Tuesday, 27 August 2019

VJERA U NOVU POSTOJANOST, PO MILOSTI KRISTOVOJ

U nebeskoj postojanosti duša je moja bez rana i mana, tijelo moje u ruhu je novom, jer ga ti Gospodine u blagoslovljeno bezbolno oblikuješ po svom zadivljujućem planu, stvaraš, oživljavaš samo ono puno liposti iz mene, ono što sam u vjeri živjela; ljubav molitvenu! Vjero moja u tebe se uzdam! Istina je tugujuće mi je u ovoj učahurenosti, trnje bode moje srce od ruža, žalujuće mi je u ovom nevremenu zemaljske nepravde, ali si mi ti Isuse radost oslobađajuća, pusti me da oživim iz ove smrtnosti tijela... pusti mi krila šarena u Nebo, da te slave lebdenjem svojim, znaš da sam raspjevana i rasplesana duša i da ću te vječno slaviti hvalospjevima umilnim! Zbog ljubavi svete koju osjećam ja ću još uvijek disati, trpiti osude, boli, beznađe... pokušati ću ne misliti na sebe, nego na Tebe dok me križni put umara...jer znam proći će mileno moje sve, zaboravit će moje tuge da su bile uplakane, rođenje novo isčekujem, onu malu curicu novorođenče, čitav život osuđeno i razočarano da osvane kao čudesna uslišana leptirica Božja. Da sam manje patila, da nikad nisam bol osjetila, da sam bez mana rođena, možda bi uspjela biti sve ono što ljudsko traži od mene; ali nije me ljudsko poželjelo koliko si ti ranjena sveta ljubavi! I neka izgubim sve, neka me optuže za boli moje velike, neka me trnjem ukrase, ruže Jeruzalemske ti čuvaš za mene!  
Od <3 Ana Emanuela, Bilaj 27.08.2019.




No comments:

Post a Comment

VELIKI PONEDJELJAK, RAZMATRANJE

1. Solunjanima 5,24 💦 🕊 Vjeran je Onaj tko vas poziva: On će to i učiniti. Iz tamnice bola i patnje izbavlja svjetlom svojim, Isus miljen...