petak, 14. veljače 2020.

VOLI ME KAO ŠTO TE OSJEĆAM U SVOJOJ VJERI

Imaš poseban talent, oslikavaš svoju ljubav u meni. Pa se čini kao da sam puna krilašaca, koja miluju moje boli, škakljucaju tuge da se nasmiješe. Kažu anđele i to da te uvijek prije smrti ljubav nađe, da se ne uplašiš tame, uvjeri te milost da si dušom u vječnom svjetlašcu Božjem. Ljubav i smrt... oboje te nađe... zato neću tragati što je od Boga naći će me pa sve i za mene ovako nesavršenu, Bog ima savršen plan. Moram prihvatiti da sam u zemaljskoj priči ja žabuljak, na lopoču nade... zagledana u lotos mirisni... kojeg će netko danas odnesti svojoj princesi... a ja ću u močvari vjerovati da ona može biti preobražena u pitko jezero zbog mojih molitvenih suza. I da moje tijelo može postati novo, obnovljeno u Predragocijenoj krvi Kristovoj. Moram dušom ostati mirisna, mada sam skrivena u optuženo rugobno ruho koje me žalicima bode. Nepravedno kida pravo na život. Zaroniti ću opet u tugu, vjerujući sve je ovo sa svetim razlogom. Samo kroz suze vidim Nebo, samo kroz križ vidim svjetlo Kristovo. Patnja mi ima neizustivu nebesku vrijednost, jer me muka osvještava da je  blago nad blagom Bog. Ruho nebesko bolom se stječe, kada rana do rane peče a sva se ljubavlju dariva. Ustrajni su moji snažni osmjesi križnog putovanja od rođenja, ustrajati će i do smrti, jer mi je snaga Duh Sveti. Radujem se svetoj vjeri. Kruna mi je vjernost Bogu i stanovima njegovim. Ondje me čekaj, sa mnom moli da se za vječnost ljubav naša rodi. Da osvane sve ono što je u molitvi čuvano.

Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 14.02.2020.


Nema komentara:

Objavi komentar