Ljubih oči tvoje duhovne kao da su bile sav moj pogled na svijet. Ušuljala sam se nježno ko pjesma ljubavi u tvoje srce i tu počela sanjati bezbol, sanjati Raj. Jutrom bi ti sjajem sunca na prozorčiću duše pokucala svjetlom ljubavi, poželjela dobro jutro golubiću voljeni, i čitav dan bi išla sa tobom kud god bi ti pošao, bila bi onaj duhić koji kazuje čuva te ljubavčica tvoja mirisna. Viđala bi tvoje ožiljke i rane i suza mi do suze u njih kane, željela sam iscijeliti zagrljajem duhovnim sve što nije dio tebe. Milo vidjet ćeš ostavila sam sjemenke nade u njima, da izraste ono što sam u tebi voljela, ono za što sam danonoćno molila. Znaš fale mi naše suze i osmjesi, ali sa njima ćemo te naše rane zalijevati, da iznikne ono što hoće Gospodin. I sad valjda vjeruješ da si imao anđela na zemlji i kada se ne ukazuje tijelom, želi ti svu radost dušom. I da i dalje mi znači onaj moj anđeo u tebi, onaj sa kojim sam se upoznala srcem bolnim, za njega koji je Božji za njega se borim. Ljubav će te vratiti samo meni, kada shvatiš čiji si u duši. A koda shvaćaš, koda svaku suzu moju kao biser na dušu prihvaćaš. Koda oživim u tebi, da bi disala u sebi. Koda nas Bog izgrađuje za ono nepropadno. Da takvim te želim. Radost da si. Znam ispada sve ovo ko bajka, a što ako se ona i događa sa druge strane Mjeseca. Što ako si naišao na ljubav koja od tebe traži samo ljubav!? Bojiš se križa, suda, žrtve... a kaže sjaj Kristov NE BOJ SE ja sam sa vama. I zato voli jer sve nas naše čeka na dlanovima Boga Živoga. U naš časak... u naš dan uslišanja. Molitve se naše grle zauvijek! Nisi mi tek tako na putu srca ljubav i bol, šećer i sol, to rijetki uspiju. Vrati mi vjeru u moje malo srce, jer veliku sam ljubav u njega slala. Ljubav je žrtva, pa je tu žrtvuje se sve do Neba. Bol nam ova treba da nas iscijeli. Za čuda pripravi. 💕💦🕊
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 4.11.2022.
Nema komentara:
Objavi komentar