Ljutimo se što smo bolesni, a na podnest muku za Isusa ne mislimo? Ajmo malo volit i tješit Isusa svojim trpljenjem. Jesmo li spremni bit na svete mučenike il ćemo ostat sa palima...? Kolko ljubavi naša duša ima za podnosit muku poradi zahvale Spasitelju. Bili umrli za Krista... bili dali svoje organe Isusu... Dal strah vlada od smrti i zašto...? Eh fali nam LJUBAVI KOJA JE ŽRTVENA I ISKRENA, fali nam ne griješiti i bit ponizni. Zato zazivajmo Duha Svetoga da nas osposobi ne misliti na sebe već na muku Isusovu. Tko ljubi iskreno straha nema. Vjernik je uvjeren da mu je dati svoj život Isusu smisao života, pa ako treba i mlad u grob nije problem. Zna da i tada pada u ruke Spasitelja. Ne budimo malovjerni. Život se samo produžava, nastavlja, od radosti smo stvoreni i vraćamo se izvoru. Nebeskoj Domovini... ne postoji kraj samo postoji vječni Raj. 🕊 Idemo tamo gdje trnje se pozlatilo - zlatni Novi Jeruzalem... gdje teče voda milosna od koje svi ozdravljaju, a stablo koje tamo raste ima okuse koje najvolimo... rađa svih 12 mjeseci u godini! Ne zaboravimo obećanja Isusova, dok nas rešeta muka. Fokusirajmo se na čuda Boga Živoga koja dolaze... jer tuge prolaze. Ostajmo radost Isusova u nutrini i junaci gorljivi! ❤️🔥
Od ❤️ Ana Emanuela, Bilaj 9.09.2024.
Nema komentara:
Objavi komentar