srijeda, 20. veljače 2019.

USTRAJNO ČEKANJE

Poput grana zimi čekanje je moje.
Zagrlila me studen,
u toj groznici osluškujem Boga,
vjerujem u Njegovu darežljivost,
kao što vjerujem da će snijeg sunce otopiti
i na granama će se lišće stvoriti,
mirisati će krošnje cvjetova pune,
kao i ispunjenje moga čekanja.

Koliko je zima prošlo,
i proljeća došlo,
ne znam koliko dugo će se izmjenjivati godišnja doba,
dok sa stabla Kristovog plod ne dobijem.
ali čekam, Bog me ustrajnošću nagradio.

Čekam i čekati ću,
u bilo kojem obličju...
Kao živa žena ili prah njen.
Bog oživljava srca iskrena.
Bog dariva duše željne njegovog vječnog blagoslova.

Divni moj čovječe,
čekanje moje, zdravlje moje, osloncu moga križa,
znaj da čekam te, ljubav mi je sve.
I da umrem, prah bi te moj čekao...
Duša bi moja u Nebu molila za tebe,
nikada nećeš prestati postojati,
i da sada nisi živ, Bog oživjeti će te,
znam to po suzama ovim
koje mi o tvojoj postojanosti svjedoče.
Činio bi sve da moja duša ne zapače, ti
Rajski čovječe, u duši dječače!
Korizmena je boja moja i tvoja.
Skrivena od razočaranja
pod plaštem Kristovim
molitvu poklanjam Raju,
divno je znati da me Bog čuje,
da sa mnom proživljava moje čekanje.

Tu si sa mnom anđele,
Jer ja dišem,
Jer ja vidim,
Jer ja osjećam,
Jer se ja borim,
Jer ja tješim i ja volim!
Tu si anđele nevidljiv tijelom,
al si dušom znan osjećaj!
    
Sve dok cvijeće cvjeta na svijetu ovome,
i moja će nada za tebe.
Miomirisna ljubavi moja,
Neka te pronađu krila arhanđela
i doprate do mene,
u ovoj stvarnosti ili u onom vječnom svijetu,
samo mi dođi da vidim lice iskrene ljubavi!
Neka te moja ljubav nađe, blagoslovom ispuni.
Amen. 



Nema komentara:

Objavi komentar