapljica kiše koje su se nježno spuštale po prozoru moje sobe. Misleći da si sve to umišljam i da su sve to stvorile moja tuga i mašta, zatvorila sam oči da dođem k sebi. Počela sam se moliti Bogu; da si uz sve probleme ne umišljam još i anđela na prozoru, još treba da poludim. Pa gdje bi mene posjetio anđeo! Čak ni u snu kada ga duša moja zove ne ugledam njegov lik, samo osjetim njegovo prisutstvo! Znam da je tu uvijek, ali da ga vidim, nemoguće, nisam ja te sreće. Toliko misli, molim se…, strah me je otvoriti oči, što li mi se sprema!? Usuđujem se ponovno progledati, ohrabrile su me molitve. I gle, uistinu maleni anđeo tamo i dalje stoji, nasmiješenog rumenog lica, prekrasnih plavih očiju, smećkaste kovrčave kosice, sav blješti u srebreno- zlatnoj boji. Iznad glave aureola sjaji, a iz nje iskre skakuću po cijelom prozoru. Usuđujem se prići mu, otvaram prozor. Daje mi maleno bijelo pisamce, umotano u pernatu tkaninu. Pogledao me je u oči i svojim nježnim glasom rekao;
"Bez straha Emanuela, nemaš se čega bojati! Znaš, ovo pismo već dugo putuje, dugo ga nosim uz svoja krila, putuje oko 29 godina, ali evo napokon je došao dan da ti ga uručim! Nije ovo iluzija ili san, to pismo je stvarno. Šalje ti ga tvoj gospodar, otac, tvoj Bog. Nije ovo iluzija ili san, to pismo je stvarno onoliko koliko je I naš gospodar I dobri otac, naš Bog. Žao mi je što ovako kasno saznaješ tko si i što Bog želi od tebe, ali tvojoj tuzi došao je kraj. Znam; oduvijek si se pitala, zašto si drugačija od drugih, zašto si " čudnija od drugih" !? Mila, sve je u ovom pismu, otvori ga i pročitaj Božju poruku. Drhtavom rukom pismo uze, otvarala sam ga sa toliko emocija; od onih sretnih, do onih punih straha. Pitajući se; Što se meni ovo događa!? Počela sam lebdjeti od ushićenja, a imala sam što i pročitati! U pismu je velikim ukrasnim zlatno – plavim slovima pisalo;
“ Dugo Je Trajala Potraga Za Tobom, Dugo Si Patila I Bila Neshvaćena Od Drugih, A Ponekad I Od Same Sebe. Znam, Uvijek Si Se Pitala Zašto Si Drugačija Od Drugih, Zašto Imaš Čudan Osjećaj U Grudima, Zašto Ne Znaš Reći Ne. I Kada Ti Je Najgore Odlažeš Svoje Probleme i Pomažeš Drugima. U Tebi Je Nešto Jače Od Svega, Duša Anđela Te Prati Cijelo Vrijeme. Kada God Bi Bila Nemirna, Anđeli Su Te Smirivali, Zato Si Svu Bol lako I Sa Osmijehom Nosila. Da Li Sada Shvaćaš Tko Si Uistinu, Da Li Shvaćaš Da Si Moj Izgubljeni Anđeo!? Malena, Nestala Si Jedne Noći, I Pustio , Pustio Sam Te Da Ohrabriš Ovaj Svijet. To Si I Učinila. Vidim Da Si Mnogima Uklonila Tužna Lica, Dala Im Vjeru U Ljubav. Zato Za Tebe Imam Poseban Dar; Darujem Ti Krila Ljubavi, Koja Će Na Tebi Zasjati Svakoga Sedmog Dana, Znači Svake Nedjelje. Ali Moraš Biti Oprezna, Nitko Ne Smije Vidjeti Tvoj Preobražaj U Ono Što Zaista Jesi! Nebo Ima Svoje Razloge. Toga Ćeš Dana Postati Anđeo Ljubavi. Dopustiti Ću Ti Da Odlaziš Na Mjesta Kojima Je Najpotrebnija Ljubav I Tvoja Zaštita. Ne Želim Da Se Uplašiš, Mada Je Ovo Nešto Novo Za Tebe, Ne Brini Ti Ćeš Svoju Misiju Uspješno Izvršavati. Jer To Je Tvoja Životna Misija! Zbog Toga Si Poslana Na Zemlju.”

To pismo od mog dragog Boga promijenilo je sve; otklonjene su moje zemaljske boli, više ništa u meni nije postojalo samo ugodan osjećaj dragosti i lebdenja. Bila sam tako počašćena i sretna zbog uloge koju mi je Bog dao. Sva moja sumnja, zašto sam ovdje dobila je konačan odgovor. Zapitivala sam se; Bože, a što ću sada, što je sa mojim običnim životom, kako da prikrijem tko sam? Bilo mi je jako teško, a znam dobro što mi je Gospodin rekao; “ Moraš biti oprezna da nitko ne vidi tvoj preobražaj “. Najgore je to što ja prijateljima ne krijem ništa, toliko ih volim da im sve lijepo govorim, a sada ne smijem, o Bože daj mi snagu.

Danas je tek ponedjeljak, sad mi se samo u glavi vrti pomisao na moj preobražaj, tako sam ushićena, a i pomalo me strah. Što ako mi se nešto dogodi, ako dobro ne postupim, kako ću znati što mi je činiti? Kako ću taj dan biti odsutna od kuće, što reći svojima i prijateljima. Toliko mi toga prolazi kroz glavu, ali na kraju pouzdam se u sebe i u svog dragog Boga.
Pisma sam jako svjesna i poruke koju mi donosi, da bi smirila svoje čudne neopisive osjećaje upalila sam svoju najdražu pjesmu na radiju, Tad sam se zapitala, da li anđeli smiju slušati ovakvu vrstu muzike, možda moram početi slušati novu vrstu muzike, ne bih željela griješiti već u početku svoje zadaće na Zemlji. Tad sam se sjetila riječi mog dragog virtualnog prijatelja s kojim sam se često čula . Dobra duša je napisao;
Nije važno što piješ, što jedeš, što radiš, gdje spavaš, koju vrstu muzike slušaš, važno je ono što si ti uistinu, važna je tvoja duša. Tad sam shvatila da ne mogu pogriješiti, jer moja je duša puna ljubavi za sviju i svakoga, nitko mi nikada neće oduzeti Božji dar. A ja sam na kraju i žena i anđeo, I imam osjećaj da mi je sve ono što me oduševljava dopušteno, to vjerovatno govori ono sveto u meni. Sada me samo zanima ta nedjelja, taj osjećaj anđela koji me cijeli život prati. Uvijek sam ja i smatrala da sam pali anđeo, ali da je to istina, zaista me oduševilo. O Bože hvala ti na ovom osjećaju božanstva, tako sam ispunjena, ne znam za ništa nego za ljubav i želju da pomognem drugima.
Sada ću tiho zaspati, san sklapa mi oči. Sutra je dan pun ushićenja, a sve ovo mora ostati u meni, smireno. Ma biti ću ja hrabra to je ionako cijeli život moja vrlina.

Još uvijek na prozoru lije kiša i pismo još uvijek držim u ruci. Dok sam ga čitala mali anđeo je raširio svoja krilca i nestao među kapljicama srebrene kiše. Vjerovatno je otišao obavijestiti Boga da me je pronašao. Pisma sam jako svjesna i poruke u njemu. I sada dok tiho radio svira, pitam se; Da li anđeli smiju slušati takvu vrstu muzike, da li smijem slušati te stvari!? Tada mi se anđeo sretne misli u duši javi, s odgovorom; naravno da smiješ, ti si i nebesko i zemaljsko biće.
Trenutno mi se samo u glavi vrti pomisao na moj preobražaj. Tako sam ushićena, a i pomalo me strah! Što ako mi se nešto dogodi, ako dobro ne postupim. Kako ću znati kuda prije da krenem, kako ću taj dan biti odsutna od kuće, što reći svojima i prijateljima? Toliko toga prolazilo mi je kroz glavu! Ali na kraju pouzdam se u intuiciju i svog Boga. Samo me zanima ta nedjelja, taj osjećaj anđela u grudima koji me cijeli život pratio. Oduvijek mi je samo falilo da poletim, da čitav Svijet zagrlim. Nebo je znalo koliko to želim, svim srcem i dušom svom. I ostvarilo se je, moja maštanja su stvarna, najstvarnija. Koliko neprospavanih noći, koliko razgovora sa Bogom, koliko pitanja tko sam, što mi se to u grudima događa, kao da anđeoska krila miluju moja tugovanja, kao da sam po čitave noći plesala anđeoski ples sa tim milim bićima, kao da sam oduvijek znala da pripadam njima. Sad u potpunosti shvaćam da ih nije činila moja mašta, nisam ih sanjala, niti su mi se priviđali, to su zaista bili moji noćni posjetitelji. Usijavali su u mene vjeru I ljubav otkada znam za sebe. Grlili su me dok bi razočarana ležala na suznoj postelji. Oduvijek su plesali oko mene, pružali mi zaštitnička krila, davali mi nadu. Moja braća i sestrice bili su oduvijek tu, Bog ih je slao. Sada kada znam da imam anđeoske krvi, da moja želja za širenjem ljubavi dobiva na važnosti. Nisu to više moja maštarenja, sada ću uistinu moći pomoći, podignuti drage ljude koji padaju, vratiti im vjeru, pružiti im utjehu. Više nema problema s tim da ne mogu doći tamo gdje bih željela, jer doći će taj dan, doći će sveta nedjelja kada ću raširiti svoja snažna krila I krenuti u pomoć. O Bože moj mili, dragosti moga srca, ostvario si mi jedinu želju. Želim ti se u potpunosti predate, I obavljati svoju misiju svom dušom. U svakom mom si dahu I izdahu, prati me tvoja ljubav. Ti si sve, ti si ono najdraže, hvala ti na tvojoj dobroti I daru, hvala ti što si me pronašao i na misiju ljubavi stavio. Svijetlosti moga srca, zaštiti me, k sebi primi me, volim te Gospode, više od zraka kojeg dišem, duša moja tvoja je zauvijek. Ne brini, posvetiti ću se svojoj životnoj zadaći u potpunosti, jer ti si put, istina i život. Samo tebe želim slušati, tvoj glas pratiti, nadu ljudima vratiti. Dokazati im da si ti vladar svega, svog vremena i prostora. Ti si ljubav koja ima snagu nadmašiti svaku boli I tugu, otkloniti svaku nevolju i zlo. Svemoguć si, početak si i kraj, tvoja zadaća je da vratiš sviju u raj. Hvala ti na ovom svetom daru, na ovoj moći koju ću iskoristiti u potpunosti. Biti ću zvijezda danica svakoj duši koja je u mraku, biti ću sunce svakoj dobroj duši, dati ću im svu svoju ljubav koja je tvoja, koja niče iz mojih krila. Gospode moj mili, postaviti ću “zaštitnu mrežu” na sve duše koje pate. Toliko misli vlada mi umom, O Bože hvala ti! Kako je lijep ovaj osjećaj božanstva, svaka kap moje krvi kao da iznova teče . Kao da mi je krv postala moćna, osjećam to strujanje, koje me hrabri , daje mi snagu koju sam u potpunosti izgubila. Ispunjen je svaki dio mene, ne znam za ništa nego za ljubav. Jedina želja mi je ljubav i pomoć drugima. Sada ću bezbrižno zaspati, san sklapa moje umorne oči. Sutra je novi dan, pun ushićenja, a sve ovo mora ostati u meni; poput najdragocjenijeg dijamanta, sjajiti će ova tajna u meni. Hrabro ću nositi tajnu, uz mene su anđeli nebeski i Bog dragi što mi ovaj dar iz svog milog srca podari.

