Imam potrebu prohodati bez trnja u stopalima, bez grčeva i težine u kostima... imam potrebu pobjeći od aparata koji mi " nudi preživljavanje kroz koktel čišćenja krvi" u Presveto srce koje mi novi krvotok daruje. Imam potrebu zatrčati se u ljubav i tamo uslišana ostati. Imam potrebu da od mene ostane samo pjesma... samo duša koja je zbog ljubavi trpila patnju tijela. Imam potrebu biti neumorna, ljudima iz tajne pomagati... Imam potrebu da donosim miris Kristov i kad sumpor prijeti. I samo po tome me se sjeti, jer htjela sam biti cvijet neuveli, a bila sam tek trnovit vjenac... tek čavao grešni, tek križ satkan od kostiju. Bez Životvorca bezživotni prah i pepeo. Ali ti ipak nađi ljiljan bijeli i bližnjima ga dijeli. U njemu mi duša raskajana miriše... Ništa u meni nije bilo moje samo bolest, samo tuga, samo grijeh... a to što sam u duši zdrava, lica nasmijana, prisna sa pokajanjem i čežnjom za ići svetim stopama, to Isusu pripada... On me je kroz Duha Svetoga poučavao i svoje vrline davao. Mene ti u meni nema kao divne, samo Isus je divota u mom raspetom hramu. Sve ide Njemu na slavu. Amen. 🕊
Od ❤️ Ana Emanuela, Bilaj 3.09.2024.
Nema komentara:
Objavi komentar