Znaš, Isus je na moju trnovitu molitvenu obalu došao po moru mojih vapajnih suza... Rekao mi je da će me prenesti na drugu cvjetnu obalu, da je On moja sigurna lađa, nova arka izbavljenja. I rekao mi je da sam i ja u paru... da se ne bojim primiti anđela za ruku, on razumi moju muku. Povjerovala sam mu i kad se more još više uzburkalo i kad je iz njega prijetila zvijer, da htio me je progutati i kit i morski pas... zmaj pogani rigao je vatru na mene, opržio mi tijelo, ali dušu mi je sačuvala predragocjena krv... a tijelo se dalo kao mala mučenica i prihvatilo je trpljenje iz ljubavi za Isusove rane. Tad je Isus mene okrunio trnovitom krunom, boljelo je ali plod te trpljivosti ljubav je u duši. Trnje se umnaža, po svud je u mojim venama, kostima... čekam prelaz na cvjetne obale... Isus u meni pobjeđuje... put mi je... a on vodi u Raj. I ne znam kad mi je kraj ovozemaljski... ali znam da ću ugledati obećane cvjetove slave Gospodnje i doći u zemlju u kojoj postoji samo radost i boli se više neću sjećati. Samo zbog Isusa ja živim, samo zbog Njega ja dišem u nadi da zalud ovo tijelo ne krvari... krvariti stalno mogu samo Kristovi mučenici... odabrani za gledati čudesa. Opravdana sam ljubavlju predragocjene krvi i ozdravljena po milosti Spasitelja. Ništa ne mogu sama, sve za mene učini Gospodin. Zato mu se vraćam, zato križ ovaj sa osmijehom prihvaćam... Dolazi sve što čistog srca volimo... sve za što se pred križem molimo.
Od ❤️ Ana Emanuela, Bilaj 14.09.2024.
Nema komentara:
Objavi komentar