Jutro je, probudila me zraka sunca na prozorčiću. Brzo sam pohitila za dnevnikom, da se uvjerim da sve ovo nije bio san. Da moja tuga nije stvorila iluziju da bih spasila svoje srce od drhtaja i tuge. Sreća, koja sreća! Koje olakšanje, nije ovo iluzija niti san, sve je jasno kao najljepši dan. Ispisane stranice, pune suza radosnica dokaz su ispunjenja moje želje. Skoknula sam sa kreveta i ugledala svoj odraz na ogledalu, o Bože pa ja svjetlucam! Poput kristalića je moja koža, a oči, moje smećkaste oči toliko sjaje, kao da se sva ljubav Svijeta skupila u njih, kao da sam se zaljubila više nego ikada u životu. Zrači mi sreća iz duše nekim posebnim sjajem. Sve je to prekrasno, ali što ako taj sjaj drugi primijete, što ću onda!? Uz sve, na sjeni mi se nadziru krila, mada nisu vidljiva golim okom. Morati ću dobro paziti gdje stojim kada su drugi uz mene! U svemu sam vidjela ljubav, promijenila sam mišljenje o svemu na pozitivno,, Bog mi je promijenio um, promijenio je mene, negativnost više nije postojala. Voljela sam drage ljude, a sada sada volim sve i jedan dio ovog lijepog svijeta. Sve ima svoju čar, svoj smisao postojanja, i ona najmanja obična stolica odbačena u kutak sobe imala je svoju svrhu, budila je sjećanja. Djed je volio tu stolicu, sjećam se kako je sjedio po cijelo poslijepodne na njoj ispred kuće i grijao svoja bolna leđa na suncu. Nedostaje mi taj tren, taj pogled na mog djeda. Ali s ljubavlju gledam na to, da je morao otići, da ćemo se opet susresti, jer Bog vidi i ima svoje razloge zašto se događa to što se događa. Bude mi se samo lijepe uspomene, sve me podsjeća na lijepe trenutke iz djetinstva. Lutka sa čarobno plavim očima podsjetila me kao smo se ja i moja sestra otimale čija će biti, i opet bih je skupa češljale, brinule se o njoj kao o malom djetetu. Sve se u meni budi, svi ti lijepi dani sreće. Koje sam u tuzi zaboravila. Ne mogu opisati riječima koliko toga navire i izvire iz mene. Čujem pjesmu koju mi je majka pjevala kada bih bila tužna i nježne glasove prijatelja ne brini, sve će biti u redu. Imali su pravo, dugo sam čekala, ali došlo je I moje vrijeme sreće. Tek sada sam svjesna koliko toga se krije u meni, sve sam skupljala u svojoj podsvijesti. I sada nanovo otkrivam te posebne dane svoga života. Shvaćam da koliko god mi je bilo teško, imala sam podršku oduvijek, imala sam osobe koje su razigrale moje srce, davale mi snagu, imala sam i još ih uvijek imam, tu su cijela obitelj je uz mene. Današnji dan pamtiti ću čitavi život. Ushićena sam toliko da mi ništa ne predstavlja problem, sve mi se čini jednostavnim. S ljubavlju sam redila kuću, cijeli gornji i donji kat, svi ti dodirnuti predmeti kao da su bili živi, kao da i oni imaju dušu, ili su to osjećaji anđeoskog bića koje me prati u dubini duše. Lijepo je dobiti osjećaj ispunjenosti. Preko noći se sve promijenilo.
Danas nemam baš neki plan, vjerovatno ću cijeli dan ostati u kući, mada bi najradije otišla negdje, bilo kuda. Sada sa ovim lijepim osjećajem lutala bi ako treba i najmračnijim šumama, a da me ne bi bilo strah. Sačekati ću bar podne, pa ću nazvati prijateljicu da odemo na kavu. Današnji dan tako je lijep sunčan u ovo jesensko doba prava idila. Na satelitskom programu je zanimljiv dokumentarac o duhovima, idem ga baš pogledati. Ipak ću ja uskoro postati nevidljiva, pa bi mi bilo pametno pogledati i saznati malo više o tim mističnim bićima. Cijelo dopodne gledala sam televiziju i čudila se kako neki ljudi ne vjeruju u duhove. Ali i dobila ideju, ma pokazat ću ja baš njima nevjernicima da postoje i duhovi i anđeli, hvala Bogu doći će i moje vrijeme. Darovati ću vam ljubav koja vam treba da bi počeli vjerovati.

Zvona na crkvi najavila su da je podne, ugasila sam televiziju, ustala sa kreveta i uputila se do telefona da nazovem prijateljicu, ali ostala sam šokirana, jer dok sam prolazila hodnikom ugledala sam svoj odraz na zrcalu. O Bože uzviknula sam, pa ja sva blještim, srebrena svijetlost oko mene i aureola u obliku srca dokazivala mi je da sam zaista Anđeo ljubavi na Zemlji. U meni se javi sreća, a ujedno i strah. Što ako i drugi vide kako izgledam, što ako me otkriju, što im reći ako me pitaju što ti je? Toliko emocija u jednom jedinom trenutku prošlo je kroz cijelo moje biće. Nedugo nakon ovoga događaja, došla sam do zaključka da moram znati da li i drugi vide kako izgledam? Jer onda ću uistinu morati odustati od poziva prijateljice na kavu i od svih izlazaka u javnost. Sinula mi je ideja, pozvat ću prijatelja Abijana na kavu, ipak je on moj najbolji prijatelj i zadržati će tajnu ako sam baš vidljiva. Samo mu biblijsko ime govori da je božje dijete. Usuđujem se, mada s malom nelagodom za poziv, javio se je i rekao mi da je trenutno na putu, ali da će doći kasnije. Baš krasno pomislila sam, sad kad mi je najpotrebniji ne može doći. Ali dobro nije on kriv, naći ću neko drugo rješenje. Sjela sam na svoju stolicu koja se je mogla vrtjeti, i okrenuvši se vidjela sam svoj normalan ljudski odraz na ugašenom ekranu televizije. Tad sam shvatila da se moj anđeoski odraz vidi samo na zrcalima. I shvatila da se moram kloniti zrcala i biti će sve u redu . Samo nakon nekoliko minuta nazvala me mama, da mi kaže da je u Tirentonu prelijepo vrijeme i da me pozdravljaju obiteljski prijatelji i da će doći do večeri kući. Obradovala me je i ja sam njima poslala lijepi srdačan pozdrav i veliku pusicu mojoj maloj sestričini Noemi. Nakon razgovora odlučila sam nazvati prijateljicu Esteru, moju zvijezdu na zemlji. To je osoba s kojom u svako doba ima vremena i razumijevanja za mene. Oduševio ju je moj poziv. Spremila sam se i otišla po nju automobilom. Estera i ja pustile smo našu omiljenu muziku i krenule u grad. Odjednom me je čudno pogledala i rekla draga moja pa ti zračiš danas, nešto si posebno lijepa, mora da si se zaljubila. Već sam se prepala, da nije slučajno opazila moj odraz na ogledali automobila, srećom nije. Na to sam joj sa osmijehom na licu odgovorila, da sretna sam jer me ostavio bivši , shvatila sam da on i nije za mene. Jer njegova ljepota nije niti približna ljepoti nečije unutarnje ljepote. On gleda samo da zavede, nije dobra osoba, a ja sam baš sretna što sam to na vrijeme shvatila. Iznenadila se je, rekavši mi; Pa što ti to govoriš? Nekidan si se jadala da te tvoj najdraži ostavio, a vidi te sad, sva blistaš zbog toga. A da nije u pitanju neka nova ljubav, da nisi pronašla nekog nebeskog putnika nasmiješeno me kroz šalu upitala? Na njezina pitanja samo sam se nasmiješila i rekla; Ja sam samo napokon pronašla sebe! Baš lijepo da tako razmišljaš, odgovorila je.
Već smo stigle do grada, tražile smo kafić koji bi nama najviše odgovarao za naše razgovore. Tad nam je sinula sasvim nova ideja. Pa zašto biti u svom gradu, idemo malo dalje od ovog grada. Odlučile smo pozvati Abijana i Zabidu i uputiti se u Verenston. Put nije dugo trajao, ali zabava je bila iznenađujuća. Otvorio se novi kafić “ Magic “ , to je bilo baš mjesto za nas četvero, jer svatko je slušalo svoju vrstu muzike, a taj club je baš to i pružao. Moglo se je birati na koji kat želite ići. Prošli smo sve dijelove prekrasnog kafića. Na prizemlju je svirala klasična zabavna muzika, u sredini narodna a na trećem katu strana muzika. Dok je na četvrtom katu bila tiha glazba za sentiše, tamo nam se najviše i svidjelo, jer smo imali zanimljivih tema za razgovor. Zabida se je pohvalila da ima novog dečka, Estera da se je nanovo zaljubila, dok je Abijan najavljivao vjenčanje, glavna nam je tema bila ljubav. Baš moje područje, još samo da ja pronađem ljubav svog života rekla sam sa osmjehom. Ma naravno da hoćeš rekle su u jedan glas. Ispričala sam im jednu svoju malenu prijateljsku priču, a ujedno I poslovicu;
“Jednom Davno, Bog Nas Je Stavio U Jednu Veliku Ogrlicu, Da Budemo Blizu Jedno Drugima, Ali Ta Ogrlica Je Pukla, Morao Je Svatko Svojim Putem Poći! Bilo Je Tužno; Ali Sada Znam Ja Imam Svoje Drage Prijatelje Bisere, Rasute Po Cijelom Svijetu. Mogu Ih Zvati Kada God Poželim I Tu Su Za Mene U Svakome Trenutku. Samo da znate da se toga moramo držati zauvijek, I da ćemo zauvijek biti jedni drugima potpora, obećajte da ćemo se čuti i da budemo na kraju Svijeta. Na to su rekli; prekrasno si to ispričala, naravno toga ćemo se i držati.
Estera je predložila da idemo plesati, pa smo se spustili na naš omiljeni kat sa narodnim pjesmama i uživale u ritmu muzike. Kući smo se vraćale kasno u noć. Mjesec je bio toliko velik, da smo ga svi sa divljenjem promatrali. Pozdravile smo se, Zabida nas je podsjetila da je u petak tulum i da moramo ići. Kući sam stigla ja, ali i moji iz Tirentona. Bili su iznenađeni, pa otkud ti u ovo doba, lutaš dok nas nema doviknuo je brat. Pa naravno, odgovorila sam s osmijehom na licu. Tad mi je mama rekla, malena moja ti si se izgleda zaljubila, pa ti blještiš. Blještim samo na ogledalu, pomislila sam i odgovorila ljubav nije čudo, al čini da se čudesno osjećam! Pošto je bilo kasno doba, otišli smo leći. Krevet mi je bio toliko potreban, da sam zaspala kao mala beba. Zora je brzo svanula, a prvo na što sam pomislila bilo je; još samo nekoliko dana i dobit ću svoja krila, moći ću se vinuti u plavetne visine i pomoći ljudima.

