Bila je ona radosna žena,
radosnog muškarca je i trebala.
Onog koji bitke pobjeđuje snažnim
osmijehom Duha Svetoga.
Za nju je ljubav značila smijati se skupa
i kao jedno srce da im lupa.
Za nju je ljubav bila lipa gesta,
autentična potreba jedno za drugim.
Ona je željela ruke vjerne,
koje joj ispunjavaju želje.
Ona je željela noge koje se
nikad ne umore, jer ih sveto
potiče ka njenim stazama.
Ona je željela oči koje samo nju vide,
i njoj žele da se u svemu omile.
Ona je vjerovala i ostala je u toj vjeri,
da će dobiti vrt ruža,
za sve one izgubljene ruže,
ostavljenosti u suzama.
Ona vjeruje da će je iscijeliti
iskreno biće kao da je došao
iz rajske priče.
Ona vjeruje u isprošenu ljubav.
U ruke koje bol grle, moleći za bezbol.
Jednom će je pronaći njena ljubav,
da on koji je njen san.
Zna da su mu oči plave,
zna da milosno sjaje.
Anđeoske su, to joj misli kazuju.
Oduvijek je vjerovala u njega
i uvijek će!
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 8.03.2023.
Nema komentara:
Objavi komentar