Sunday, 16 February 2020

VJERA U SUNCOKRETE DUŠE

Bila sam tijelom trnje svima, predugo od bebice do odrasle žene, neka mi oproste za krik boli, ali neka me pamte po raspjevanoj ljubavi... znaju mnogi trudila sam se cvjetati, biti radosnica Božja... biti zračica sunca u oblacima tamnim. I rascvjetala se milost Božja oko mene, zamirisala je moja molitvena duša... Ako i umrem, od žalovanja za svim onim što mi kradu boli... opet će na grobu mom izrasti divni suncokreti, sjemenkice će donijeti nebeske ptice. I u njihovim laticama vidjeti će opet mene rasplesanu, mene onakvu kakvu me je Bog poželio vidjeti i oblikovati će me za Novi Jeruzalem, ne po mojoj zaslugi, samo sam smrtnica i grešnica... već po zaslugama Jaganjca Božjega, čija predragocijena krv čisti sve grijehe, sve tuge i boli... jer volim onako kako me je poučio Gospodin, vjerno i odano. Svim srcem i svom dušom, ostajem na strani ljubavi.

Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 16.02.2020.


No comments:

Post a comment

OSJETI SE SE ONO ŠTO SI U DUŠI

Ima nešto u duši što patnja ne može skriti. To nešto zove se vjera u ljubav. U sebi si ipak što voliš biti, ono čemu ti bol ne može nauditi....