Dal živa...
dal mrtva...
uvijek ću vjerovati u čuda
sa presvetih dlanova.
Uvijek ću ostati ona koju je
Svevišnji oblikovao iz svoje ljubavi.
To što nosim na duši,
to mi je dar Duše Kristove...
to mi je od blagoslova Duha Svetoga,
to mi je od dobrote Jahvine.
Nema u djelima mojim,
moje zasluge.
Sve je to učinio Trojedini Bog.
Pjesmom je svijet tješio.
I ne brinite za moje mučeništvo tijela,
ono je samo test vjere i zadobivanje milosti...
kada smo poslušni Božjoj volji.
Samo se zagledaj u rane Isusove,
pa vidi kako izgleda ljubav.
Često izmučeno, izrugano, odbačeno...
a tajna je razotkrivena da bol isprosi spasenje.
I kako se preobražava u ljubav,
odgovor je u muci Kristovoj.
Kroz trpljivost i junaštvo,
kroz vjeru da je samo nebesko važno.
Kada se sjedinimo sa Kristom
nosimo križ radosne nade.
Jer vjerujemo da se suze u bisere preobraze.
Nasljednici smo svega onog što je Isus
za nas zaslužio, neviđeno je za one
koji srcem vide.... koji se križa ne stide.
Zamisli kako se Bog samo raduje,
kada mu želiš služiti.
Pa i kada te grijesi ruše,
milost je jača od ropstva.
Isus je sviju spasio,
plamen bola svojom je žrtvom ugasio.
Mi samo moramo za njim.
Podnjeti po koji trn, da nas bol
preobrazi u ono ugodno Ljubavi.
A za Spasenje ne brini...
sve što trebaš je ljubiti i
Kristu vjerovati.
Pokajanje poklanjati...
Spasenje je njegov dar svima
koji ga priznaju za Sina Oca Nebeskog,
jedinog posrednika između
Boga i ljudi.
Njemu je Otac sve predao.
po njemu se sve ispunjava i
samo nas Isus odvodi u sve novo...
preobraženo i kreposno.
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 1.04.2023.
Nema komentara:
Objavi komentar