Poslanje mi pjevati, kada tijelo plače, ostaviti zbog Isusa i ono što volim najjače. Pa ostaneš bolan, pun rana i mana, rešetan i gažen... ali u duši ljubavlju svetom razmažen. Duh slave Božje nose mi okovi, moram izdržati, jer što mi je na zemlji ukinuto strostruko će me čudo u Nebu čekati. Stojim tu kao mali proljetni cvijet blagovjesnik dobra. Zazivajuć svetu rosu da mi na molitvene latice pada, da mi duša od krika ne nastrada. Pjesma mi nova na usnama iz dana u dan Boga zazivam i samo zbog milosti Njegove moj križ biva violinski ključ na dobrobit svih duša, koje žele osluškivati nutrinu. Vjeruj svijete Kristovi ne ginu i kada se čini da će iskrvariti... oni tek oživljavaju za život u vječnosti.
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 1.03.2022.
Nema komentara:
Objavi komentar