Sva moja lipota je iznjedrila iz krila Očeva, nemam snage u tijelu pa mi je jakost Duha Svetoga duši darovao, srce mi napaćeno oduvijek radovao svetim mislima kako je sve molitveno sa Kristom uskrslo. Pa mi suze biseri postaše, zalud se po križu ne prosuše, Kristovu krunu ukrasiše. Oči me Isusove spasiše od beznađa nadom nebesnika. Moj je život trnje procvalo u ružama spasonosnim, moj je život sijanje suza u pjesmi, opjevavanje križa, utjeha naroda Božjeg, moj je život muka koja je požrtvovna ljubav, shvaćanje smisla trpljenja. Moj je život zagrljaj Neba, ispuštanje zemnosti.... moj je život ona miomirisna pomast Kristova dok žuč pijem, čavli su me htjeli zakucati za križ zauvijek, a Isus se za mene dao za grijehe moje pred Ocem zaplakao, zavapio uzmi moju ljubav za njeno spasenje i prihvatio je od Sina Jedinoga žrtvu za sve... otkupio me moj Spasitelj i sad je ova moja muka tijela samo prividna, ja sam duša u Kristu spašena. Nosi me na križu, u krilima sam njegovim ja, nisam u Podzemlje bačena, uskrsla je ljubav moja sa Gospodinom. I ozdravila mi je duša i radosna sam u Presvetom srcu sam se ušuškala za zauvijek, Isus je moje utočište, moje sve. Bolest je ljubav kada te u njoj Bog raduje. 🕊
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 24.11.2021.
Nema komentara:
Objavi komentar