Gospodine, ti znaš da su mi suze sjemenke,
one ptice kojoj su nepravde slomile krila.
Znaš sva moja djela,
znaš i to da me sprečava bol,
kad poletim... iskrvarim.
Od bolovanja se u samotnosti zaledim.
Nazivaju mi anđeli suze zimskim pticama,
nisu na jug otišle.
Možda su se prije i one sa juga
u moje srce vratile,
donesle mi komad ljeta iz nebeskog svijeta.
Tijelo mi je puno rana,
a kažu da je u ranjenoj školjki najviše bisera.
Neka se presijava ova moja duša,
u mnogim srcima.
Neka moje sjeme molitveno
izraste u životima prisnih ljudi.
Ako ne smijem u život zemaljski,
ti me Oče, Sine, Duše Sveti ne budi.
Samo moje suze u bisere stvori, pa
da ih uzmu oni koje volim,
koji me iskreno vole
i za smiraj moj mole.
Razdijeli plodove svoje, po
prikazanim molitvenim
uplakamim sjemenkama
služavkice svoje, amen!
Nema komentara:
Objavi komentar