A ja ko ja... oazu bi čistog srca!
Kućicu malu i obalu pitku,
izvore koji šume o
vječnoj ljubavi!
Kada me boli,
pobjegla bi u ljubav
koja me od zla čuva.
Kada sam tužna,
oslonila bi se od otkucaje radosti,
koji kazuju u zajedničkoj molitvi
nestati će sve tvoje žalosti.
Kako sam samo sanjiva,
ovako sva ranjiva.
I sve što mogu i jest sanjati.
Evo grlim sveta vjerovanja,
anđela života mog,
u sred srca svog!
Tu je mirisno proljeće,
tu su zime toplije.
Tu je ljeto sveto
i zagrljajem se u
jesen grije.
Sve čini onaj tko me voli
da me bolnu nasmije.
Uspio je anđeo snova,
uspavati moje strahove,
uspio je reći da me voli
iz rajskog svijeta.
Probudila sam se i obećala
samoj sebi da ću ga živjeti
i u javi. Jer je on prisutan
svakim otkucajem u
molitvi moga srca.
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 31.05.2019.
Nema komentara:
Objavi komentar