Monday, 27 May 2019

DA SAM OSTALA NA NEBU BILA BI ANĐEO LJUBAVI, ALI SADA POKUŠAVAM BITI BAR KAP OD VRLINA KRISTOVOG ANĐELA UTJEHE

Tko bi ja bila da bola nemam...
da nemam suza,
da nemam straha...
Tko bi ja bila da nemam trpljenja,
i stalne napasti i osjećaja žege u kostima.
Tko bi ja bila da nisam odbačena i gažena...
Tko bi ja bila da nemam rana i mana!?
Vjerovatno ne bi bila zemaljska,
već duša rajska krilata!
Vjerovatno ne bi bila ni rođena,
ni položena u ruke roditelja.
Ali Bog je htio da budem
ona koja je dokaz da ljubav pobjeđuje
nepravde i pale anđele,
oslanjajući se na ruke Kristove.
Vjerom mi dušu okrunio,
i zato razumijem križ svoj!
Samo iz požrtvovne patnje
izniče ljubav prava,
to sam naučila od Spasitelja,
dao se je za nas grešnike i smrtnike
nesebično i trajno.
Nebeska ponizna duša
se postaje tako da ideć
kroz trnje i šipražje
moja ljubav
bude mirisna ruža,
koja svoje sjemenke
sadi na križnom putu.
Jednom ću se okrenuti...
jednom će Bog reći mojim
suzama, da su natapale
suha srca i ona su počela
vjerovati, nadati se.
Nisam zalud ja u ovim okovima
od rođenja...
Nisam zalud raspjevana,
snagom Duha Svetoga!
I da se opet rodim,
za trpljenje sa Kristom bi pristala.
I tješila bi pa makar se
ja tek u Nebu utješila
i bila istinski voljena!

Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 27.05.2019.


No comments:

Post a comment

VJERA U AUTENTIČNU LJUBAV OD BOGA

Zavoli radost kojom te ljubim, iako sam bolna! Ta radost je moje pravo lice, bol kao utvara samo hoće da slaže da sam ja tužna i da me nećeš...