a više na ljubav podsjetim!
I takvu me pamti
i takvu me voli,
kao duša molitvena neka
u tebi postojim!
Kada ti se usliše molitve,
ti ćeš u radost,
zaboraviti ćeš mene
i mog tijela žalost.
Zaboraviti ćeš o meni sve,
tako to na zemlji ide.
Tako to uvijek biva,
samo zbog drugih ja sam živa.
Nisam ničija, samo Božja.
Utjeha svima i kada sam neutješena.
I ne žali mene, sad dok me znaš.
Nećeš se ni sjećati moga imena.
Mene zaborave oni koji obećaju
da nisu svi isti...
da postoje oni u duši iskreni i čisti.
Mene zaborave tužni
kad postanu radosni.
A kako su me samo voljeli,
dok su se tješili.
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 17.02.2019.
Nema komentara:
Objavi komentar