Ujutro sam sišla sam dolje u kuću, na stolu su stajale velike crvene jabuke koje je mama ubrala na putu. Nisu to bile obične jabuke, imale su okus kao da se je sve voće pomiješalo u jedan okus, nešto posebno, a mirisale su poput šumskog cvijeća. Nešto ljepše i ukusnije nisam probala u cijelom svom životu. Danas mi je bio dan za uređaj cijele kuće, sve sam tako lijepo usjajila, kao da sam to radila sa nevidljivim krilima, mama je bila presretna.
Odlučila sam kasnije spremiti se i otići do prijateljice Estere u obližnji kafić, tamo je radila kao konobarica. U tom kafiću pod nazivom “ Be happy” bilo je zaista samo veselje, sama prijateljičina simpatična odora konobarice izmamljivala je osmijeh na lice. Suknjica i štikle sa žutim smajlićima bile su baš kao stvorene za duh moje prijateljice. Ona je posebno vesela osoba, koju ne može rastužiti baš nitko, svaki dan joj je osmijeh na licu. Tko je tužan u ovom će kafiću pronaći veselje to je sigurno. Pozdravila sam je i naručila čaj od naranče sa cimetom. Za lijepi jesenski ugođaj, rekla sam. Razgovarale smo o mnogočemu. Razgovor je prekinuo muški glas. Blago onom tko tebe bude imao za ženu, doviknuo je jedan mladić držeći novine i naočale u ruci. Na te njegove riječi, samo sam se osmjehnula i rekla da je to njegovo mišljenje jer mu naočale nisu na pravome mjestu. Malo šale s prijateljima odvelo me u zaborav tko sam postala, bila sam opet ona stara Emanuela. Došla sam kući oko ponoći, svi su spavali, a i meni nije preostalo ništa drugo nego mirno zaklopiti svoje oči i utonuti u san.
Danas je srijeda, osjećam se i dalje sjajno, ali odlučujem živjeti kao i prije. Tako Bog i želi, moj dan za širenje ljubavi je nedjelja. To je dan kada ću moći sve ono što želim.
Još jednom Bože hvala, tako je lijep dar od tebe. Sjetila sam se pjesme; Odlazak anđelima, koju sam napisala jednom davno, i sad shvaćam da je imala neku ulogu, neki osjećaj. U njoj sam baš napisala; “ Da mi je vidjeti sve dugine boje, koje mojim anđelima vode!”. Danas je na nebu, gledam je sa divljenjem i sa srcem promatram stazu mojih anđela, kojom ću i ja jednog dana moći prošetati. Još samo tri dana i napokon ću moći podariti sreću i ljubav svima koji to zaslužuju. Sada idem do sestre Gamaliel, dogovorile smo se da ćemo ići na izlet sa njezinim djevojčicama Noemi i Mihejom.
Bilo je zaista prekrasno. Nisam ni znala koliko lijepih mjesta ima u ovim našim
prostorima. Postoji jedna kula, koja ima svoju povijesnu priču. Kažu da je u njoj živjela princeza Teonizija koja je bila jako boležljiva, tražila je spas godinama. Sve dok jednog dana nije došao njezin princ i donio joj spas. Bilo je to njegovo dobro srce, koje je čekala sve do svoje 30 godine života. Kažu da su imali dvoje djece, i da još i dan danas lutaju ovim prostorima štiteći svoje kraljevstvo. Sve su to samo priče, ali ja u njih vjerujem. Osoba sam koja voli vjerovati čak i u bajke. Vjerujući jačamo tijelo i duh, a to je ono najbitnije u životu.” Biti hrabar, i možemo preskočiti i najveći mogući zid koji život stavi ispred nas.” Prelijep dan, još smo putem srele moju najbolju prijateljicu. Otišle smo na piće. Malo sam im čudna rekle su mi, pogledaj svoj odraz u ogledalu, pa ti sva svjetlucaš! Ja sam se samo brzopleto ustala i rekla; Vi ste malo previše popile, hajte idemo u park. Malo laži samo da se izvučem, da me ne otkriju. Od sada Emanuela kloni se ogledala to dobro zapamti! Ne smijem se više nikada dovesti u ovako neugodnu situaciju, skoro pa da su me otkrile. Krenule smo do parka, djevojčice su uživale u klackanju, puzanju i igranju na ljuljačkama. Prijateljica je kupila novine, u kojima je bio baš isječak o palom anđelu. Još su mi smiješeći se rekle; Emanuela ti si naš pali anđeo!
Eh kada bi samo znale da zborite istinu, pomislila sam. Na to sam odgovorila; Ma svi smo mi pali anđeli! Čudno su me pogledale i kroz smijeh rekle da, da jesmo, jesmo! Sunce je bilo tako jako, nikada nisam podnosila sunce. Čak sam se jednom davno onesvijestila zbog preosjetljivosti na sunce. Ali danas kao da sam se punila energijom, što sam više bila na njemu. Dan smo provele u prekrasnom parku sa djecom.
Već je kasno, svoje misli upisujem u mobitel, tko će sve upisati! Ali sada znam, ljubav je moj život i tu se ne mora puno govoriti, svi znamo što je ljubav hvala dragom Bogu. Kod kuće je sve po starom, osim mene. Mama i tata su u mirovini i svoje lijepe godine ispunjavaju sa svojim unučicama, družeći se sa prijateljima i rodbinom. Jako ih je lijepo vidjeti, baš večeras igraju neku zabavnu igru “ Vidi mogu i ja”. Sviju skupa sam pozdravila. Otrčala sam stepenicama do svoje sobe, da se malo odmorim. Otvorivši vrata sobe, imala sam što i vidjeti. Bijelo srebrnu haljinu, sa svijetlo plavom čipkom oko rukava koji su se lagano širili. Otkud ona ovdje, zapitala sam se? Tad vidjeh malenu ceduljicu kraj haljine, na kojoj je pisalo; Draga Emanuela, ovo je anđeoska haljina. Nju ćeš nositi na svoj dan, u nedjelju. Sjela sam i plakala od sreće, ali i od tuge. Pitajući se; O Bože tko se sa mnom šali? Tako prekrasna haljina ne može na mene. U nju stane moja prijateljica, ali ja nikada neću moći! U meni se je javila ona slaba, tužna strana; debela sam, ja i nisam za prekrasnog anđela! Bila je to tužna noć, kao da su mi se polomila krila i onaj divan osjećaj je nestao. Bila sam anđeo koji se razočarao. Plakala sam cijelu noć, sve dok nisam utonula u duboki san. San mi je baš i bio potreban, jer mi je dao viziju. Anđeo zlatnih krila, zeleno plavih očiju, kao da mu se nebo i zemlja stopilo u njih, kao da je zaključao tajnu neba i zemlje u njima i u srcu svome čuva ključ. Lice mu je bio meko poput meda, a kosa boje lješnjaka. Mirisao je poput latica ruža, mirisom ljubavi. Toliko me oduševio svojim dolaskom. Predstavio mi se kao moj anđeo čuvar, pod imenom Uriel. Te srdačno rekao; Ne brini, sve ćeš saznati u nedjelju. Te svoje suze obriši, jer nemaš razlog da budeš tužna! Anđeo ljubavi ne plače, sjeti se! Pomilovao me
po licu i nestao. Kad sam se probudila osjećala sam toliko olakšanje i sreću. Jednom davno netko mi je rekao da je moj anđeo Uriel, anđeo svijetlosti i evo sad me je posjetio u snu i dokazao mi da je to baš tako. Moje zemaljsko i nebesko čuva on! Baš će biti lijepo kada i ja anđeoskim putevima krenem. Taman da se ustanem sa kreveta, zvuk na mobitelu oglasio je poruku; “Ne zaboravi večeras je tulum, moraš ići, dolazimo po tebe u deset sati!”. Baš će mi goditi izlazak! Otuširala sam se svojoj drugoj ljubavi, pisanju ljubavnih pjesama. Pisala sam cijeli dan pjesme, iz tog svijeta duše trgnula me je poruka od Estere; Došlo je do promjene plana, idemo ranije, jer se tulum organizira u Agnistonu, a to mjesto je od nas udaljeno nekih sedamdesetak kilometara.” U redu, biti ću spremna za pola sata, vidimo se odgovorila sam. Obukla sam svijetlo plave traperice, srebrenu majicu koju sam dobila od svoje najbolje prijateljice za dvadeset i šesti rođendan, ona baš zna pogoditi moj ukus! Stavila svoj križ bez kojeg nikuda ne idem, moju omiljeni sat, malo šminke i spremna! Put je bio pun zezancije i smijeha, a na tulumu nikad bolje. Upoznala sam jednog divnog dečka, osvojio me svojim osmijehom. Kada mi je prišao u srce je sišao, duša mi se sudarila s njegovom. Toliko me se dojmio, da sam cijelu večer provela sa njim. Plesali smo cijelu noć, nismo toliko ni govorili, čak ni imena nismo spominjali. Osjećala sam se tako posebno u njegovom zagrljaju, jednostavno nisu bile potrebne riječi. Sam njegov pogled nebesko plavih očiju probudio je u meni želju da zaronim u to modro more i ostanem zauvijek zarobljena u njemu. Pogledi koje smo izmjenjivali vrijedili su više od ijedne riječi. Kao da se znamo čitav život. Osjećala sam, kao da smo nekoć otputovali jedno od drugoga, pa se sada napokon susrećemo.

Zaista nam je trebao svježi zrak, pa smo izašli van. Predložio je da sjednemo na njegov automobil. U isti tren pogledali smo na nebo i u isti glas rekli; “ Pogledaj, pala je zvijezda!” Zamisli želju rekla sam mu, na to je rekao upravo mi se ostvarila. Pogledali smo se I nasmiješili jedno drugom. Primio me je za ruku, snažno zagrlio i rekao; Pogledaj kako je prekrasna ova noć, romantičnija nego bilo koja druga, tako si lijepa na mjesečini, mogao bih te gledati ovako vječno. Poljubila sam ga u obraz i zahvalila što je tako divna osoba. Već je
svitalo, a ja i on i dalje smo promatrali nebo. Prijateljica nam je doviknula; “ Golupčići rastanak, idemo kući!” Bilo mi je tako teško odvojiti se od njega. Pozdravili smo se i tiho mi je rekao; “ Sresti ćemo se opet zvjezdice!”. Bila je to posebna noć, osjećala sam da pripadamo jedno drugome. Kući smo došle oko šest sati ujutro, tako da sam se probudila u kasno popodne. Do mene su došli prijatelji, gledali smo filmove cijelu večer. Bolje rečeno oni su gledali, a ja sam zaljubljeni anđelčić maštala o njemu tajnovitom muškarcu sa plavim očima. Zaspali smo svi na mom prostranom krevetu, vikend je pa nam je malo opuštanja dobro došlo. Otišli su u ranu zoru, a meni je prvo na pameti bilo; Sutra je taj dan! Uhvatila me je panika. Kako će to izgledati, što ću od sebe? Kao prvo sutra me cijeli dan nema. Što reći svojima u kući, što reći prijateljima? A ja nisam takav tip osobe da bi nekuda otišla sama, bez prijatelja. Ideja, treba mi ideja! Trebala sam na njoj raditi ovih dana, ali sada
što je tu je, Bože pomozi! Nedugo nakon strahovanja i razmišljanja, sjetila sam se; Pa da ja sam postala pjesnik, reći ću im da idem na sastanak mladih pjesnika u Ritner. Neće me bit samo jedan dan. To će upaliti, mora! Večeras ću im to reći. Do tada ću uživati u ovom osjećaju zaljubljenosti i čitati knjigu. Knjiga je zanimljivog sadržaja, glavna tema je mladi par koji se svim srcem volio, ali došlo je do nesretnog slučaja. Djevojka se utopila nesretnim slučajem. Mladić je kleo sudbinu zašto mu je oteo jedinu iskrenu ljubav. Budući da je djevojka oduvijek vjerovala u reinkarnaciju, to se i dogodilo javila mu se u tijelu njegove nove djevojke, sa riječima; ovdje sam, samo da znaš, vjera mi te vratila, da te opet gledam. Bila je to mistična djevojka, vjerovatno je došla iz svijeta ljubavi, svijeta anđela.

Dan je prekrasan, zlaćano sunce prekrilo je moju postelju, odložila sam knjigu, upalila omiljenu muziku i otišla vidjeti što rade moji on line prijatelji.
Imala sam što i vidjeti, sjajio je kružić sa oznakom 1, to je bio znak da mi je stigla poruka. Ali nije to bila ona obična oznaka, uz kružić je treperilo ultraljubičasto svjetlo, i prije nego sam ušla u sadržaj poruke osjetila sam trnce i žmarce preko cijelog tijela, potekle su mi suze, bio je to onaj osjećaj kao kad se molim pa moram plakati, nešto slično dodiru Duha Svetoga koji mi se dogodio nedavno na duhovnoj obnovi. Misleći da si sve umišljam, usudila sam se kliknuti na sadržaj poruke. U tom trenutku cijeli ekran je zatreperio, bilo je to pismo drugačije od klasičnih poruka. Cijeli nebeski sjaj kao da je netko slio u ta slova. Presijavale su se sve boje po tajnom sadržaju poruke. Čitajući javio mi se osmijeh na licu. Bilo je mistično sve ovo što mi se dogodilo, a sada i ovo lijepo saznanje.. Nije bilo previše riječi, ali osjećala sam snažnu povezanost i pozitivnu energiju sa dušom koja mi šalje te divne riječ, citiram;» Znaš li Anđele da su dugine boje kraljevstvo duše moje i tvoje, znaš li da si tajna Bogom mi dana, znaš li da si san mog sna i vječna svjetlost moga srca!?Otkrilo mi te nebo, zapisalo kao sudbinu. Pratim te, samo da znaš neprestalno pratim let tvoje duše.
Čuvam te oduvijek, zapisana si u prostranstvu moje duše kao vječna ljubav, kao molitva i dar Gospodnji. Tvoj tajni obožavatelj, tvoja iskrena ljubav.

