Wednesday, 11 March 2020

KADA POSTANEM SAMO DUŠA

Noćas ću pokušati biti beztijelesna. Pobjeći od suda, nepravde, ljudskih laži, obmane i okova tijela. Noćas ću morati jako zaplakati dušom da bi uspjela u tom činu... noćas će mi srce morati zakucati za koji otkucaj više da shvatim tko u meni kada sam bez rana i mana diše. Noćas ću biti u tim izvorima emocija okupana, u suzama koje su zadržali pamučni oblaci na kojima se igraju sveti anđeli. Poleći ću u molitveni mir... pjesmom ću se uistinu iz tijela vinuti. Prestat će jauk, pokušati ću biti samo ono što volim i molim. Stihić do stiha, povjetatac u duši čitatelja. Pssssst ljubav se budi.... kao da je uslišana...
Opjevava osjećaje...
Radost svjetla blaženog,
obasjava mi lice.
Prinose mi dušu Bogu
rajske ptice.
A ja spavam, ne bi da se budim,
Krist mi kaže ne boj se,
moja harfa budi.
Iz srca mi glazba,
koju su mi uglazbili
anđeli i arhanđeli...
Ne trebam znanje,
sve je do iskrene ljubavi!
I neke tople oči me gledaju,
moj zagrljaj trebaju...
I stan nebeski vidim
i svetom se uslišanju divim...
jer sam darovana više
od svojih zasluga,
oživio je dobrostivi Otac
sve molitve srca moga,
ali ih je umnožio,
zbog ljubavi koju sam imala
za Njegovog Jaganjca raspetog.
Krv me Kristova opravdala,
očistila, u bijelu haljinu stavila.
Radosnica sam postala,
preobrazile su se sve suze u
bisere zahvalnosti Bogu Živome.

I neka mi bude
I neka nam svima bude
po vjeri dano!
Amen.
Ljubi svoju vjeru, ona je sve što imaš, kao ljubav pred licem Božjim.

Od 💜 Ana Emanuela,  Bilaj 12.03.2020.



No comments:

Post a Comment

VELIKI PONEDJELJAK, RAZMATRANJE

1. Solunjanima 5,24 💦 🕊 Vjeran je Onaj tko vas poziva: On će to i učiniti. Iz tamnice bola i patnje izbavlja svjetlom svojim, Isus miljen...