Slađano samo bi u radost pošla, samo bi k tebi došla, ali nebi bolom tijela da ti krila ražalim... zato ću ti dolaziti dušom. Spoznat ćeš me kroz pjesme, kroz rijeke i jezera, pa i mora i kopna, kroz pjev ptica, kroz snjegove i kiše, kroz vjetrić u kosi i sunce što ti miluje lice, sve će ti kazivati da me ima da te čuva ljubav moja. Pričat ću ti o tebi u koga vjerujem, tebe jedinu ljubav od Boga i da razumijem zašto još nismo skupa. Prava se ljubav čeka suzama, bolom, pokorom. Ali uvijek je u srcu kao nada. Ne bolest nije nikakva prepreka ni moje obličje tijela nije, jer ljubav je do duša, do duhovnog srca. I ja ljubim to duhovno, zauvijek. Znaš zaželim se zagrliti te nađenog, pa da ostvarimo sve molitveno. Pa da bol prođe i bezbol Raja dođe. Da imamo naš topli dom, sa kaminom a oko njega naša djeca mole i shvaćaju da su došla na svijet Odozgo ali iz ljubavi mame i tate koji se čudesno vole. Ostati ću u tom snu, uvijek ću te dočekivati u našoj kućici svjetlosnoj, ići ćemo na izlete, radovat ćemo se stvaralaštvu Boga Živoga. Hodočastit ćemo po svuda ljubavi moja, bez obzira na mučeništvo tijela... dušom se može puno, jer je Duh Sveti vodi. Neka nas on i oslobodi, jedno drugom uputi, po volji Očevoj, da nam srca imaju pečat trajne ljubavi. Nek nam je pomoćnik sveti Rafael, neka nas stavi skupa u svoja krila da odmaramo u vjernoj ljubavi, u njegovim smo krilima zdravlja i ljubavi mi dušom nađeni, samo da nas doprati tjelesima, amen.
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 18.03.2023.
Nema komentara:
Objavi komentar