Bog me je poučio da u najvećoj boli sanjam ono što volim i da ostanem vjerna tome osjećaju, jer je stvarnost samo ono što proizlazi iz duše i srca. I Biblija kaziva da tijelo ne koristi ničemu. Zato sam noćas u kutku obiteljskom, iznajmili smo lip tajni apartmanić.... otišli smo plivati daleko, pa ćemo se vratiti gledati crtkiće, pravit boke 🍼💕🍼 Kavicu... čajić... ☕️🫖🍵🍹ispeć ćemo kokice i puno se grlit i smijat i znate što tamo bolesti nema, tamo je uslišana molitvena žena. Uistinu sam na ovaj način radosna u sred bolesničkog kreveta. Uvijek sam sa voljenima na nekom pikniku, planini, moru ili jezeru... radišni smo u našoj bašti... Duša sam i bit ću tamo gdje volim i gdje sam voljena. U duhu je sve to istina. Ono smo u što vjerujemo i gdje nam se srce smiruje. Bog nebi dozvolio da sam tužna, zato mi na srce potomstvo stavlja. Pa sve da je ono samo u meni, to mi na Nebu pripada. Nauživat ću se i ja bezbola... a sad neka boli dok Bog ovo razapeće tijela dozvoljava. Bez Isusa ne mogu ni živjeti, ni sanjati, ni ozdravljati... ali ga imam i sve će mi u dan Očeve volje dati, uslišanom će me zvati. Amen. ✨️🕊
Od ❤️ Ana Emanuela, Bilaj 23.09.2024.
Nema komentara:
Objavi komentar