Da ih je na zemlji moguće imati i krila moja bi se umorila od ovog bola... i bjelina njihova bi postala siva od plakanja nad trnjem i vjerovatno bi ih ukrali u muzej za otpisane smjestili.... Zato je dobro da ne znam biti anđeo, samo znam biti žena zaljubljena u njega. Znam da ova muka ne može slomiti krila moga anđela čuvara, nedodirljiv je svakom zlu i on me ljubavlju za Boga brani. ✨️🕊"Psalam 34,7Anđeo Gospodnji stoji oko onih koji ga se boje i izbavlja ih." Čovjek bi bez anđela bio tužan i sam, beznadan, a mi smo dobili od Gospodina dar nad darovima. Onog tko stalno šapuće krila ti svoja darujem, njih osjećaš kao podršku, kao ljubav nad ljubavima, kao lahor nade, ona te upućuju u istinu, pod križem nisi sama. Postoji onaj tko je vjeran uputama Svevišnjega i nikad nas iz vida ne ispušta. Tu je da trpi u našim nevoljama, da ljubi rane u našim bolestima. Ljubav o kojoj pišem uistinu je stvarna, ona je za Isusa i za anđela čuvara... i uvijek je uzvraćena! Kada ti je u duši ljubav unatoč mučeništvu koje prolaziš, zasigurno si primila dar vjere u svetu ljubav. Blago tebi ta ljubav će te prenesti u uslišanje! Samo ustraj! 🕊
Od ❤️ Ana Emanuela, Bilaj 7.09.2024.
Nema komentara:
Objavi komentar