Vidjet ćeš da ćeš me naći tamo gdje me nikad nije bilo tijelom! Kada me zavoliš sve će te moje duhovno pratiti i ti više nikad nećeš biti tužan i sam. Takva je ljubav, čini te radosnim i obično drvo više ti nije obično, želiš od njega izgraditi ljuljačku za ljubav. Eto kad ti to dođe znat ćeš da ti baš baš voliš... i znaš što za snove se BORIŠ! A molitva je najbolja borba... i djelo koje nema straha ni od života ni od smrti... Zanunaj nas negdje gdje ti jesi ja. 🫶 Jer možda se moja duša nastanjuje baš u tvome tijelu i onda ja više nisam bolna... taman smo potpuni. Ptičica se rebrima molitvenim vrati... čuvaj mi dušu dok tijelo mi pati. I daj mi prohodati tvojim nogama... daj mi moliti tvojim rukama, daj mi gledati miline Božjeg stvaralaštva sa tvojim očima... živi nas... Jer mileno ovaj krevet bolesnički je moja pokora, moja Kalvarija. Tijelo me od tvoga tijela razdvaja... a duša se bori pronaći utočište kod čistoga srca. Vjerujem nađeš me... i zoveš me od Boga nađena... zovi me svojom kada izgleda da su svi tuđi i kada se čini da ne postojim... da sam samo duša nebeska. Ipak sam mala glasnica ljubavi iskrene, raspete... 🕊 Ja tebe nađem u ovoj krvi, u suzama, u kostobolji u iglama... kako sve činiš da me ne ranjava svetovno... Krila mi smjestiš pod glavu da bol prespavam. Živi kako bi ja živjela... Zabijeli nam dane anđele bijeli... tama se je nadvila... Ponesi me sa sobom do Gospodina!
Od ❤️ Ana Emanuela, Bilaj 8.09.2024.
Nema komentara:
Objavi komentar