Isuse uzviknula sam! Zar je moguće da netko zna tko sam uistinu, otkud me znaš tajnovita dušo, pomislih zar si ti onaj nebeski putnik iz mojih snova, zar je moguće da postojiš!?Po dosta ushićena, ali i oprezna. Što ako se netko poigrava mojim osjećajima, po pjesmama svi mogu znati koga cijeli život tražim. Ali opet, toliko godina pišem i nikada mi nitko nije poslao poruku ovakvog sadržaja, je li to on, moja ljubav, moja sudbina, što ako je varka….Toliko misli ispreplitalo se je po mojoj duši. Nakon dugo razmišljanja odlučila sam mu poslati poruku;
Draga dušo, jako lijepo od tebe, ali tko si ti, što želiš od mene, zašto mi sve ove lijepe riječi govoriš, na profilu ti je ime Anđeo Ljubavi, zar uistinu negdje živiš kao što zboriš; tajnim krilima me čuvaš i voliš!? Ili se poigravaš sa mojim nevinim srcem!? Dok je poruka odlazila imala sam osjećaj kao da je lansiram u Svemir, među anđeoske zvjezdice. Nenadano brzo dobila sam odgovor;
Anđele, isti se pronalaze; tajne srca uvijek otkrije i ostvari dobri Bog. Sve je istina kako sam ti napisao. Ne brini ljubavi, evo sada ću ti sve razjasniti, dati ću ti čisti dokaz da sam stvaran, napokon i ti i ja imamo pravo na ljubav i širenje onoga što je u nama; čista sveta ljubav protkana božanskim zapisima duše.
Znam da si u šoku, i ja sam. Dogodilo mi se sve što i tebi. Živio sam život na drugoj strani grada identičan tvome, dane sam provodio maštajući o iskrenoj ljubavi, pisao ti pjesme, molio se za tebe. Svim ljudima svijeta preko mreže nudio ljubav tako što sam im pisao pjesme o tebi. Mnogi su shvatili za što se vrijedi boriti, i to mi je bila jedina sreća koja je bila stvarana u mom životu. Božanski zapisi tekli su iz moje duše neprestalno, ali uvijek, baš uvijek znao sam da tamo negdje postojiš ti, da krojiš identične stihove kao ja. Vjerovao sam duboko u to saznanje duše, u anđeoski šapat anđela. Čak sam postao šaptač anđelima, neprestalno sam dobivao vizualne poruke sa neba, i evo sada sam saznao da si i ti imala iste dogodovštine kao i ja. Bio sam tvoja nada, vjera i molitva kao i ti meni, bio sam svjetlo, zvijezda nebeska kao što si ti cijeloga života meni. Ljubavi moja došlo je vrijeme naše sudbine. Onaj mali anđeo kada ti je one olujne noći došao, znaš on ti je poslije tebe stigao k meni. Ispričao mi sve o tebi, tada sam shvatio da si stvarna, da postojiš, da te nije samo stvorila moja mašta i čežnja za pravom ljubavi. Postoji vladarica moga srca, moje duše i moga sna. Postoji moja čežnja i molitva. Znaj oduvijek sam tvoj u duši i srcu, nikom osim tebi nisam posvetio pjesme. Sveta si za mene oduvijek. Krojim te i volim ti dušu, identični smo ljubavi. Lijepo je znati da sam tvoj i u tebi oduvijek, znaj oduvijek si u meni, moja tajna čistom ljubavi istkana. Toliko emocija složilo se na moje srce i na moju dušu, osjećala sam uzvišeno blaženo stanje, drhtala sam od svete ljubavi, opita saznanjem htjela sam ga zagrliti i sa iskrenim zagrljajem reći mu kako se osjećam. To sam mu i napisala. Dogovorili smo se za sastanak u parku « Eden» , nevjerovatno je da smo oboje pomislili na isti park od sedam mogućih parkova u Bringistinu. Dok sam ga čekala u parku osjetila sam miris ruža, zapitavši samu sebe; gdje u jesen mogu cvjetati ruže!? Bio je to znak da je moj anđeo blizu, u njegovoj duši, srcu i rukama bile su rajske ruže u svim bojama. Pokreti su mu bili toliko hitri, kao da je lebdio u tom zanosnom hodu punom čarolije. Na sebi je nosio crnu pletenu dolčevitu, svijetle traperice i upečatljivu kožnu jaknu. Dok sam ja na sebi imala crveni kostim sa bijelim opasačem i crnim čizmama. Bio je to savršen trenutak, savršeno shvaćanje duša. Napokon sam shvatila izraz; Ljubav na prvi pogled! O da desio se, ali još neku noć, bio je to on moj plesni mladić sa zvjezdane noći! Bila sam toliko iznenađena i sretna da je to on. Rekao mi je malo sam se zatajo, ali jesam ti rekao da ćemo se opet vidjeti zvjezdice!?Kada mi je prišao, niz srce je sišao, duša mi se sudarila s njegovom. Sam njegov pogled oborio je moje srce, te plave oči kao da su nebo skupile u sebi. Duboko sam udahnula prije nego što mi je pružio ruku. Drhtala sam od silnih emocija koje su vrištale iz mene, imala sam osmijeh i sjaj očiju poput sunca i sunčevih zraka. Samo jedan pogled koji smo izmjenjivali vrijedio je više od milion riječi. Čitali smo si iz očiju zapise duše. Kao da smo se znali čitavi život. Osjećali smo se kao da smo jednom davno jedno od drugog otputovali pa se sada napokon susrećemo. Vjerovatno i jesmo, imali smo osjećaj da se znamo iz Raja, pa nas je Bog poslao na Zemlju da se opet pronađemo. Utonula sam u njegov topli, čvrsti zagrljaj, osjetila snagu njegovog srca. Znala sam da me oduvijek voli, i on je znao da ga oduvijek čuvam i volim u najtajnijem prostranstvu svoje duše. Kroz suze radosnice rekla sam mu; Mili Anđele, zar je moguće da ne sanjamo više, da srce napokon jedno uz drugo diše!? Obriši suze Anđele prošaputaše usne voljene, ljubi me tu sam za tebe zauvijek; od danas vječno sam kraj tebe, doći ću ti kada god zovneš me. Postojimo oduvijek jedno za drugo, vjerovali smo u Božje čudo, jedno smo drugom nagrada. Kako se zoveš dobroto moja upita nježno anđela svoga; Emanuela još jedna tajna ima tvoja ljubav tvoje ime nosi, s time se moje srce ponosi. Emanuel srećo mila, ja sam Emanuel najsretnijih krila. Tvoja ih ljubav snaži, ljubav čista, iskrena, bez laži.
Sve si mi ti moja ljubavi, kako te je lijepo u sebi nositi, moja blagosti, moja čista radosti blagoslovio me dobri Bog sa tobom. Drhtala sam u njegovom naručju, mirisala ruže koje mi je dao, znao je da osjećamo isto, nisam morala govoriti, znao je sve po otkucaju moga srca. Samo sam mu rekla da me nikada ne ispušta iz krila sudbine, da me zauvijek zadrži u svome svetom srcu punom ljubavi i razumijevanja. Ne brini dušo isti smo ja i ti, isti se pronađu kad iskreno vjeruju.
Sjeli smo na klupicu i onda mi je rekao; Sjećaš li se kada si prije nekoliko mjeseci molila Boga da ti pošalje nekoga tko je spreman poći sa tobom na bilo koju stranu Svijeta!? Evo me Emanuela, evo me sada me imaš zauvijek, i spreman sam poći sa tobom kuda god poželiš. Bog je čuo tvoje molitve, ali i moje. Tako mi je drago što si tu uz mene, samo moja. Presretan sam što si baš ti postala moja nada, moja ljubav, što si stvarna. Više te ne mora biti strah krenuti, više ne moraš stajati u krugu i drhtati. Ja sam tu da te ohrabrim, da ti dam snagu i da se usudiš krenuti kuda god ti duša zaželi. Sanjam, koda sanjam ljubavi, nemoj mi samo reći da si fatamorgana, da te moja bol kroji. Ako i sanjam ne budi me, želim vječno sanjati ovu ljepotu, ova meka krila čiste ljubavi, ovaj dodir drag, ovu svetost koju u duši osjećam. Emanuel me pomilovao po glavi i tiho prošaputao, Emanuela ljubavi ako sanjaš ti onda sanjam i ja. Sanjat ćemo cijeli život moja malena. Zagrlila sam ga snažno, to je bio onaj poseban osjećaj kada znaš da te netko iskreno voli i da nekome cijelim svojim bićem pripadaš. Sada sam znala da je on moja sudbina, moja vječnost, nešto najposebnije što mi je Bog mogao podariti. Zahvaljivala sam se Bogu svim svojim bićem na blagoslovu iskrene ljubavi. Toliko toga mi je podario u tako kratko vremena. Sva ona patnja kao da je bila tuđa. Ova moja sreća ne može se ni opisati, tu ljubav treba doživjeti. Sada shvaćam da vrijedilo je suze liti, svaka patnja i svaka moja suza nije bila uzalud. Sada imam svog anđela, dupla krila imam ja. Sada ću svake nedjelje putovati sa njim i širiti ljubav, vjeru i mir na Zemlji. Zajedno ćemo iz visina širiti i darovati ljubav onima koji je trebaju. Čudesan je ovaj život, satkan božanskim rukama čiste ljubavi. Samo što ga zlo hoće uništiti, ali mi ćemo zavladati, biti ćemo jači od crnih anđela tame, nećemo dopustiti da suza bola na dobro srce kane.
Noćas u ponoć izrasti će mi krila, vinuti ćemo se ja i Emanuel u misiju ljubavi.
Divnog li saznanja, ne mora me biti ničega strah sada kada je on tu zauvijek uz mene. On će me u stopu pratiti, pjevati najmilije pjesme, uspavljivati u toplom krilu sa njima, on je sve ono lijepo što duša moja treba i ima.
Jedva čekam vidjeti njegova krila uz svoja.

«Mjesto radnje; Nebo»

Pala je noć, znali smo da je ova noć posebna i čarobna, da će nam uistinu po prvi put izrasti snažna bijela krila i da ćemo početi izvršavati svoju misiju ljubavi. Što li nas još sve očekuje nismo ni svjesni. Pozvala sam ga u sobu, skuhala mu čaj, upalili smo romantičnu komediju i čekali taj «Prvi Let» . Bližilo se jedanaest sati navečer, ostao je sat do ponoći, imali smo osjećaj kao da čekamo Novu Godinu, ali s utrostručenim ushićenjem. Znali smo da ćemo po prvi put vidjeti nebo, biti poput nebeskih ptica ljubavi koje imaju moći iscjeljivati bol i pružiti utjehu . Utoplila sam se uz njega i odjednom osjetila kako mu ispod majice izrastaju krila, u isti tren rekli smo dušo rastu nam krila. Za par sekundi iza nas su se stvorila ogromna bijela krila sa dijamantnim srebrenim odsjajem. Pucketale su sjajne zvjezdice iz njih kada bi se god pogledali. Bili smo ushićeni i sretni, te u iščekivanju što sada. Kako poletjeti, što učiniti, kako koristiti moći, u kojem smjeru treba ići. Odjedanput se na vratima stvori onaj naš anđeo pismonoša, sa osmijehom na licu i izjavom; Anđeli drago mi je da ste se napokon pronašli, ne brinite ja sam Ariel, anđeo pismonoša koji vam uvijek donosi Božju poruku. Ja sam tu da vas obavijestim u svakom trenutku što vam je činiti. Odmotao je malenu urolanu tkaninu koja se je sjajila poput njegove aureole i pročitao važnu obavijest; « Za sedam minuta je sastanak anđela, pozivaju
se svi Zemaljski anđeli da dođu. Prolaz na Nebo pojaviti će se točno u ponoć iznad crkve Svetog Mihovila, mole se svi odabrani anđeli među kojima su Emanuel & Emanuela da se upute kroz prolaz. Srdačno nas je pozdravio, dao uputstvo za let i nestao. Ostali smo u šoku, vidjet ćemo nebeska prostranstva, dragoga gospodara, našeg ljubljenog Boga, alfu i omegu. Uhvatili smo se za ruke, u krilima kao da smo dobili vjetar i poletjeli kao nebeski putnici ljubavi do crkve. To je bio let koji ćemo zauvijek pamtiti, ono o čemu smo sanjali godinama u najbajkovitijim snovima. Ali stvarno je, tu smo jedno uz drugo, približavamo se ogromnog plavetnoj svjetlosti koja nas poput magneta vuče u sebe.
Opija nas rajska amnezija čiste ljubavi, svjetlosni vrtlog odnosi nas u anđeoske dubine Svemira, kao da ronimo, osjećamo se više nego na Zemlji, u potpunosti je moj i ja njegova, blagoslov je po svuda prisutan. Odjednom Nebesko prostranstvo, tajnoviti grad, po svuda anđeoska muzika. Osmjesi na licima, vjera, nada u srcima. Tamo su svi oni dobri ljudi druže se sa svojim anđelima čuvarima. Rajski vrtom hode, snažno se vole. Dijamantna crkvica na planini otkucava podne. Svi slave Gospoda, bijele krunice im u rukama, u srcima molitva. Toliko prostranstvo ruža još u svome životu nismo vidjeli. Emanuel me čvrsto primio za ruku i rekao; draga moja sada ću i ja pomisliti da sanjam. Tada su se otvorila velika zlatna vrata ukrašena ljiljanom i bršljanom iznad kojih su letjele bijele golubice mira, a malo dalje na klupicama od paunovog perja sjedjeli su anđeli. Neki su bili u plavim, neki u ružičastim i bijelim haljinama. Jedni su pjevali, a drugi su svirali harfu. Tako prekrasne melodije još nije čulo ljudsko uho. Na nebu se je pojavila prekrasna duga. Bila je sasvim ista kao i ona što je možemo vidjeti na Zemlji, ali po ovoj su lebdjeli maleni anđelčići i po njoj ostavljali tragove zvjezdica. Odjednom se začuo snažan, a tako mio glas, Bog je prozborio; «Draga djeco dobrodošli u moje nebesko kraljevstvo, što ja spojim nitko ne može razdvojiti. Zato sam spojio vas. Zato ste i pozvani večeras će vaše duše postati jedna. Održati će se vaše vjenčanje. Znam što nosite u svome biću, uspjeli ste sačuvati vrijednost duše, onu čistu ljubav koju sam vam dao pri rođenju. Zato sam vas i odabrao da budete sluge moje i da meni vječno služite. Biti ćete prvi zemaljski par koji je održao svoj bračni zavjet u mom kraljevstvu. Emanuel i Emanuela vi ste odabrani za misiju vječne ljubavi, vaša nebeska krila lebdjeti će iznad Zemlje, čuvati je i braniti zauvijek. Ja sam tu, vaš Otac koji će vas usmjeravati i čuvati na vašim putevima. Ne morate ništa govoriti, jer vaša srca i duše dobro poznajem, ja sam ih skroio. A vi ste ti koji ste izabrali pravi put slijedeći moje upute kroz svetu knjigu koju sam darovao Zemlji. Pođite sada u moje nebeske odaje bez straha. Potražite Erekila i Alibiju. Njih dvoje će vas pripremiti za vjenčanje. Milostivom Gospodaru duboko smo se zahvalili i uputili u prekrasan cvjetni labirint gdje su oni živjeli. Alibija je bila poseban anđeo, tako dojmljiva izgleda, u kosi su joj cvjetale bijele ruže, a anđeo Erekil bio je tako toplog pogleda kao da se sva dobrota Svijeta skupila u njegovim toplotnim očima. U bijelom svilenom odjelu zračile su njegove zelene oči. Nasmiješenog lica pitali su nas jesmo li mi mladenci, potvrdno smo odgovorili a oni su rekli da su obaviješteni da dolazimo. Tada su nam dali do znanja da moramo biti svjesni da će nebeska kristalna voda isprati naš Stari Svijet i podariti Novi Svijet pun blještavog rajskog sjaja. U ovom anđeoskom svijetu vidjet ćete samo istinu i ljubav Božju prozboriše. Vaše duhovno svjetlo, nova istkana odjeća, anđeosko svileno ruho tek je priprema za prekrasne dane koji slijede. Iskrit će vaša anđeoska duša kroz putovanja koja vas čekaju. Vrijeme je da ljudima oko sebe darujete svjetlost svoga anđeoskog bića koje će grijati voljene osobe.

U novom blještavom ruhu iskrile su naše duše, bili smo spremni za obred vjenčanja. U ruci sam nosila bijele ruže sa srebrenim mašnama, Emanuel je sjajio u bijelom odijelu. 

Obred je započeo;

« Ja Bog vaš pitam vas Emanuela & Emanuel, uzimate li jedno drugo za vječnu ljubav, obećavate li da ćete se štititi u sve dane moga kraljevstva na svim Zemaljskim i Nebeskim prostorima za vijeke vjekova. Uzimamo i obećavamo dragi Gospodine. Dvije duše postale su jedna, dajem vam vlast na Zemlji, širite moju ljubav koja je u vašim dušama. Istog trenutka na nebu se stvori na tisuće užarenih zvjezdica, sa planine poteče sveta voda u kojoj se okupašmo. Na nama se pojaviše bijelo plavkasta krila. Tada Bog reče; ova su krila znak da ste bili ovdje i da ste sa nebesa poslani da moju volju vršite na Zemlji. Od danas ste vječno Anđeli ljubavi. Ne brinite za vaše najmilije, ja sam im već otklonio tugu sa srca, znaju da ste anđeli u misiji ljubavi. Oni to znaju po šapatu vaše duše njihovoj duši. Bog nam je darovao mirnu dušu, rekao je da možemo pratiti svoju obitelj, prijatelje i najdraže kada god to poželimo, mi smo sada njihovi zaštitnici.

