VOLJELI SMO SE ODUVIJEK

Voljeli smo se vjetrom,

dok nam miluje kosu,

voljeli smo se zagrljajem sunašca,

plakali smo skupa u kišama.

Hodali u šuškanju jesenjeg lišća.. 

Igrali smo se kao 

dvije pahuljice u snijegovima. 

Voljeli smo se oduvijek disanjem nade.

Voljeli smo se dok smo se kupali 

u morima i rijekama...

dok smo izranjali školjke 

i kamenčiće u obliku srdašca...

Voljeli smo se bez sjećanja na nas,

imali smo se u čudesnim 

fotografijama duše, osjećaju 

da postojimo u nama.

Jer smo mi oduvijek jedna ljubav duhovna.

Voljeli smo se blizinom srca u molitvi.

Voljeli smo se putem 

prvih procvalih cvjetića,

pa smo se nastavili voljeti

u sočnim plodovima.

Mileno moje voljeli smo se kroz 

osmijehe dječice koje sam čuvala,

i nastavljamo se voljeti do beskraja. 

Voljeli smo se u svakom danu,

od početka našeg stvaranja. 

Ljubav je naša postojana u nama.

Prati nas iz dana u dan. 

I znam da si me pronalazio,

kada sam plakala, bio si mi 

anđeo osmijeha na mome licu.

I to ostaješ zauvijek!

Volimo se onako kako Bog kaziva. 

U nama. Tamo mi te nitko ukrasti neće,

ni bolest,

ni "savršene" svjetovne dame,

ni suci koji mi život brane.

Vjera si moja ti, 

anđele vječne ljubavi! 

Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 28.02.2022.