Lončaru ljubavi iznikao iz svjetla Kristova.
Rađaš se u sva godišnja doba
i ničeš kao cvijet uskrsli iz
rana tijela moga.
U zakrčene vene molitva mi utječe,
sapire moju olovnu bol,
blaži mi muku vjera u ljubav.
Sa mirisima neba spajaju me
krila duhovnog vodića,
topliš me u zaštitničkim njedrima.
Sjedinjeni smo dah sa dahom,
otkucaj sa otkucajem srca,
misao smo uz misao.
Koplje bolova zaustavlja
Riječ Božja kojoj služimo,
okrunjeni smo ružama dok
nas trnje Kristovo bode.
U patnji ove ljubavi sav
grijeh ode.
Poći ćemo u hlad,
da se smiri žeravica tijela,
da osvane na meni
haljina bijela i
na tebi svečano
odijelo sa reverom.
Pođimo jedini tamo gdje bezbol
rajskih voda čeka na nas,
okupajmo se u istini
Boga Živoga.
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 13.01.2023.
Nema komentara:
Objavi komentar