Bog je znao da smo oduvijek željeli promijeniti Svijet, darovati iskrenu ljubav Zemlji. Koliko smo samo puta maštali o tome i sada je to stvarnost. Ja i Emanuel sada ispunjavamo svačija srca, izbavljamo duše iz neprilika, zaustavljamo tugu.
Ja i moja iskrena ljubav poslani smo na Zemlju, svatko tko nas pozove i u srce primi čistog srca uklanjamo njegovu tugu, darujemo ljubav.

Ako se pitate gdje spavamo, mili moji na oblacima spužvastim mirisnim. Nekada ja u njegovim, nekada on u mojim toplim krilima. Ova ljubav je vječna.

P.s. Pozovi nas, možda baš noćas k tebi dođemo u miru i blagoslovu srećom da te nagradimo!

NEBESKI DNEVNIK ANĐELA LJUBAVI, II. dio

ZEMALJSKI ŽIVOT BETUEL HANANIJE HOŠEJE I OTKRIĆE NEBA

Nekoć davno Betuel Hananija Hošea bješe sirota, napuštena djevojka. 
Po cijele dane uređivala bih stubišta i zastarjele zgrade, uređivala je cvijeće u svom rodnom gradu Boazanu, u ogromne bačve točila bih vodu da bi ih uspjela sačuvati od suše. Još je uz to znala pomagati nemoćnima i starijima u kućanskim poslovima i na tržnici. Ruke joj bješu ispucale od silnih radova, bješe umorna, izblijedjela. Unatoč svojoj disciplini nije zarađivala niti za onu najdražu haljinu koju je toliko silno željela. Nije si mogla priuštiti ništa jer joj je srce govorilo, njen nutarnji anđeoski glas šaputao je rođena si da volontiraš i da sve svoje daješ drugima. Uz to nosila je tešku tjelesnu bol, manu od koje joj je srce zastajkivalo, unatoč odricanju, molitvi ne bješe uspjeha. Ali ona ne odustah svjetlo duše bješe joj spasonosno. Protkano od Boga. Unatoč svemu znala je da je uz nju i da mora hoditi u bolu, živjeti da bi druge uputila ka vjeri i pomagala im...
Poslije napornog radnog dana ona nije odlazila kući, jer kuće nije ni imala. Njen dom bio je napušteni dvorac Zaharija... Nekoć davno tu je izgrađena malena kapelica, još i sada puna je sjaja i upaljenih svijeća koje Betuel rado upali i po nekada po cijelu noć moli Oca nebeskoga za spas svih duša na Zemlji. Na kraju se sjeti i sebe i svog izgubljenog života na Zemlji i kaže; Gospode neću više moliti za sebe, tvoja volja, ne moja! Svoj život predala je u Božansko milosrđe, koje joj nosi i ime. O nije“ ta djevojka nekoć davno imala to ime, ime joj bješe sasvim drugo, zna njen Anđeo kako se zvala. Ostati će tajna tko je ustvari ona.
U prstima joj krunica sja, vidi suze svete u njima, pitaju je anđeoske suzice zašto si tužna, vidiš da Gospod te čuje. Ona tiho odgovori nisam tužna anđeli moji, samo se na tren sjetih onog divnog plavetnog anđela kojeg ostavih jer sam morala. Nebesko mi je dom znam, vama u ovom bolu pripadam.
I Otac Nebeski uze te suze i pretvori od njih haljinu srebrenu, dugu, protkanu neonskim ružama, dijamantima i rubinima. Zasja na djevojci ono željeno, pretvori joj bol u sreću. Priznanje joj bješe zlata vrijedno pred njenim Gospodom. Postah blistava rajska vila i onaj ofucani krevet postadoh prekrasna njihaljka na kojoj usnu.

Vidiš dijete, reče Gospod; bliže sto godina ti si služila meni, odricala si se zemnog zbog mene i svu svoju bol satkala si u ljubav. Darivala si se, a u bolu si hodila svake sekunde, vjera te spasila i ona snažna ljubav . Od danas si njegova, gore je kod mene čeka te raširenih krila. Ti jesi ona anđelova vila, ljubav istinska. U mom si okrilju, ne plaši se, svijeće su te spasile u svjetlo vječno odvele, zauvijek si oslobođena patnje. Probudi se tvoj anđeoski princ stigao je.
I djevojka u toj rajskoj viziji padne u vječito svitanje , znate li tko ju je probudio....i gdje...!? Pretpostavljate...
Da bio je to on, jedno od njegovih nebeskih imena bješe Rapsak Gamaliel, samo mu ime daje odgovor tko je - princ sa peharom i Božjom nadoknadom voljenom biću. Na bijelom konju dođoh pred vilu svoju, podarih joj onaj svježi poljubac iskreni koji zacijeli njene napukle usnice.
Ljubljena Betuel Hananija Hošea ushićeno povika Rapsak Gamaliel, pa ti si to meni stigla ljubavi! Vidiš da je ona dugo čekana želja stigla i meni i tebi. Više nema onog bola, sve je ostalo na Zemlji. Vjera se obistinila, u oazi smo vječne ljubavi. I zagrlih anđeo svoju vilu milu, ostadoše dugo pripiti jedno uz drugo.
Iz nebeskih dubine potekoše ljubav, milosrđe i veličanstvenost vječni darovi njihovog nebeskog Oca. Te se začu snažan, a tako divan glas. Ono što ćete vidjeti nisu bajke niti basne, to je božanska istina riječima neizustiva, tek kao duše pune ljubavi možete proći ispod duge kroz vrata Raja. I svaka ta duga isijavati će vaša imena, sa natpisom DOBRODOŠLI....

Bog otvori svetu knjigu postanka i kaže Betuel Hananija Hošea, sjećaš se tko si bila sada si spašena za vječnost i ti Rapsak Gamaliel dobro umiješ raspoznati zemno od nebeskog. Izborili ste se za iskrenu ljubav. Ja kao vaš Stvoritelj koji vam je obećao pokazati svoje Nebesko kraljevstvo radujem se i sa velikom milošću okrijepiti ću vam dušu za vječnost.

Hodite kraj onog izvora ondje, gdje teče ozdraviteljska voda nebeska, koja vas čisti. Ondje ćete oboje pronaći ključeve od Rajske kuće u kojoj ćete živjeti. Ti Rapsak Gamaliel, ti si ovdje malo duže i znaš mnoge riznice nebeske, uputi svoju voljenu. Čuti ćete grmljavinu i pucketanje, pjesmu zbora kako ori se. To su moji nebrojeni anđeli koji čuvaju ulaz u rajske odaje. Znaju da dolazite, ne brinite se. Tamo je ona obećavajuća duga i ulaz u Svijet ljubavi.
Gospod Kaže; Idite do one šume plavetne, pa skreni lijevo, zatim desno. Uz obližnji presijavajući dragi kamen visok sedam metara ti položi oba ključa. Oni su dokaz da ste pripali vječnoj milosti mojoj. Nemojte se prepasti, to je tek mali početak onoga u što ću vas uvesti. U srcu im je odzvanjao Božji glas; "Vidjeti ćete izvore nebeskog Svijeta, vidjeti ćete anđeoska bića kako se igraju u čarobnim nebeskim šumama, to je tek djelić draga moja djeco, tek djelić onog mog milosrđa kojeg ste propovijedali još kao zemljani. Krenuše tamo gdje ih Gospod uputi, učiniše kako im je rekao. I rastvori se dragi kamen, iz njega prosija blaženstvo. Bijeli, zlatni sjaj i njihov Gospod je tamo. On je već stigao pomisliše, tada shvatiše da je On ustvari sveprisutan u nebeskim odajama kao i u njihovom srcu dok su hodili Zemljom. Toliko ushićenje opilo im grudi, vidješe ono o čemu su maštali, u što su vjerovali, ali i mnogo više od toga.

BETUEL HANANIJA HOŠEA I RAPSAK GAMALIEL U RAJSKOM VRTU

U tom dvorcu bijahu neviđena čuda Gospodnja. Anđeli su im pokazali zemaljski otvor, sve je bilo kao na dlanu. Tada su shvatili da ih ljubljeni otac baš sviju neprestalno promatra i da su oni bili na Planeti Zemlji koju drži njegov presveti dlan. Moćna je snaga nebeska, neizrecivo je usnama zemaljskim opisati nebesko kraljevstvo.
Tamo u kutku pojavila se nekakva gusta maglica koja se je mijenjala u svim duginim bojama, i gle iz nje čuda pojaviše se krilati konji, jednorozi i oni govore šapatom istine.
Vodimo vas u šumu duginih boja. Tamo su sve zemaljske životinje pronašle svoj dom, tamo su sve one utješene, čuvane. Gospod je i za njih pripremio posebna čudesa. Dao im je moć govora, stvorio im sigurno utočište u Rajskoj šumi. I bijeli vranac, zelenih očiju kaže popnite se na mene. Uznesoh ih visoko, vidješe tolika nebeska prostranstva, rajske udoline, rijeke, slapove, potoke i mora kristalno čista. Sve je bilo tako svježe i okupano božanskim blagoslovom. Tad opaziše ogromna vrata skrojena od bršljana, ukrašena svim nebeskim presijavajućim, svjetlećim cvjetovima. Spusti ih vranac božanski na prekrasnu livadu i kaže idite živite ono na zemlji sanjano i više . Pozdraviše se i zahvališe se na prekrasnom letu u mekoći njegovih srebreno bijelih krila. I tamo vidješe onu Rajsku kućicu o kojoj im je govorio Bog pri ulazu u Rajske odaje. Kuća bijaše sva od stakla, prozori bijahu čisti dijamanti krašeni ružama. Krov od čistog zlata kojeg su dva anđela dovršivala kraseći ih nebeskom zlatnom čipkom. I duša im se počela presijavati od sreće. Nebesko im je srce dobilo one životne boje vječne ljubavi. Priupitaše te lijepe anđele tko su Oni, a oni će na to mi smo vaši anđeli čuvari. Dok ste vi dolje gradili svoje snove i poklanjali ih, dok ste vi sa potpunim predanjem obavljali svoj posao, pogledajte mi smo ovdje gore gradili vaš nebeski dom. Ne morate se zahvaljivati, to je nagrada za vaš Zemaljski trud. Oduševljeni saznanjem zagrliše se. Od nekud se pojavi vila. Betuel bješe ushićena vidjevši ju. Jer je uvijek na Zemlji imala osjećaj da je netko sličan njoj njena utjeha. Vila bješe u cvjetnoj haljini, svi cvjetovi Svijeta u nju su skrojeni, blješte kada ih dodirne zračica sunca.
Poznata si mi iz srca kazah joj Betuel, znam dušo tiho će vila. Ja jesam ono tvoje drugo Ja.
Vidiš svoje duhovno u meni, ovdje sam od Boga da ti uručim ovu haljinu, njegovo presveto Veličanstvo želi da postaneš šaptačica cvijeća. I Betuel krenu suzice radosnice, Gamalielu padne u naručje. On će joj na te vilinske riječi. Eto vidiš ljubljena moja kako je divno u patnji slaviti Boga, on te nagradi onim željenim i više od toga, prepuna si blagoslova. A ja da samo znaš koliko to meni znači, što je moja Vila ljubavi napokon sretna, opijaš me tom srećom, istobitan sam sa tobom. I začuh se Božji glas, mladiću blagoslovljen si u vjekove. Hoditi ćeš sa svojom voljenom Betuel u sve beskrajne dane. Obećavam ti da vas nikada neću rastaviti, vaša ljubav pobijedila je sile tame. Vi ste donositelji vječnog svitanja. Vječno je proljeće vaše novo doba, stari svijet se ispire. U novom prinčevom ruhu ćeš zasjati. I dođoše Božje sluge sa novom odorom za Rapsak Gamaliela. Obukoše ga u presijavajuće bijelo odijelo, umjesto kravate staviše mu križ oko vrata koji bješe protkan svim zlatnim nitima, rubinima i smaragdima. Na sred njega pisah nebeskim jezikom, tajnim imenom; Onaj koji neizrecivo ljubi i dariva. Oko glave mu spletoše vijenac od bršljana, upletoše mu par svjetlosnih cvjetova u njega, koji su se podudarali sa haljinom njegove voljene. Betuel dadoše zlatni pojas kojeg mu nježnim rukama svezah oko struka. Postadoše nebeski princ i princeza šaptači cvjetova ljubavi. Svatko tko želi saznati značenje nekog cvijeta njih neka pita. Dobili su sve znanje o moći latica. Rekli su svima koji su ih pitali da cvijeće je dokaz Božje ljubavi Zemlji, ono je čisti pokazatelj koliko je Gospod milostiv. Šalje nam ljepotu nebesku unatoč svom zemaljskom razaranju. Čisti blagoslov su ti cvjetovi ljubavi. Ondje gdje su oni sada teče ozdraviteljska voda, ispili su kalež spasenja. I kažu vam da u snovima njihovog srca njih mogu zovnuti, oni će vam odgonetnuti mnogo toga. U Rajskom vrtu su, njeguju cvjetove, ljube ih, sade nove za vas Svijete. Blagoslivljaju Boga za njegovo veliko milosrđe. I kroz šapat duše kažu; Blago onima koji vjeruju u svoje mašte, koji vjeruju u svoje bajke i basne. Jer ona želja duše je dar od Boga. Nikada se ne smijemo predati, treba živjeti nutarnju ljepotu i blagost, poklanjati svima radosno lice i kada nas bol rascjepa do kosti Bog ima milosti. Gledaj u nutarnje Nebo, divi se zemaljskom prostranstvu ali nek ti srce bude izdanak koji kuca kod Boga. Ljubi sveto svjetlo, dozivaj ga u svoju tamu, neka rasplamta ljubav u tebi.

