S mnogo te patnje ljubih,
odsutnog u vizijama ljubavi.
Prozvah te princem pjesme,
zaštitnikom jave i sna.
Jer nisam,
PRIZNAJEM nisam mogla,
ponašati se kao napaćena samotnica,
koja je ostala sama zbog bolesti.
Trpila sam mnogo radosno,
pokloni ljubavi tvoje bili su
miomirisni kao livada puna
ljekovitog bilja,
oživjela mi je duša
vjerom u tebe.
Tražila sam te u glasovima ljudi...
u osmjesima... u molitvama...
u igri sa djecom i bio si u svemu.
I sad si, samo moj.
Zadržala sam pravo da i
bolesni budu voljeni i da
jako najjače vole.
Možda me nađeš tek u karanfilima
kao čovjek, ali kao anđel me
sada pronalaziš u trnovitim ružama.
Ti si moje ruže, a ja eto trn do trna.
Ipak smo jedno.
Ko tijelo i duša...
A ti si meni nekako kao duša,
stalno u meni tješitelj križa mog.
Obožavam tvoje oči
i pjevam im samu ljubav.
Sve je uskrslo kada mislim na nas,
autentičnu vjernu ljubav u Kristu.
Ljubiš me,
ti me ljubiš kao što ljudi ne ljube.
Ljubiš me u mane, u rane,
praštaš mi svaki moj grijeh.
Ti si anđeo ljubavi.
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 9.11.2023.
Nema komentara:
Objavi komentar