GOLUBE

GOLUBE

Glazbalo nježno, ljubavi prisna daleka.
Prozračna milino srca,
ptico gnjezdašca mog.
Dobro je što silaziš stalno tu u
moju bol, pjesmom da mi tješiš
kost klonule, organe iscrpljene
od nepravde.
Ti si golube utisnuo svoj lik
u srce golubice,
sav si od pečata
ljubavi vjerne, sav si moj.
I ne ti nikad nećeš reći da
sam ja bolesnica,
ti ćeš reći da sam
hrabra ljubav trpeća i
hoćeš rado ćeš mi pomoći u
svemu, kad ti dođeš
nećeš me ni na dan ostaviti samu,
pa i sad me ne ostavljaš
ovako izgubljenu u tuđim gradovima i
bijelim bolnim sobama.
Prisutna je duša tvoja uz moju
i znam radosti moliš se za nas Bogu.
Poslije mučeništva ući ćemo u
samu ljubav bez bola.
Već smišljaj odijelo plavo ili bijelo,
anđeli nek moju vjenčanicu šiju
od ovog trnja što me bode,
zablistati će prekrasno ruho od ruža,
tebi na dar anđeosko moje.
Fali nam našeg glasa radosnog,
fali nam topli obiteljski dom.
Golube moj snivajmo,
dođe to molitveno
kada providi Bog.
Zadrži me uz sebe zauvijek...
jer ovdje mi nije lako biti.
Dušu mi ušuškaj u mir, u nadu...
jer sve mi patnje tijela kradu.
Mora pobjediti ljubav moje
ljubljeno, moje vječno, moje
pred Bogom jedino.

Nađi me kad svi me se uplaše,
kad svi križ mi odbace,
o milo vrijeme takvo je.
Zagledaj se u mene stvarnu,
u mene dok te volim,
dok bolest ne postoji.
Jer to što u boli zavoliš,
u Raj odnosiš kao čudo oporavka.
Amen.

Od 💗 Ana Emanuela, Rijeka 26.03.2023.