Danas je Gospod rekao Betuel da sa svojim anđelom krene prema Zemlji, svaki dan nositi će novu haljinu protkanu cvijećem o kome će Vam govoriti. Blagoslov nebeski stavljaju vam na dušu, i kažu molite, vjerujte, blagoslovite sve ljude koje sretnete. Nekome ćete biti cvijet u goloj pustinji, to Gospod neizrecivo nagrađiva i cijeni. To što šuška u tvom srcu to su njihova krila, mirisna , cvjetna…Ostavljaju ti cvjetove ljubavi u duši iz dana u dan.
Živi ljubav prijatelju, čitatelju Bog te sluša; kažu uz svjetlosni osmijeh duša.

MAGIČNI CVJETOVI NA DAR

I dok je na Zemlji kišilo, gle na nebeskom duginom svodu dva anđela bdiju, Svijet cvijećem posipaju, blagoslivljaju tim svjetlosnim laticama nebeskim svako umorno srce. I kiša se smiri, osvanu sunašce. Ljudi ispružiše svoje dlanove, osmjehom duše pozdraviše dobre anđele.
Osjetite li kako i vama sada na dušu svjetlost anđeoska pada, vječno proljeće budi se u dubini duše. Najljepši cvjetovi su vaši, darivani su nebeskom ljubavlju. Upijte božanstvo kažu, kličite Bogu bez prestanka, jer On je najposebnija TAJNA nad tajnama. Vidješe oni mnoga nebeska prostranstva, carstva i kraljevstva…Kroz šapat duše kažu Svijet je učenje, usavršavanje duše. Bogu se bližite, vidjeti ćete sve ono što želite i više mnogo više sve dok vam vjera u duši diše!

Prošlo je nekoliko mjeseci od njihovog ukazanja Zemlji, mnogi su bili začuđeni viđenim. Njih dvoje najveći utisak ostavili su na Betueline nećakinje Levia i Timeja. Te su se one uputile u dvorac Zaharija gdje je nekoć Betuel živjela. Tamo otkriše po dosta toga, uz svoje mukotrpne poslove ona je pisala pjesme. One su joj bile izlaz iz bola i tuge. Otvoriše prašnjavu ustajalu knjigu koju pronađoše ispod kreveta. Prva stranica bila je prepuna listova ruže, druga lavande, treća ljubičica, i tako redom sve od onih livadskih do vrtnih cvjetnih latica. Uz svaki cvijet ostavljena je poruka, tumač tog cvijeta. Moglo se vidjeti da je ta knjiga magična, jer te latice nisu izgubile svoju boju, bile su svježe, kao da su tek stavljene u knjigu. Odjednom su se stvorile pjesme, novonastale pjesme uz svaki cvijet kojeg je Betuel zapisala u knjigu. Na koricama se srebrenim slovima ispisah; Simboli blagoslovljenih cvjetova Gospodnjih. Iz knjige ispadne pisamce, bijela koverta sa zlatnom čipkom. Timeja ju s čuđenjem otvori, te na glas pred Leviom pročitah što im teta poručuje.
Bog mile moje, javljam vam se iz nebeskog Božjeg kraljevstva, moj poziv je oduvijek bio božanske prirode to ste znale, sada kada se je moj san ispunio želim vam reći da ovu knjigu koja je nebeski dar zemlji uručite u one ruke koje će je tiskati i poslati u svačije ruke. Vrijeme je velike milosti Božje, On putem mene i mog anđela želi dati do znanja svima da On uistinu je i da postoji. Kažite im o ovome, vjerovati će vam jer je sve prorokovano. Kao dokaz uručite im ove moje zapise zemaljsko - nebeske. Recite im da je u knjizi opisano sve. Zemlja više neće imati ni suše, niti poplave, stiglo je vrijeme vječnog proljeća. Obistinila se božanska tajna. Samo neka ostanu vjerni Bogu, to je jedini čin koji ih vodi do spasenja. Kažite im da više neće biti bolesti na zemlji, na njima je samo da se mole Bogu i ljube jedni druge, da budu njegove sluge istinske. Kažite im da ova knjiga ima ozdraviteljsku moć, jer će ih uputiti u lijekove božanske. Ono što Bog stvorih, stvorih za melem na rane ljudima, samo to mnogi zaboraviše. Ovdje je ispisano sve putem pjesama koje liječe tijelo i dušu. Bog mi je bio milostiv, dao mi je mogućnost da vas sve odvedem u njegovo vječno spasenje. Molila sam ga za mnogo toga dok sam bila zemaljska, sve te molbe polagala sam za druge. Odustala sam od svojih snova samo da bi bila na službu Gospodnju svima. Zato me je Gospod nagradio. Uzeo je moju ruku i pisao sa mnom. Anđeli mi bijahu vodiči. I sada nebeska bića nadopunjavaju sa mnom ovu knjigu, uvijek će u njoj biti nove stranice, stvoriti će se kao same od sebe, Bog je čudotvorac. I moje misli uvijek će vas nadahnjivati i pratiti na vašem putu. I vi ste mile moje dio ove božanske misije. Liječenje cvijećem božanska je istina. Moje pismo sačuvajte i slijedite mnoge zapise koji će se iz dana u dan upisivati svjetlosnom energijom anđeoske ljubavi. Djevojke ostadoše u čudu, ali povjerovaše u svaku riječ. Knjigu staviše u ruksak i istog trena uputiše se kod gospodina Amnona, znali su da njegovo ime ima tumačenje iskrenog i vjernog učitelja kako pisah u pismu. Ispričaše mu sve, a on im reče da je sinoć usnuo njih dvije kako mu dolaze na anđeoskim krilima. Čudno, nikada ih prije nije vidio, a one mu sinoć u snoviđenju rekoše da će mu doći. Taj divan čovjek imao je nebeske vizije od Betuel i Rapsaka, oni su mu prenijeli sve. Zaista je čudan ovaj život kazah djevojkama. Uzeo je knjigu u ruke i osjetio neopisivu blagost i toplinu, počeo je moliti Oče Naš i još jednu molitvu koja bješe nerazumna čovjeku. Djevojke od ganuća nisu znale što bi, već se i one pridružiše molitvi koja je dolazila sama od sebe iz njihove nutrine nebeskog srca. Sve one latice stavili su u veliku ukrasnu teglu, knjigu je gospodin tiskao u 777 primjeraka, to bješe sveti broj. Te su se skupa uputili u Muzej Asa, čije ime znači izlječenje je u Bogu. Tamo su pojasnili sve vlasniku Datanu koji je poštovao zakone i običaje božanske. Te je u prekrasnu staklenu piramidu stavio knjigu i cvjetne latice, oduševljen time što su još uvijek svježeg mirisa. Posjetitelji Muzeja bili su oduševljeni viđenim, odjedanput se je svaka ta latica spojila u dugin cvijet i na svakom cvijetu anđeli su ispisali Bog vas blagoslovio dragi posjetitelji.
Od toga dana Muzej Asa posjetilo je na tisuće ljudi, ti svjetlosni cvjetovi i knjiga u kojoj su se ispisivale nebeske tajne zdravlja postale su planetarno poznati i cijenjeni. Jer u njima bješe sve ono što je čovjeku potrebno za osjećaj sreće. Oni koji su godinama tražili spas od neizlječivih bolesti ovdje su ga pronašli. Molitva i vjera učinila je čudo i ti blagoslovljeni cvjetovi koji su im blažili rane.

NEBESKI DOM VILE BETUEL I ANĐELA GAMALIELA

Nakon godinu dana života na Nebu Betuel Hananija Hošea i Rapsak Gamaliel dobiše od Boga dvije prekrasne djevojčice, on im nadjenu imena; Ašera ( ona koja donosi sreću ) i Keren ( ona koja dariva ljepotu). Majka ih je iz dana u dan krasila mirisnim cvjetovima, uplela bi ih u traku za kosu i u njihove malene cipelice. Njihov život postao je potpun i blagoslovljen. Svu onu ljubav svetu, čuvanu sada su imali kome darivati , a za uzvrat su dobivali ono oduvijek željeno, osmijehe, zagrljaje i poljupce koji su im punili srca milinom i blagošću. Rapsak Gamaliel za njih je gradio kućice na drvetu, njih dvoje igrali bi se po cijele dane sa njima . Lovili bi ih, zatim su se skrivali po obližnjoj šumici prepunoj šumskog cvijeća , leptira i bistrih potočića. Od konoplje su napravili ljuljačke, otac im je izradio loptu i još mnogo toga za igranje. I njihov Nebeski otac bio je oduševljen viđenim. Pomislih gle, novi Adam i Eva. Pa im kazah, draga djeco bilo bi lijepo da su ovako prci ljudi htjeli živjeti, ali oni bijahu pohlepni. No dobro prošlost ostaje prošlosti. Ono što slijedi jedino je od značaja. Vi kao moja djeca blagoslovljeni ste ovim mojim darovima. Odabrao sam vas sa razlogom i vidim da nisam pogriješio. Ljudi na Zemlji napokon su pronašli svjetlo, bili ste im pravi vodiči do mene. Mnogo ih se obratilo, shvatili su tko sam. Hvala vam djeco idite u miru i dalje širite cvjetove ljubavi. Na to su njih dvoje ganuti izgovorili; Oče jedini duboko ti se zahvaljujemo i klanjamo ti se na vjekove. Tu smo iz neizmjerljive ljubavi prema tebi i Svijetu. Hvala ti na povjerenju koje si nam uručio. Veliko je milosrđe tvoje, blagoslovljen bio Oče mili, dobrostivi u vjekove. U srcima našim dišeš tu smo za tebe sad i zauvijek. Te mu se skupa sa sa djecom pokloniše, stope mu poljubiše. Gospod ih nagradi još jačim osjećajem za jedinstvo i bliskost. Darova im sve ono što im je potrebno za lijep i ugodan život. Njima je najbitnije bilo imati svoje kćerčice uz sebe i širiti Božju svemoguću ljubav Svijetu...

