četvrtak, 8. kolovoza 2019.

LEPTIRICA BOŽJA MI DUŠA

Od zemaljskih lječnika uvijek mi je bivalo gore, jer od njih sam bila optužena za svoj križ, neshvaćena u svom bolu, nisu me htjeli čuti, nisu mi vjerovali ni kap moje tuge. Obolili su moje tijelo zemaljski umovi i neke sile zle. Ali moja duša im se nije dala, ona je u potonuću tijela bdila u nadi, osluškivala rajski glas svog bića, u nutrini mi se objavio Bog pun milosrđa, raspjevao moju vjeru, moje tuge preobrazio u radost molitvenu. Zdravom me učinio u duši i srcu, ali onom nebeskom srcu koje je ljubav suosjećajna. I nisam nikad kukala toliko, koliko je neizustiva patnja u žaru mojih satrtih kostiju. Živim oduvijek za druge i za Boga. Tako je moja mana preobražena u vrlinu, koja nije vidljiva, al je osjećajna, što je puno veća i trajnija lipost. Nekom sam tek poruga tijela, neka sam. Jer bitni su mi oni koji imaju dušu i srce u Bogu i osjećaju tko sam to ja. Neću još dugo biti gusjenica, jer moja duša već sad ima molitvena krila leptirice Božje. 💧🐛🙏🏻🦋💧
Od ❤ Ana Emanuela, 8.08.2019.


Nema komentara:

Objavi komentar