The heart of honey
Ljeto pozdno evo prođe,
Jesen nam rana i tiha dođe
Na okna našega doma –
Tople kiše polako kucaju
A prvi kresovi će da pucaju
Pleme naše nije daleko,
Vrijeme se na-polju poigrava,
Po običaju- oko mene obigrava
Osjećam se kao da lebdim,
Zašto da lažem, osjećaj takve
Prijatanosti, nakon molitve
Ovdje je odasvuda tjesnace,
U ovom mjestu uske su ulice
Mladih duša - sve je manje...
Jedan od rijetkih koji
Održavam svoje tavno imanje
Tebi draga sestro pišem,
Tebe često zazivam...
Druge nemam, umjesto njih -
Dobri duhovi me posjećuju,
Često me na tebe podsjećaju
Kad je teško i kad je lahko
Tebe sestro znaj, dozivam -
Dolazeću zimu lakše da sanjam
9.9`24
Nema komentara:
Objavi komentar