Učinilo mi se da vidjeh tvoje oči,
ali mi ispari tvoj lik u snu...
Ukraše te tuđinke,
gdje si nestao i zašto nisi samo moj.
Zašto te uvijek neko krade...
zašto uvijek bježiš...
Zašto nisi tu da me obraniš!?
U dubini mojih očiju postaješ
jezero suza voljenih...
i nemoj mi više to činiti,
o nemoj...
Tvoj znak ljubavi tražih...
osta mi grom u sred oluje,
a mora ja nemam da svoje suze u
njemu skrijem, školjke su se razbile,
bisere mi ukrali crnokrili,
a jesu bili su svi tvoji...
Nada postoji da su te suze u Raju
anđeli sačuvali, ipak ćeš ih dobiti.
Znaš tragajuća sam za tobom,
a nisam takva trebala biti.
Možda sam trebala biti tišina,
da me nađeš samo ti.
A ne brodolomci,
godinama krvava java,
godinama krvavi sni...
Trebala sam te u Raju dočekati,
a ne u zemaljski grijeh zaglibiti,
zazivati ljubav, zadobiti muku.
Jesu to vizije;
Kažeš ni jedna nije imala
otkucaje tvoga srca,
kažeš zbog takve se ljubavi umire,
da ništa nije dobro
kada nisam uz tebe dušom
a zašto te onda nema
tijelom uz moj križ...?
Zato što sam bolna?
Što nisam zgodna?
Što nisam uspješna?
Zato jer ti to nemoš, taj
moj križ preuzet,
ma jok teško to.
Aha imam se pravo i naljutit malo,
ipak sam obična žena.
Oh jedino zašto si sjena?
Milo jeli zato što si na Nebu,
i ja moram doći gdje me
anđeo poziva?
U redu je ako je tako,
nije loša ni ta istina. 💦🕊
Od ❤ Ana Emanuela,10.05.2022.
Nema komentara:
Objavi komentar