LJUBAVI DRAGUŠNA

Ljubavi dragušna,

kakva lutajuća krila sam imala,

kuda sam sa njima sve duge godine letjela.

Znaš, ostavila sam u svakom 

selu, u svakom gradu 

po pero, sa kojim sam 

ispisala pjesmu za tebe.

Ima ih u rijekama,

ima ih u morima,

na planinama,

u dolinama,

na cestama,

u svetištima... 

Dragušno moje ma neka bar 

moje duhovne lipote da mi te nađe,

da mi te vrati k meni, 

jednom kada dođe naše vrijeme

od Boga.

Usamljeni su vlakovi,

i nema te da mi mahneš...

usamljeni su autobusi,

i nema te u automobilima 

da mi svirneš, pozdraviš.

Čak te nisam ni u letu avionom vidjela,

a po nebesima sam toliko 

zapisa tebi ostavila.

A ustvari si nevidljiv,

sav si na nebesnika,

sam osjećaj za ljubav koja me prati,

po nutrini pamti.

Morala sam te tražiti,

morala sam te voljeti,

morala sam biti žena 

koja čeka svoga muža.

Nisam te ja tražila na za kratko,

tražila sam te za zauvijek.

A kazivali su mi mnogi

blesice ne traži,

neka te nađe.

A mislim se a kako ćeš me naći

ako budem tišina,

kako ćeš uopće znati 

da me ima.

Jer tamo gdje moja duša bdije,

tamo u patnji križa 

nitko me pomislio tražit nebi.

Zato sam postala pjesma,

da te notama ljubim,

da ipak ljubav od Boga ne izgubim.

Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 14.02.2022.