Monday, 6 May 2019

DAROVNOST SVETE NEVIDLJIVOSTI

Nevidljivost me sveta grli, iz beznađa u nadu  budi. Na obali moje duše  Kristov mir je, koji ovozemaljsku buku smiruje. Disanje svoje Bogu sam dala i otkucaje srca. Ne znam gdje ću, ali ta neizvijesnost mi je mila... jer znam da se Bog brine o utočištu mome. Što nije za mene bolje da i nije uz mene. Samoća sa Gospodinom liječi moje boli duše, izbavlja me iz razočaranja. I tijelo ovo moje Duh Sveti nasmijava, trpljivost mi biva bolima snažnim. Tko da razumi mene kao što me Svevišnji razumije, ne može nitko tu ljubav zamijeniti. Od ljudi koji ne razumiju mogu mi samo suze krenuti i krik koji ne čuju, kojeg sudom šamaraju. Jednom će od mene ostati samo ono u što sam vjerovala i što sam darivala. Bol će uvenuti, bezbol ljubavi vječno će cvjetati! Ovog jutra moje trnje anđeo čuvar ružama nebeskim dariva. Brižan je onaj od Boga.
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 6.05.2019.


No comments:

Post a comment

OSJETI SE SE ONO ŠTO SI U DUŠI

Ima nešto u duši što patnja ne može skriti. To nešto zove se vjera u ljubav. U sebi si ipak što voliš biti, ono čemu ti bol ne može nauditi....