SIMBOLI BLAGOSLOVLJENIH CVJETOVA GOSPODNJIH

Nebeska obitelj skupa bi ubirala razne cvjetove, pohodili bi Zemlju i obasipali ju božanskom ozdraviteljskom energijom. Knjiga je imala toliku moć u čitačevim očima punim vjere. Jer dok bi ta osoba molila za otklanjanje boli, istog trenutka ispisala bi se receptura za tu bol. Bijeli list postao bi ispisan zlatnim slovima i dao odgovor onima koji su vjerovali. Mnogima je krunica postala najdraži nakit i ta Nebeska knjiga koja ih je produhovila. Ljudi su napokon počeli vjerovati u čuda, posvetili se Božanskoj istini i utjelovljenju svetog u njihovom tijelu. Nemiri i tuge su nestali, zavladalo je vječno proljeće na Zemlji. Svatko tko je trebao spas poslužio se je tom knjigom, koju je Betuel još za vrijeme zemaljskoga života nazvala ; « Simboli blagoslovljenih cvjetova Gospodnjih» . Opjevani cvjetovi postali su lijek, vizije koje je upijala u dušu postale su stvarne i spasonosne. Toliko značenja o cvijeću nitko još nije pronašao kao u ovoj Nebeskoj knjizi koja je uistinu imala moć.
Došlo je vrijeme da ja kao zapisničar, duh nebeski napustim ove bijele stranice i pustim dušu spisateljice da vam ispiše nešto poviše o cvjetnim pjesmama. Ona je njihova tajna krojiteljica,
Ona je ustvari ona koja pjeva oduvijek, ona koja dariva bez da išta traži.
Znate vi koji ste ju upoznali tko je ona, koliko imena svetih duša joj nosi.
Primite Božji blagoslov dragi svijete, pustite se u ovu divnu avanturu spisateljičine duše.
Ona je tu od Boga slana, duša joj je protkala priču koja je istinita tamo negdje u Rajskoj dimenziji. Tamo gdje samo ljubav traje.
Nestadoh Duh onaj viši vodič moje duše. Dao mi je na raspolaganje moje srce, zapise o kojima čeznem i evo ispisati ću vam po neku tajnu.
Knjiga zaista postoji, pjesme zaista postoje nebrojene su, čuvane na lanenom platnu, u zlatu anđeoskom. Ima ih i u prašnjavim ladicama tavana, ima ih i u livadama, u crkvama, u pećinama, u tajnim trezorima vaših duša. Činom vjere vidjeti ćete te raskošne listove, anđeosku abecedu koja vam se izlistava pred očima. Tajna je u vjeri, Gospod je rekao. Ja sve činim da vas odvedem pa bar na trenutak u riznice svoje duše, u tajne Neba. Sveta ljubav je sve što vam treba, ona ima ozdraviteljsku moć, vjerujete Kristu, vjerujte Ocu svemogućem. On mi darovah moć ispisivanja tajni, moć ispisivanja pjesama koje ulaze u dušu i ozdravljuju joj onu tamu. Svjetlošću čistom, koja sja u ime Božje ja ti dolazim, ta svjetlost je u obliku najljepših mirisnih cvjetova koje su ti melem na ranu. Molitvom, odricanjem i vjerom ja sam dostigla ovaj vrhunac, pišem čitatelju, pišem prijatelju, pišem dragi Svijete tebi. Jer ja, ja sam ti ovdje došla u pohode, Betuel sam, ona sanjiva duša sam ustvari ja. Koliko sam noći i dana probdjela u molitvi u bolnim pitanjima kuda ću ja. Tijelo mi bješe bol, tama. A duša bješe svi ovi cvjetovi ozdraviteljski . Odabrah njih, svjetlo Gospodnje, odabrah ga da kao duša ljubavi živim. Tamo gore krojeći dušom vlastiti mir i spokoj koji nesebično želim svima upiti u srce i dušu.. Trpljenje prolazi Svijete dragi, ne dajte se zavarati zemaljskim, ovdje gdje sam ja je Raj, istinski Raj. I kažem vam, oduprite se bolu, tuzi i nedaćama one nisu dio vaše cjeline. Vama nikada nije pripadalo ništa tužno, to vam je od zemaljske strane nametnuto kao gnjev zla. Zloba obožava kada vi padate, kada gubite vjeru, onaj tamni, znate na koga mislim… Zaista voli crpiti snagu i smije se svojoj pobjedi. Ne dajte mu da vam se smije, vi birajte svjetlo duše, tijelo je zemaljsko, ako i trpi Bog će mu kad-tad otkupiti bol vječnim blagoslovom. Ovaj je Svijet jedna vrsta čistilišta odabira kuda duša želi poći, ovdje birate put kuda želite za vječnost. Kažem vam Svijete premili birajte dobrotu i ljubav unatoč boli i trpljenju. Gospod je rekao da je ovdje milostiv, gore na Nebu je sud, nema pokajanja. Budi dobar, brižan čovjek, trpi sa osmjehom, moli i kada misliš da je svemu kraj, samo će te vjera u Boga uzvisiti ka njemu i od njega ćeš primiti vječni spas za trpljenje.
Dok sam ovdje u pohodima, dok pohodim svoj tamni bolni hram, nasmiješim ga dušom i mogu lako kroz te odaje bola, jer znam da ih ozdravljam svojim svjetlom koje donosim iz Božje kuće. Tamo sa nebeskom obitelji živim, oživljuju me više nego je itko ikada. Lijepo mi je dragi moj Svijete, želim i vama svu radost ovu. Gore je mir i jedini izvor ljubavi koji će nas odvesti u višu razinu duhovne svijesti. Uz to na dar vam darujem bezbrojne latice šarene, poput duge neka vam zasjaje srce. Sada se opet vraćam u svoj nebeski dom, Gamaliel mi je sa djevojčicama upravo ubrao najljepše ruže , stavio ih je u kristalnu vazu, ostavio mi pismo. Osjećam njegovu dobrotu u svakom bolnom dijelu sebe, liječi me. Dobro moje evo me duša moja uzlazi ka tebi, tvoja sam za život cijeli.
A vama ću Svijete mili opjevati te ruže, uputiti vas u njihovo značenje…
Ubrzo će mi Gospod dati upute…
Ondje na stolu širili su se opijajući mirisi ruža, pomislih koji prekrasan obiteljski dar. U pismu je pisalo obožavaju te tvoj Gamaliel, Ašera i Keren, pogodi gdje smo!? Zaista pa gdje su nestali!? Ali gle na rubu pisamca pisalo je otvori, srebrenim slovima ispisali su čekamo te ispred kuće, iznenađenje! Provirih na prozor. Vani je prekrasan dan, zaista bi bilo lijepo da nekuda odemo snažno mi doviknu Gamaliel, hajde dođi draga vidjet ćeš zašto smo ti baš ruže ostavili na stolu! Sjeli smo u neki nebeski stroj, po prvi put vidjela sam tako nešto stakleno i presijavajuće. Djevojčice su ushićeno govorile majko idemo u tvornicu ruža. Gamaliel pa gdje ćemo to mi uzviknuh!? Strpi se ljubavi on kazah nježnim glasom. Ispisati ćeš uskoro ono što želiš Svijetu, tvoje najdraže cvijeće čeka na tebe. Nakon nekih desetak minuta leta brzinom svjetlosti stvorili smo se na prekrasnoj plavetnoj udolini. Pri silasku iz letjelice imali smo osjećaj da hodamo po spužvi. Sve je bilo prepuno oblaka na kojima su hodali anđeli, svatko od njih imao je drugačiju boju ruže u rukama. Prozboriše mi stigla si Vilo ruža. Ja Vila ruža, otkud sad to ljubavi! Gamaliel samo odgovori da Bog zna najtajnije želje mog srca. Bog mu je rekao da me odvede ovdje, dao mu je upute i kazao da priđem svakom anđelu uz molitvu;
Anđele Sveti došla sam ti da me ružinim laticama blagosloviš,
Da mi podariš znanje,
Da mi utkaš svaku laticu u svjetlosna krila.
U ime Božje širiti ću ljubav, znanje i vjeru.
Učinih kako mi je kazano, nasmiješi se anđeosko lice veselo.
Ja sam onaj što u ruci drži ružina eterična ulja.
Dajem ti upute kako ćeš do recepture, idi vilo kaži svijetu o moći ulja blagoslovljenog, utkaj im u srcu nadu i vjeru.
Uzmi ovu knjigu i zapiši sve u nju. Poček ispisivati riječi koje su mi dolazile same od sebe;
Prepoznatljivo je da se kvalitetno eterično ulje ruže kristalizira, zato mu je potrebno pri niskoj temperaturi ugrijati ga u rukama te kapnuti kapljice na željeno mjesto. Pazite da ne kupite one sa kemijskim sastavima poput parafina i alkoholnog etanola.
Uputite se kod svojih dobrih zemaljskih vila u pohode, istražujte i slijedite intuiciju ona će vam pokazati pravi put. Kada pronađete eterično ulje kupite ga i blagoslovite, to ćete učiniti tako da uzmete blagoslovljene vode koju ste dobili od prijatelja ili donesli sa svetog mjesta u koje ste pohodili. Ako ju trenutno nemate, znate tko ima, pa se uputite do obližnje Crkve. U njoj se pomolite za ozdravljenje rana onome kome trebaju zacijeliti, bilo da se radi o tjelesnim ili duševnim, kapljice ružinog ulja imati će čin ozdravljena. Ono će potaknuti regeneraciju kože i doći kao dragocjeni melem na suhu, oštećenu kožu i kozmetiku. Koristite taj pripravak po recepturi;
Ružino ulje
3-6 kapi eteričnog ulja ruže
30 mL biljnog ulja ploda divlje ruže,
Nanositi po želji, 1-2 x dnevno
Ružin tonik
200 mL hidrolata ruže
1 mala žličica biljnog glicerola
Nanositi po želji, blazinicom ili sprej bočicom.
Pozdravih anđela, duboko mu se zahvali, te putem susretoh ostale anđele.
Priđoh onome što nosi u ruci crvene ruže. Isto mu prošaputa kao i prvom.
On kaže;
Ja sam onaj što donosim ljubav u tvoju dušu,
Što stvaram radost tvojim usnama.
Ja Sam Ljubav.
Idi i piši, reci Svijetu o značenju CRVENE RUŽE.
Zahvali mu na znanju i uputama te počeh pisati za Svijet simboliku cvijeta;
Prije svega reći ću vam da je cvijeće simbol duhovne ljepote i vrijednosti. Duhovni cvjetovi su oni koji nikada ne venu, gle i ovi zemaljski cvjetovi nanovo niču i obnavljaju se iz godine u godinu, vraćaju se u život, neuništivi su baš poput Božje ljubavi, u njihovom rastu i ljepoti dokaz je koliko nas Bog ljubi. Kraljicom cvijeća zovemo našu Gospu, ona je božica dobrote i ljubavi, ona je plemenita radost naših dana. Crvena ruža predstavlja simboliku Marijine bezgrešnosti označava njezinu majčinsku ljubav i dobrotu. Ujedno je taj cvijet simbol Kristove muke. Obratite pažnju na zapise iz Biblije; «U pjesmi nad pjesmama „Cvijeće se po zemlji ukazuje, vrijeme pjevanja dođe.“( Pj 2,10-12) « .
Nešto mi u nutrini kaže; Gospodin će izabrati onoga koji nosi cvijeće u srcu i uzdiže ga ka Njemu. Ruža će niknuti na obali toka vodenoga i svi će joj se diviti, blagoslovljeni bili oni koji vjerovaše riječima svog Gospoda. Cvijet je govor duševnog slavlja, ono je rast i razvitak duše, neka ti duša miriše na crveni i bijeli cvijet, na ruže mirisne božanske. Sinergija spasenja je utkana poput mirisa cvijetu na oltaru sudbine.
U vjeri je snaga latica, u ljubavi koju im pružamo. Svaka djevojka ima mogućnost ubrati prve proljetne pupoljke i njima liječiti svoje voljene. Svaku tu laticu može posvetiti i kada se osuši ona će imati isto djelovanje onom kome ju dariva. Iz srca primaoca iskriti će zahvalnost i utješenost. Prirediti nekome ružine latice u prozirnoj vrećici ukrašenu mašnama i u nju staviti posvećenu medaljicu od prave je vrijednosti duši koja će ju nositi sa vjerom.
Postoje astralne i kozmičke ruže, ruža aureole srca. One su simboli naše Božanske Majke. Ona je onaj cvat u našoj duši, a onaj njen cvjetni sok je melem na naše rane. Svibanj je mjesec ruža, prvu ružu treba ubrati i sačuvati za posebnu osobu. Ovo je Marijin mjesec, njen dar ljudima bješe krunica sačinjena od ružinih šipaka. Koju danas molimo i nazivamo rozarij.
Ruža je simbolički prikaz svetoga grala, kaleža koji sakuplja krv nježne duše, njene latice pozdravljaju dolazak Duha Svetoga. Tragajući za dubinom shvatiti ćete da je cvijet ruže smješten u srce Isusa Krista to nam govori o božanskom novom životu. Ona nas odvodi u mistično sveznanje o Nebeskom, o stvaranju i otvaranju Bogu. Simbol je kršćanstva i vjere u vječni život i uskrsnuće. Pogledajte u vrt , ako nemate ružin grm posadite ga što prije, divite se neopisivoj ljepoti tih latica, neka vam one budu opomena da postoji Raj. Dok ruže cvatu, cvati će i ljubav. U ruži je govor duše, ona govori sama od sebe prošaputaše ostali anđeli, evo dajemo ti tumačenje svih boja ruža, neka znaju oni koji nisu upućeni. Prionite i pišite o ovim nebeskim dimenzijama, o šapatima duše, jer si Vila ružarijskih vrtova. Gamaliel ti može pomoći, ti govori on će pisati.
Gamaliel uze onu prekrasnu knjigu koju su mi poklonili anđeli, ona bješe satkana od bisernih bijelih listova koji su se presijavali na suncu. Korice su joj od čistog zlata, smaragda i srebra. Neuništiva je. Ono što se u nju zapiše, zauvijek u njoj ostaje. Ona čuje ljudske šapate, daje odgovore. Da to je ona knjiga koju ostavih davno u dvorcu Zahariji. Još uvijek je nadopunjujemo, neki je imaju, neki su pročitali po dosta. Nebeske su riznice nepresušni izvor tkanja znanja o moći ljepote i dobrote.

