I moje pjesme su ime moje svete ljubavi i ova slova navještala su davno obris anđeoskog lica. Ime je to otkriveno duhovnim srcem, poput vrata kroz koja sam samo ljubavlju ušla i vjerom doznala smisao molitvenih svijeća u njegovom skromnom ognjištu. Miris nas za sveto spaja i krila Tješitelja i Branitelja koja su naša skrovišta. Ovim svojim dubokim noćnim očima, tajnim jezerima znala sam mu darivati blagoslovljen dan kroz san. Uspjelo mi je zaplivati u njegovoj duši baš zbog moje duše, nikako drugačije. Lutajuća je bol do našeg zagrljaja, usamljeni su i vlakovi koji na nas čekaju na peronu iz 80- ih Vlakovođa il je usnuo ili je zaboravio ili se morao pravit da ne vidi čekanje. A sad je vrijeme kada se može letjeti srcem, naći dušom, vidjeti tko smo u stvarnosti. I znam tko je on, ne po viđenju, već po osjećaju prijatelja nad prijateljima. Imanje mi je vjere, a to je nešto i više od zbilje... a tko će mi biti ta agape duša to zna samo Svemogući, a ja samo znam da je on dar pun ljupkosti i radosti, a to se ne zaboravi nikada. Jednostavno je to, u prirodi je voljeti i da ja volim to u što vjerujem. Moje je imanje vjera u svetu ljubav. Mala princeza još uvijek vjeruje u Malog Princa... u jednu skupnu planeticu na kojoj je ona voljena ruža samo zbog srca Kristovog junaka. Ta planeta je duhovna i samo za one koji vide ono što je osjećaj. Od vječnosti! 🎺🕊
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 29.05.2022.
Nema komentara:
Objavi komentar