Thursday, 3 January 2019

NE BI ME BOG OSTAVIO!


Vidjet će ispod tuge ranjena ljubav je,
po malo od suza magli mi se.
Obrisat će mi plakanje milosrđe moje,
zbog napasti i kušnji srce nemirno je!

Ne bi me volio u nesvijesti vidjeti,
ne bi dao krivolovcima na srnu svoju
koja pije svetu vodu sa izvora Jeruzalemskih,
žeđajuć blagoslova Njegovog spasonosnog! 

Ne bi Bog ostavio onu
koja ga proslavlja,
ispod križa za Njega pjevuši
i kad se svo kamenje nepravde
na krila molitvene duše ruši!

Ne bi jer mi trnje u cvijeće probražava!
Malenog anđela utjehe srcu mi šalje,
da se moj osmijeh vjere ne predaje!

Ne bi me dao zvijerima, jer sam kćer Njegova,
ne bi me ostavio da iskrvarim,
jer me Njegova Predragocijena krv oporavlja,
spašava snagom Duha Svetoga.

U snijegu će ostati tragovi krvi, ali ne i tijelo.
Sakriti će me Bog u pećine tople,
gdje anđeli vjerni kraj ognjišta bdiju,
ljekovite povoje čuvaju bolu mom.

Od ️ Ana Emanuela, Bilaj 3.01.2019.🕊️
"HVALOSPJEVI VJERE, UFANJA I LJUBAVI"
 zbirka poezije u prozi


No comments:

Post a comment

OSJETI SE SE ONO ŠTO SI U DUŠI

Ima nešto u duši što patnja ne može skriti. To nešto zove se vjera u ljubav. U sebi si ipak što voliš biti, ono čemu ti bol ne može nauditi....