Na rubu smrti viđala sam dječicu, ona su me obranila od zmaja poganog. Ti mali anđeli su me tješili, smirili u sred neizustivog mučeništva. Pobjedila je u meni ljubav za životom. Tad sam ugledala i Gospine uplakane oči i Isusovo ljupko lice i znala sam da nisam sama u zelenim operacionim plahtama... nastupilo je mučeništvo, puno suza, grčeva, boli, ali srce moje podnosi sve radosno i traje Kalvarija... Duh Sveti snagu mi daje... da mislim na potomstvo i kad nadu mi na zemlji bolest gasi... ne može nebesku da ugasi... jer život se duše nastavlja u nepropadnom tijelu... koje je obećao Isus. Možda su ta djeca sve moje buduće? Možda su ta djeca anđeli iz Raja koji me od smtne postelje sačuvaše... ne znam... ali sam zbog vjere u obitelj živa. Imala sam viđenja kad sam pripala samom rubu života... ostala sam djetinjeg uzdanja u Božju providnost. I zahvalna sam mu što mi daruje djecu na srce, sad kad je sve kao pustinja, kad su srca ohladnjela i lovokradljivci napinju puške na nedužne... Sad kad sam srna ranjena, kad je moje jelenče negdje na svetim gorama... vidim da se ja moram uspeti do njega, na Sion goru, jer nemože međ doline pune krvi, gledati me kako stalno krvarim... može samo moliti da viđam lanešca naša u dolu i da tako ozdravim i uputim se u svijet vječne ljubavi...✨️🕊
Dva propala bubrega, a meni su oni sad ko pokora, ko dar Nebu žrva velika... I sve mi se čini u njima su sad dva mala anđela nebeska... tu su sišli dolje kad je sav rad bubrega ošao gore... ko uskrsli su mi... mali bubrezi nebeski... kroz žrtvu su uz mene sveti anđeli... Čudesan je Bog tješitelj i nadahnitelj... u ovoj učahurenosti ljubav mi svetu daruje... osjećam se ko u stalnim trudovima... pa neka to bude za spasenje nerođenih, neka ova bol isprosi nerotkinjama djecu. Amen.
Od ❤️ Ana Emanuela, Bilaj 21.09.2024.
Nema komentara:
Objavi komentar