Rapsak Gamaliel dušo, evo ti ovo nebesko pero, ja ću ti govoriti ti piši, po malo se nadoveži. Rado prozbori anđeo nježni. U ruci mu se presijava nalivpero, tinta bješe posebnog neizbrisivog sjaja . Prva riječ mu bješe moja Vila ruža crvena govori vam o simbolici ruže. Upijte u svoje srce čaroliju ispisanih značenja. Budite blagoslovljeni dok čitate i predajete se božanskim zapisima.
Ruža je simbol vječne, prave ljubavi. Ona je onaj nebeski dijamant koji sja u ruci koja čezne da kaže volim te, nedostaješ mi, obožavam te, ti si mi sve. Pruži cvijet i šuti, znati će ruka koja prima tu ljepotu koliko joj značiš, žena je Vila ljubavi upamti ti mladiću, čovječe koji ovo čitaš. Više nema straha od govora, imaš cvijet uz sebe kao znak ljubavi. Poklonivši jednu crvenu ružu reći ćeš; Volim te, dok buket ruža znači zahvalnost i poštovanje voljene osobe. Ružičasta ruža predstavlja milost i blagost, bijela je simbol čistoće i povjerenja u osobu, žuta predstavlja radost i zadovoljstvo. Popivši čaj od ružinih pupoljaka u kasnu večer, moguće je da ćete usnuti svoju ljubav i spriječiti glavobolju. Prostrivši latice u svom domu privlačimo pozitivnu energiju, te tako vlada sklad i mir u kući.
Buket od dvanaest crvenih ruža govori o vašim osjećajima prema voljenoj osobi, označavaju savršenstvo, ljepotu, dobrotu i romantiku koju vidite u toj osobi . Simbol crvene ruže je idealan da pokažete svoje osjećaje trajnoj i pravoj ljubavi. Uz to simbolika crvenih ruža je i u tome da se izrekne priznanje nekome za njegov rad i uspjeh u školovanju ili poslu. Ona ima značajnu ulogu kada nekome želimo izraziti dobrodošlicu, zahvalnost i poštovanje.
Bijela ruža istaknuta je kao ona posebna, koja se poklanja iz poniznosti, naklonosti, poštovanja, časti i čiste ljubavi. Zrači čistoćom i predstavlja nevinost. Povezuje se sa vjenčanjem i brakom te mnogim dječjim proslavama poput krštenja, prve pričesti i krizme. Ona predstavlja novi početak, odnosno novu fazu života Buket bijelih ruža ukrašenih bijelim biserima često se daruju onima koje želimo pozdraviti i reći im da su uvijek u našoj duši i srcu. Tim činom želimo reći da smo im naklonjeni i da ih smatramo počasnim gostima.
Žuta ruža predstavlja bogatstvo, raskoš, bujnost i prijateljstvo. Neka stara ljudska vjerovanja da ona predstavlja ljubomoru su lažna. Ta boja je boja sunca, koja se presijava i blješti u očima primaoca. Onaj tko ih dobije biti će izuzetno sretan i osjećati će se baš kao da je u naručje primio zračice sunca u kišno vrijeme. Te žute latice bude osjećaje sreće i topline, čežnje za prijateljstvom. Idealan je poklon da bi nekome rekli koliko smo mu privrženi i sretni što nam je prijatelj.
Ružičasta ruža simbolizira eleganciju, profinjenost i ženstvenost. Poklanja se onima kojima se divimo i koji nas samom pojavom usrećuju, te im tom gestom prikazujemo sreću i zahvalnost.
Narančasta ruža simbolizira želju, njime dajemo do znanja osobi da nam je privlačna i da ju obožavamao. Ona je poput poruke koja govori o strasti za voljenom osobom.
Ruža boje breskve pokazuje uvažavanje, milinu, zahvalnost i priznanje. Poklanja se onima kojima želimo reći da su nam simpatični.
Ljubičasto, plavkasta ruža ona boje lavande simbolizira očaranost nekom osobom koja nas se dojmi na prvi pogled.
Plava ruža simbol je čežnje za nedostižnim, ali i vjere da će čin darivanja odgonetnuti istinu o mislima voljene osobe. Sve ostale ruže koje nisu iz prirode predstavljaju nedostižno i nemoguće, zato koristite one ruže ljubavi koje su prirodne za darivanje iskazivanje osjećaja.
Latice ruža nekoć davno koristile su se u kuhinji. Anđeli su nas je uputili do nekih recepata koji su zaista djelotvorni, trenutno smo u jednom ogromnom vrtu od ruža na čijim su laticama ispisani recepti koje vam darujemo;
Sirup od ruža
Uzmite dvije šake ružinih latica
Te ih prelijte s pola litre vruće, ključale vode,
Te ih ostavite poklopljene 24 sata.
Procjedite ih te ih lagano zakuhajte sa 200 grama šećera,
Kada se šećer rastopi dodajte mu limun i kuhajte još nekih 5 minuta.
Kod plućnih bolesti dnevno piti 2 – 4 velike kašičice sirupa.
Vodica za masažu
U jednu teglicu stavite ružine latice
I u njoj ju držite deset dana,
Tom vodicom masirajte mjesta zahvaćena reumom i gihtom,
peruti i aknama.
Ruže u maslinovu ulju
Maslinovo ulje u kojima su noćile ružine latice
koristi se za mazanje rana koje teško liječe,
kod ozeblina, opekotina i raspuknuća i iritacije kože.

Čaj od ruža kod dišnih tegoba
Dvije čajne kašičice suhih, usitnjenih latica ruže
Preliti sa vrućom vodom,
za smirenje ili bolje spavanje može se zasladiti medom.
Pije se i za pročišćavanje krvi,
kod bolesti jetre i žučnog mjehura te probavnih organa.
Decilitar čaja prije jela pomaže svima koji su uništili
crijevnu floru prekomjernim korištenjem antibiotika.
Čajem se ispiru usta i grlo grgljanjem te se smiruje upala.
O ružama ima još mnogo, ali ono osnovno dadosmo vam na znanje. Ružine latice neka vam blagoslove dane i donesu sreću u sve dane vašeg života.
U danima koji slijede ispisati ćemo vam o drugim cvjetovima, o tome koliko snage ima svaki prirodni cvijetak. Opustite se i čekajte da ružine latice učine svoje.
Kroz godinu rastu sretni cvjetovi, pogledajte koji cvijet se krije pod datumom vašega rođenja. Taj cvijet imajte uvijek u blizini sebe, naravno kada dođe njegovo vrijeme rasta. On će vam pružiti zadovoljstvo i sreću ispuštajući posebne mirise koji znače vašoj duši i više nego što ste toga svjesni. Pogledajte rođena sam u lipnju, to je doba vladanja ruža. Gamaliel je rođen u srpnju, moj ljiljan bijeli. Kada ste tužni imajte uvijek pred sobom sliku svog cvijeta, vidjeti ćete kako vam srce cvijeta i ona tuga nestaje. Vjerujte snazi cvjetova, vjerujte prije svega Bogu koji vam to cvijeće šalje kao blagoslov.
Evo tumačenja
Siječanj - visibaba - ljepota i sreća
Veljača - zelenkada - otmjenost, poštenje
Ožujak – ljubičica – skromnost.
Travanj – krasuljak – zaljubljivost, bogatstvo
Svibanj – đurđevak - nada
Lipanj – ruža - ljubav, odanost
Srpanj - ljiljan - slatkoća, čistoća, nevinost
Kolovoz – bijeli vrijes - sreća
Rujan - biljka sa zvjezdastim cvijetom – pozitivne promjene
Listopad – georgina, ružmarin- lijepe misli i uspomene
Studeni – krizantema - istina
Prosinac – drač – vjernost, povjerenje.

Evo kakve poruke - prenosi pojedini cvijet:
Vrtni cvijet: dijelim tvoje osjećaje, želim ti brzo ozdravljenje.
Proljetni cvijet: predstavlja mladalačku svježinu i ljepotu. Želju za izlascima.
Livadni cvijet: govori o tajni koju ćeš uskoro otkriti. Darujemo ga onima koji su u brizi.
Šumski cvijet: simbol je sreće u ljubavi. Tko nađe prve proljetne cvijetove taj će imati sreću u ljubavi, pronaći će svoju srodnu dušu.
Cvijet iz žita: simbol je odanost i nježnost prema dragoj osobi.
Jabukov cvijet: simbol je ljupkosti i mira. Poklanja se djeci.
Svaki pojedini cvijet ko melem je za rane onom tko ga prima. Čarolija je u gesti. Darujte sa vjerom i ljubavlju i uspjeh će biti očigledan.

Boje cvijeta:
*Ljubičasta simbolizira – inteligenciju, znanje i trijumf
*Zelena – nadu, povjerenje i pobjedu.*Ružičasta – ljupkost;
*Bijela – čistoću, radost i istinu; nevinost, umjerenost, razumijevanje, brine se o detaljima;
*Crvena – vatrenost, snagu i zdravlje;
*Lila – svježinu i rođenje;
* Narandžasta: ponos, ambicioznost, samozadovoljstvo, zdravlje, inteligencija;
* Roza: želja da pomaže drugima i da ih služi, umjerenost, odanost;
* Crvena: strastvenost, avanturizam, animacija, život, uspjeh, ljubav;
* Žuta: umjetnost, nauka, inteligencija, velika duhovnost; uspjeh
* Zelena: hrabrost, poštenje, briljantnost, obožavanje.
Bješe mnogo duša koje su htjele znati što koji cvijetak znači, i koji je kome namjenjen. Kako putem govora cvijeća reći nekome ono što ne možemo usnama. I vila uz pomoć svog anđela Rapsaka Gamaliela ispisah tumačenja za svakoga....I uputiše njih dvoje razne ozdraviteljske recepte Svijetu uz pomoć mnogih zapisa anđela i vila. Svi željni znanja i moći cvijeta neka se upute u njihov Svijet, saznati će mnogo toga, legende , značaj i ljekovitost pojedinog cvijeta...Otvorite knjigu, otiđite u muzej Asu, pitajte čarobnjake nebeske tajne Vilinske i anđeoske… reći će vam sve ako im vjerujete bez kapi sumnje.
Znate gdje žive, osluškujte njihov šapat u u Nebu vašeg srca koje je protkano molitvom i vjerom u čarobnu moć ozdravljenja. Oni su Svijete u Bogu. On ih je sačuvao u srcu, duh njihov donosi vam mirisne latice, otvorite dušu i srce.

Završne riječi autorice;

Pričala sam vam o sebi, o Emanueli Betuel Hananiji Hošeji i Emanuelu Rapsaku Gamalielu o nebeskim viđenjima moje duše. To beskonačno svjetlo je toliko opuštajuće i osvježavajuće. Tamo gore izvor je znanja, onoga kojeg ne Zemlji ne možete ni pojmiti. Nedokučivo je tjelesnom ono što je lako dohvatiti dušom. Zamislite sada da vas posjećuje netko drag i da vas pita bili sa njim otišli u vječnost. Bili vas bilo strah upustiti se u nebesku avanturu!? Ja osjetim da bi mnogi ostali, zbog straha od nepoznatog. A vidite nemate se čega bojati, samo u tom letu mislite na Boga. Jer tako je sa onima u Raju, oni samo sa vjerom pomisle gdje žele biti i već su tamo. I nije zalud ona ljudska misao; Od misli do djela. Samo što se to gore odvija puno lakše, istoga trena. Ako ondje u Raju pomisliš na dragu osobu, istog ćeš trenutka biti kraj nje. Ako poželiš piti, istog trena ćeš se naći kraj zdenca studenog gdje ćeš ispiti željenu vodu. Cvijeće gore čim ga uberemo vama za lijek, ono istog trenutka izraste iz korijena, nikada mu ne kidamo korijen, on je svet, on dariva, od Boga je. Baš kao što ne smijemo kidati dušu ona je korijen ljubavi Božje, ona je cvijet svjetlosni beskrajni koji omogućuje letjeti bez krila. Baš sve misli postaju stvarne, zato što protkane iskrenošću i ljubavlju, onom najsnažnijom čežnjom. Ima nas jako mnogo, i baš svi komuniciramo putem misli, one ovdje više nisu tajna. I lijepo je znati da nitko ništa ne taji, što mu je na duši to rekne, ustvari to svi znamo. Možete li zamisliti takvo nešto na ovom Svijetu, ne sigurno. Dimenzija Raja je ona stvarna, užarena zlatnim suncem koje sja iz Božjih očiju, on oplemenjuje svaku dušu i čini da se presijava. Divan je naš Otac, svemogući Bog. Neizreciva je njegova ljubav i dobrota, njegovo milosrđe. Da samo znate koliko vas ljubi i iz ništavila spašava. Ništa na Svijetu nije slučajno sve se odvija po Božanskoj volji. Vjerujte da je on čuvar vašeg znanja, vašeg osmijeha srca i duše. On je onaj koji čini da u nutrini osjećate mir i slobodu bez obzira koliko vas drugi kudili i omalovažavali. Ništa nije do ljudi, sve što se odvija, odvija se između tebe i Boga, to upamti. I kada nešto činiš, čini to iz čiste ljubavi, osjeti Boga u sebi, pa sa tim milostivim srcem protkaj drugo srce, neka uživa u ljepoti neizrecivog blagoslova. Mene je Bog blagoslovio nepresušnim izvorom znanja o rajskim odajama, sve mi je to toliko utkano u dušu, po nekada iznenadim sebe saznajući kroz šapat anđela nešto sasvim novo o sebi. Ova nebeska pustolovina je ustvari ono što ja živim srcem, čežnjom i vizijama sna. Uistinu sam ona Vila dušom, Bog me u nutrini prozvao Emanuela Betuel Hananija Hošeja, satkao mi krila bijela i rekao da je moja želja živa u meni, to je dovoljno. Obistinila se tamo gdje se mora obistiniti i gdje je trajna. Tjelesno moje pomalo pati, duša mi odašilje nebeske signale, na nekoj sam duhovnoj frekvenciji gdje kontaktiram sa anđelima i Bogom. Znam da sam tamo u Raju, hodim onim plavetnim livadama sa najposebnijom osobom na Svijetu. Duša mi je sretna, prebiva svojim višim bićem, onim duhovnim u Nebu i katkad doluta da sve ljude zagrli saznanjem o višoj razini sebe. Životna borba, trpljenje i bol učinili su čudo na mojoj duhovnoj razini. Unatoč tuzi živim u nebeskoj sreći koja me čini kreposnom, spasonosnom dušom onima koji su u pogibelji. Sve činim da druge usmjerim na put nade, vjere, molitve i ljubavi.

Blagoslovio vas dobri Bog, stavio vam melem na rane, ovu knjigu darujem tebi Svijete kao spomen da je na ovom Svijetu živjela obična djevojka sa dušom koja je čeznula da sve ljude ozdravi. I sada molim se, neprestalno zazivam anđele da spase Svijet od boli i tuge.
Uzdižem krila, postajem spasonosna Vila, u Nebu je spas, u Nebu je Božji glas,
Slušajte anđele dok u tami strahujete, hrlite za svjetlom vječnosti, Duh Sveti neka vas vodi i blagoslovi. Neka vam svima ljubav podari. Živite one nutarnje vizije duše, one su jedina istina koju nam dobri Bog za snagu šalje. Ovo je tek kap života, na prema vječnom nebeskom slapu. 

MILOST RADOSNOG KRIŽA

Daškom milosnim dotakni srce moje, Tješitelju Presveti, pa da ovo tijelo bolno na sebe zaboravi i dušom punom ljubavi oživim! Amen! To ...