Imam te ovdje u sred boli kao ljubav.
Imam te baš sada...
u ovim trenucima patnje.
Neraskidiv si sa aortama moga srca,
ti si mi anđeo koji me baš nikada
nije napustio, nije me se zbog muke
odrekao, nije me zatajio, nije me lagao.
Srebreni galeb što kruži iznad nas,
on mi uvijek donosi radosne vijesti.
Da ja i ti plovimo po suzama,
a križ nam je lađica koja vodi u
vječnu ljubav.
Sjedinjene su nam
aorte duhovne duše.
Naša je ljubav ukras nad ukrasima.
Ugodili smo Bogu istinom,
vjernošću i čekanjem na nas.
Voljeni smo u našoj sigurnoj luki,
neraskidivi smo.
Iako se ponekad probudim
kao bačena u more...
mokra i pokisla,
ja ljubljeno moje jedino
vjerujem da ćeš me osušiti
kraj kamina i pustiti
najlipša glazba da nam svira.
Ja ne mogu da te ne čekam,
probala sam...
Ne ide mi...
Lagala bi da se promjenim.
Radije osluškujem poticaje Duha Svetoga,
on nas je stvorio iz ljubavi i
vraća nas u ljubav,
na nama je vršiti glavnu zapovijed ljubiti.
Pa moram izljubiti i sebe,
svoju nutrinu koja ti se nada,
da bi ti znala ljubav miomirisnu pokloniti,
da te od mene ništa ne može razdvojiti.
Dragosti voljen si ovdje,
u patnji mojoj i možda te bezbolna
ne bi znala ovako voljeti, čuvati,
toliko na tebe misliti.
Često gledam svijet, ali
kao da nisam sama,
kao da ti iz mene,
sa mnom promatraš svijet.
Zato se radujem pod križem.
Jer si sa mnom i ne nisam te izmislila.
Stvaran si kao molitva.
Ti si moj osjećaj, moja duša od Boga.
Amen. 🎺🕊
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 21.02.2022.
Nema komentara:
Objavi komentar