POSTOJANI U GOSPODINU

Tko si kad stane sve... tko si kada disanje prestane... sjetit ćeš se tek tada da si živ za neke nebeske stvari... da sve što je smisao trajanja je da se duša sa Bogom hvali slavljenjem Njegovog moćnog imena. Zato i sada valja prekriti svoju postojanost i pustiti Bogu da On bude jedina postojanost kroz naša milosna djela ljubavi. Pozvani smo svi biti sveti, biti u ruhu poniznosti pred Gospodinom. Ma tko god bili, čime se god bavili, duša nam uvijek mora biti u svetim tajanstvenim povojima nebeskim. Sve što činimo neka Boga raduje, svaki dan neka bude pokajnički... tako će naši grijesi nestajati i mi ćemo postati oni ljudi kakve nas je Gospodin poželio pri stvaranju svijeta. Kušnje su velike, ali veća je milosna ljubav Kristova, koja nas izbavlja iz ralja zloga. Svi će u novo ruho, dao Bog da svi budemo duše koje ljube Boga poput svetih redovničkih duša. Da opravdamo ime darovno; Svjetlo svijeta, da se omilimo Gospodinu i zahvalimo mu na spasenju! Amen. Od 💜 Ana Emanuela, Bilaj 25.03.2019.